Čovjekov najbolji prijatelj – koliko smo mu nalik?
Najzastupljeniji kućni ljubimci su psi i mačke. Psi se općenito smatraju “najboljim čovjekovim prijateljem” no mačkoljupci se s takvom izjavom sigurno ne bi složili. Kako god bilo, desecima tisuća godina živimo uz svoje četveronožne prijatelje i u mnogim slučajevima im nalikujemo, ili oni nalikuju nama.
Kako se broje ljudi na Festivalu slobode?
Sjećate li se kada su mediji i političari godinama “brojali krvna zrnca” kako bi se pokazalo tko je veći Hrvat i Hrvatica, e pa sad se “broje” ljudi po potrebi medijske i ine politike.
Humor u doba korone 29. dio
Autor: Anamarija Vukojević Prvo jesensko izdanje humora u doba korone donosi pregršt smiješnih situacija. Otkrijte kako se “liječi” štucavica, kako izgleda kad se štedi na električarima, kako se objašnjava politika s jednom […]
Žetva usred grada jer Poljak ne želi prodati obradivu zemlju (video)
Poljska je jedna od rijetkih zemalja na svijetu koje nisu gospodarski potonule nakon svjetske krize iz 2008. godine. Najvažniji razlog je: odbijanje eura, tradicionalna privrženost Poljaka domaćim proizvodima i najvažnije od svega – razvoj sela, a poglavito stočarstva, ratarstva i mljekarstva. Najbolji primjer koliko su Poljaci privrženi djedovini dolazi iz grada Lubina u kojemu stanovnici moderne stambene četvrti umjesto na parkinga gledaju u žitnicu s kombajnima i traktorima.
Prazne police s hranom u Walmartu, američkom ekvivalentu Konzuma
dolara. Unatoč globalnoj slavi, ovaj američki trgovac ima sve više problema s nabavom prehrambenih proizvoda, a police s osnovnim živežnim namirnicama su uglavnom prazne ili potpuno prazne. Interesantno je navesti kako se takvo što nije dogodilo čak ni za vrijeme velike svjetske gospodarske krize tijekom 2008. godine.
Najveće sudske kazne svih vremena – kriminal “na veliko” se isplati
Honoré de Balzac je davno pametno zaključio kako su zakoni paučina u koju se hvataju samo male muhe. Ako se kojim slučajem “velike muhe” i uhvate u “zakonsku paučinu” mediji se prave ludi, javnost ne obraća pažnju, a sudovi u skladu s pogubnim utjecajem psihopatije na društvo – eventualno zaključuju kazne koje su super bogatim i moćnim kompanijama nalik “sići”. Kako god bilo, vrijeme je da se pozabavimo “najvećim muhama” kojima se kriminal na veliko i te kako isplati.
Gdje smo nestali?
Čitatelji koji nas prate zadnje desetljeće su zasigurno primijetili kako smo prorijedili objave autorskih članaka u zadnje vrijeme, a od početka lipnja uopće ne objavljujemo. Cenzori koji nas svako malo blokiraju na Fejsu zasigurno misle kako su nas se konačno riješili te da se mogu prebaciti na naše kolege koji još uvijek pružaju otpor. Cenzore moramo razočarati, jer odustali nismo i uskoro se vraćamo.
Što se događa s ljudima?
Svjedoci smo; propadanja društva uz strelovito bogaćenje super-bogatuna i osiromašenje ostatka populacije, dekadencije koja opravdava najgnjusnije zločine, sve vulgarnije zabave koja glorificira sve osim čovječnosti i male obične ljude koji sve teže koriste vlastiti mozak i racionalne centre uz pokazatelje kako neki postaju nalik zombiranim radilicama kojima glava nalikuje ukrasu čak i pri sasvim jednostavnim radnjama poput kupnje i transporta goriva za automobile.
Čuda prirode – 29. dio
Već poduže vremena nismo objavili čuda prirode iako nam je priroda danas potrebnija negoli ikad. Dok promatramo kako društvo sve više propada u dekadenciju i psihopatiju, dok se mladi pretvaraju u bezglave trutove, dok se stari osuđuju na “zatvor” u ime njihove “sigurnosti”, dok se obožavaju poput svetaca “ljudi” koji su pronevjerili milijune kuna ili zaradili milijarde dolara na pandemiji, dok s nama vladaju ljudi koji su zatvorili kompletnu državu zbog strahovite zaraze da bi ona netragom nestala trenutak pred izbora uz tvrdnju “prije se možete zaraziti od susjedna negoli od dijaspore” dotle mi nudimo par trenutaka spokoja uz najbolje što nam priroda pruža.
Zaboravljene povijesne fotografije – 52. dio
Građani Republike Hrvatske već 30 godina uče jedne te iste kolektivne lekcije i nikako da ih nauče. Zapravo ako ćemo pogledati naše društvo u okviru Europske Unije, najzaduženiji smo, najsiromašniji smo (prešišali su nas čak i Rumunji), izgubili smo gotovo sve što smo stekli u prošlom društvenom uređenju (država još uvijek prodaje tu zajedničku stečevinu), i imamo najveću EU stopu raseljavanja mladih radno sposobnih ljudi. U nadi da ćemo se trznuti iz sna i obamrlosti, nudimo zaboravljene povijesne fotografije.
