SVIJET POD LUPOM

Da li je meteor oborio Air France 447?

Prevela i uredila: Ljubica Šaran
Matrix World


Discover Magazine

1996., kada se dogodila isprva vrlo misteriozna eksplozija zrakoplova 800 koji je letio iz Rima za JFK (New York), postojali su brojni očevidci koji su vidjeli „trag“ na nebu samo malo prije pada. To je dovelo do stvaranja „teorije o projektilu“ koja je zaslužna za pad zrakoplova, i što je također dodatno pojačano eksplozijom središnjeg tanka goriva od strane NTSB-a. Ali također u to vrijeme, da je meteor dostatne veličine mogao udariti u zrakoplov i oboriti ga.

Pa ipak oba pilota zrakoplova Air Comet koji je letio iz Lime za Lisabon su poslali pisano izvješće o jarkom bljesku koji su vidjeli na Air France-ovom airbusu i koje su prijavili Španjolskim vlastima za civilni zračni promet, a koji su to prenijeli CNN-u.

„Odjednom, vidjeli smo u daljini snažan intenzivan bljesak bijele svjetlosti, koji je uslijedio s padom po vertikalnoj osnovici i koji je nestao nakon 6 sekundi,“ zabilježio je kapetan leta Air Cometa.

Očigledno za bilo koji avion, postoji jako , mala malecka šansa da bi ga meteor mogao pogoditi i oboriti, ali kao što su Hailey i Helfand iznjeli u svom pismu NYT-ju 1996., točno pitanje koje bi se trebali zapitati bi bilo: „Kolike su šanse za tako nešto, za sve letove kroz povijest, da je jedan ili više zrakoplova moglo biti oboreno sa meteorima? Oni su zaključili da postoji šansa od 1 naprama 10 da se to dogodi … no krenimo njihovom logikom, i nju koristimo za 2009., za let 447.

Helfand, astronom po zanimanju, je navodno, osoba koja je pretpostavila da „otprilike 3000 meteora na dan sa neophodnom težinom, udari o Zemlju.“ Ovo je jako težak broj za izračun. Kolike težine? Koliko se brzo moraju kretati? Ali pretpostavimo da je ovo točan broj, što znači da imamo 125 meteora na sat.

Slijedeće što trebamo znati je totalan broj sati letenja na visini za komercijalne letove. U 2000. ih je bilo negdje oko 18 milijuna na godinu. Očigledno da u zadnjih 20 godina (koje ćemo mi uzeti za referencu, to jest period od 1989. do 2009. godine, koji uključuju oba sumnjiva leta 700 i 447) da taj broj nije uvijek bio toliki… ali recimo da je 18 milijuna broj letova koji otprilike predstavlja prosječan broj letova unutar jedne godine za period od gore spomenutih 20 godina. To bi značilo 360 milijuna komercijalnih letova u periodu od 1989. do 2000. Hailey i Helfand su pretpostavili da je u prosjeku svaki let 2 sata u zraku. Još jedan jako težak broj za izračun, ali uzet ćemo ga da je istinit, što na koncu znači da imamo 720 milijuna sati leta u referentnom periodu.

Oni su također tvrdili da na nebom u svakome trenutku saobraća 3500 zrakoplova, što bi pokrivalo 2 biljunita dijela Zemljine površine. E sada, Zemljina površina iznosi 5×1014 m2. Po kalkulacijama iz mog vjernog HP-15c-ja, što opet znači da prosječna meta to jest komercijalni zrakoplov ima površinu od 291 m2 , što je sasvim razumno. Svaki zrakoplov pokriva 5.7×10-13 Zemljine površine. Ako meteor udari zemlju on ima mogućnost udariti u prosječno iznesenu površinu zrakoplova koju smo gore naveli.

Dakle, po našim referencama u 20-o godišnjem periodu vremena, imamo 720 milijuna sati, to pomnožimo sa 125 meteora puta površinu od 5.7×10-13 = 0.051, što nam daje prosječan broj zrakoplova koje je oborio meteor u periodu od 1989. do 2009. Što u stvari znači šansu od 1 naprama 20, da neki zrakoplov bude oboren iz ovog razloga i to u periodu od 20 godina. Ako bi pravili izračun za sve letove u povijesti onda bi trebali bolje pretpostavke za totalni broj sati letenja, ali to definitivno nije broj 20 za posljednjih 20 godina, u stvari broj nije ni blizu 1.

Očigledno postoje mnoge nesigurnosti u pretpostavkama; možda su krivci faktori koji su korišteni kao što su brojke povezane sa meteorima koji imaju značajnu masu i koji udare u Zemlju u jednom danu, ili prosječna duljina leta i naravno broj letova?

U svakom slučaju, ideja o meteorima kao uzrocima pada zrakoplova nije luda, iako je malo vjerojatna. Vremenske nepogode izgledaju mnogo veći i ozbiljniji razlog za tragediju .. ali nikad se ne zna. Jedna stvar, je ipak jasna: ako nastavimo sa letovima velikih zrakoplova na velikim visinama, na kraju će jedan i biti pogođen meteorom.