S ONE STRANE ZRCALA

Ljudska vrsta će jednog dana migrirati u paralelni univerzum – izjavio je Michio Kaku

Prevela i uredila: Ljubica Šaran
Matrix World

The Daily Galaxy

Kao i mnogo drugi fizičari, Michio Kaku smatra da će univerzum jednog dana završiti u „velikom smirivanju“ („big freeze“). Pa ipak, za razliku od mnogih drugih fizičara, on smatra da ćemo moći izbjeći ovu sudbinu ako pređemo u paralelni univerzum.

Jedan od najfascinantnijih otkrića u našem stoljeću može biti vrlo moguć ako Veliki sudarač čestica (Large Hadron Collider  ili LHC) koji se nalazi van Ženeve, uspije stvoriti nano – crne rupe kada još jednom krene sa radom. Prema izjavi trenutačno najboljeg fizičara, te nano crne rupe se ne mogu stvoriti sa nivoom energije koju može generirati LHC, i da se to može obistiniti samo ako paralelni univerzum osigurava dodatne gravitacijske ubačaje. Verzije teorije Multiversa (mnogih univerzuma) sugeriraju da postoji barem jedan drugi univerzum koji je blizu našem vlastitom univerzumu, možda samo jedan milimetar udaljen od našeg. Ovo omogućava da neki efekti, naročito gravitacija, „sipe iz njega,“ što može biti uzrok za tvorbu tamne energije i tamne materije (anti materije) koja tvori do 96% univerzuma.

„Multiverse više nije samo model, već posljedica naših modela,“ rekao je Aurelien Barrau, fizičar za čestice na CERN-u.

Iako još uvijek nije dokazan, mnogi ugledni znanstvenici sa kredibilitetom sada kažu da postoji razlog da vjeruju da paralelne dimenzije mogu biti više od fragmenata naše imaginacije.

„Ideja mnogih univerzuma je više od fantastične tvorevine – ona se prirodno pojavljuje u nekoliko znanstvenih teorija, i zaslužuje da se uzme za ozbiljno,“ izjavio je Aurelien Barrau, Francuski fizičar za čestice u Europskoj Organizaciji za Nuklearna Istraživanja (CERN).

Postoje različite teorije bazirane na ideji paralelnih univerzum a koje se međusobno natječu, ali naj-osnovnija ideja je ta da je univerzum beskonačan, da se sve uopće moglo dogoditi, da se događa ili će se dogoditi.

Prema kvantnoj mehanici, ništa na subatomskom nivou se ne može reći da postoji dok se ne može opservirati. Do tada, čestice nastanjuju stanje nesigurne „super-pozicije,“ u kojima mogu imati simultane okrete „gore“ „dolje“, ili se mogu činiti da su na različitim mjestima u isto vrijeme. Samo djelo opservacije nekako, čini se, „prikiva“ određeno stanje realnosti. Znanstvenici još uvijek nemaju perfektno objašnjenje zašto se to događa, ali to nije promijenilo činjenicu da se fenomen i dalje događa.

Čestice koje se ne opserviraju (promatraju) su opisane „valnim funkcijama“ i predstavljaju seriju mnogih „mogućih“ stanja. Kada promatrač napravi mjerenje, tada se čestice smire u jednoj od ovih mnogih opcija, što je nešto kako se teorija mnogih univerzuma može objasniti.

Postojanje takvih paralelnih univerzuma „čak ni ne preuzima odlike iz spekulativne moderne fizike već samo da je svemir beskrajan i da je nekako podjednako napunjen materijom kako se pretpostavlja nedavnim astronomskim opservacijama,“ Max Tegmark kozmolog sa MIT-a u Bostonu SAD, je zaključio ovo u studiji o paralelnim univerzumima, koja je publicirana na Univerzitetu Cambridge.

Matematičar Hugh Everett je publicirao početni rad 1957. dok je još bio student na završnoj godini na Univerzitetu Princeton. U svom radu on je pokazao kako kvantna teorija predviđa da će se jedan jedini klasični realitet gradualno podijeliti u odvojene, ali simultane postojeće realitete.

„Ovo je jednostavan način na koji se jednostavno vjeruje u striktno fundamentalne jednadžbe kvantne mehanike,“ rekao je Barrau. „Svijet nije spacijalno podijeljen, već postoji kao neka vrsta „paralelnih“ univerzuma.“

Dijelom zbog ideje koja je jako čudna, ostavljena je po strani od mnogih kritičara kao znanstvena fantastika. Ali postoje i štovani zagovarači sa kredibilitetom koji podržavaju ovu teoriju – grupa koja konstantno raste kako novi istraživači otkrivaju nove dokaze. Neka istraživanja sa Oxforda – po prvi put – su nedavno otkrila matematički odgovor koji je doslovno pomeo jednu od glavnih pogovora protiv ove kontroverzne ideje. Njihova istraživanja su pokazala da je Everett zaista bio na pravom putu kad je došao na ideju o teoriji multiverzuma. Oxfordski tim kojeg vodi Dr. David Deutsch, pokazao je matematički da struktura koja nalikuje na grane grma koju stvara univerzum dok se dijeli na paralelne verzije samog sebe, može objasniti vjerojatnu prirodu kvantnih događanja.

Ovaj rad ima još jednu čudnu implikaciju. Ideja o paralelnim univerzumima će u stvari biti posredan korak ka rješenju ključnih pogovora o putovanju kroz vrijeme. Iako je toj ideji dao ozbiljan kredibilitet 1949. veliki logičar Kurt Godel, mnogi eminentni fizičari su se svađali i bili protiv putovanja kroz vrijeme jer potkopava ideju uzroka i posljedica. Jedan od primjera bi bio famozni „paradoks djeda“ kada bi putnik kroz vrijeme ubio svog djeda tako da se u stvari, on sam ne bi ni rodio.

Ali ako paralelni svjetovi zaista postoje, onda postoji okolni način kako se ovi zabrinjavajući paradoksi mogu zaobići. Deutsch raspravlja o tome da se putovanje kroz vrijeme događa između dvije grane realiteta. Matematičko otkriće potvrđuje njegovu tvrdnju da kvantna teorija ne brani putovanje kroz vrijeme. „U stvari to je jedan od koraka. Krećete u drugi univerzum,“ rekao je. Ali priznaje da treba napraviti još puno posla prije nego li se manipulira prostor-vrijeme na način koji „će“ biti moguć. Iako zvuči smiješno, Deutsch je rekao kako znanstvena istraživanja konstantno čine ovu teoriju sve izglednijom.

„Mnogi autori znanstvene fantastike su sugerirali da će paradoksi vremenskog putovanja biti riješeni paralelnim univerzumima ali u mom radu, taj zaključak je izveden iz same kvantne teorije.“

Granica između fizike i metafizike nije definirana time da li se entitet može opservirati, već da li se može testirati, insistira Tegmark.

On je pokazao na fenomene kao što su crne rupe, zakrivljen prostor, nestajanje vremena na velikim brzinama, čak je i okrugla Zemlja, nekada bila odbačena kao znanstvena hereza, prije nego li se dokazalo kroz eksperimentiranje, i nakon toga neki su odbijali dokaze kroz opservaciju. Moguće je, zaključuje Tegmark, da će modeli multiverzuma koji su ukorjenjeni u fizici, eventualno biti empirijski testirani, da će ih se moći predvidjeti i da će ih biti nemoguće opovrgnuti.

Video pogledajte ovdje.

Vaš odgovor:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s