VJEROVALI ILI NE

Amanda Kitts, priča jednog roditelja

Prevela i uredila: Ljubica Šaran
Matrix World

Rehabilitation Institute of Chicago

 

 

Bionička mama

Vlasnik centra za dnevnu brigu o djeci iz Knoxville, Tennessee, 40 godišnja Amanda Kitts, najviše voli grliti djecu o kojoj se brine. „Ova djeca su moj život“ kaže Amanda. „Ona ispunjavaju moj život ljubavlju.“

U travnju 2006, grljenje te djece ili njenog devetogodišnjeg sina je postalo nemoguće kada je Amandina lijeva ruka amputirana iznad lakta nakon što je njen mali sportski Mercedes pregazio kamion monstrum. Ona je bila devastirana i bojala se kako će se vratiti svom poslu dnevnog čuvanja djece.

„Ubijala me pomisao da možda nikada više neću moći zagrliti Caseyja i ostalu djecu,“ kazala je Amanda.

Amandin je suprug očajno pokušavao naći na Internetu informaciju o umjetnim udovima koji bi Amandi dozvolili da ponovo može imati funkcije u kojima je njegova žena nekada uživala kao, na primjer, kuhanje s djecom, puhanje balona, briga o njima i grljenje s njima.

Kada je njen suprug naišao na istraživanje Rehabilitation Institute iz Chicago-a (RIC), o neuro kontroliranim prostetičkim rukama koje korisnik može kontrolirati uz pomoć svojih nervnih signala koji mu tako dozvoljavaju da pri samoj pomisli na pomicanje udova oni to i rade, znao je da je naišao na rješenje.

Iskorištena šansa

Amanda i njen suprug su uskočili na zrakoplov za Chicago i završili su u uredu  Todd Kuiken, M.D., Ph.D-ja. , direktora RIC Neural Engineering Center for Bionic Medicine (Centra za Neuralni Inženjering i Bioničku Medicinu).

Dr  Kuiken i njegov tim su izveli temeljna istraživanja koja se nazivaju “targeted reinnervation,” koja uključuju kompleksne kirurške procese povezivanja postojećih nerva sa amputiranog uda za nove mišiće i kožu u nekorištenim dijelovima tijela (kao što je na primjer grudni koš). Jednom kada su transplantirani nervi izrasli u pektoralne mišiće i kožu, pacijenti su bili spremni za mijoelektričnu ruku. Proteza je uključivala elektrode koje su postavljene na novo implantirane nerve koji djeluju kao antene. Kada pacijent želi pomaknuti svoje ekstremitete tada sučelje na protezi primi signale kroz elektrode sučelja i tako komuniciraju s mijoelektričnom rukom, kazujući joj gdje i kako da se pomakne.

Dr Kuiken je smatrao da je Amanda dobar kandidat za njegovu „bioničku ruku,“ ali je ipak ona morala čekati nekoliko mjeseci da bi započeli sa samim procesom. U međuvremenu, ona je bila opremljena bazičnim mijoelektričnim protezama koje su iziskivale mnoge zasebne kontrakcije mišića da bi se pomicali određeni dijelovi uređaja. „To i nije bilo baš korisno,“ kazala je Amanda.

U narednim mjesecima , dok je putovala, ka i od Chicaga, Amanda se borila sa depresijom. Amanda je ostala optimistična kroz kratke trenutke sreće, kao kada je, na primjer, udošla u njen dnevni centar za skrb o djeci bez svoje proteze i kada su je djeca pogledala i rekla joj: „Tvoja bola će biti u redu.“

Stjecanje sposobnosti

Amanda je rekla kako su joj RIC-ovi terapeuti napravili najveću promjenu kako bi joj pomogli da ponovo postane sretna. Tim je konstantno povećavao njen moral tako što joj je govorio da mora postići važnu stvar u životu i da će mnogi ljudi, mali i veliki, ovisiti o njenom iskustvu. „Možeš uraditi sve što hoćeš i da tako pomogneš drugim ljudima,“ poticali su je.

„Podizali su me s dna i tako me držali živom,“ rekla je Kitts. „Pokazali su mi da imam svrhu u životu i pomogli su mi da otkrijem mnoge sposobnosti. Da nije bilo njih, ne vjerujem da bi se izvukla iz dna u kojem sam bila.“

U listopadu 2006. Kitts je podvrgnuta kirurškim zahvatima da bi započeli proces njenog osposobljavanja za novu ruku. Kirurzi su podijelili njene mišiće bicepsa i tricepsa napola i odvojili su ih od masnog tkiva te su na taj način omogućili nervima da se transplantiraju u 4 različita mišića.

Kitts je tada morala čekati da nervi u njena četiri mišića narastu i da se razviju do trenutka kada je mogla osjetiti da reagiraju na njene misli. Kitts je bila spremna za svoju bioničku ruku u travnju 2007 godine.

„To je bilo divno,“ kazala je. „Tako sam se osjećala više kao ljudsko biće, jer sam mogla ponovo raditi gotovo isto kao i s mojom rukom. Samo pomislim i ruka reagira. S mojom novom rukom mi se čini da mogu ponovno raditi što god poželim.“

Kao i normalna ruka, i ova je perfektna za grljenje. Prvi put kada je zagrlila Caseyja svojom novom rukom, borila se sa suzama dok ga je privijala uz svoje tijelo. Kada se vratila u centar za dnevnu njegu djece, djeca više nisu pričala o njenoj „boli“ već su postala njome fascinirana i njenom „robotskom rukom.“ Kitts je uskoro otkrila da njena ruka radi sasvim fino čak i kada grli djecu manju od Caseyja. „Sada čak mogu i mijenjati pelene,“ rekla je kroz smijeh.

Kitts ima značajnu ulogu, jer asistira dr Kuikenu i njegovom timu u istraživanjima koja još uvijek traju i koja pomažu RIC-u da ponude ovu istu proceduru i drugim pacijentima koji imaju amputirane gornje ekstremitete.

Kroz napredna istraživanja, kao i na RIC-u, omogućava se najnaprednija klinička njega pacijentima.

Kitts je sada uključena u testiranje još naprednije „bioničke ruke“ koju unaprjeđuje RIC i njegovi suradnici. Projekt je financiran fondovima američke vlade i uz pomoć Defense Advanced Research Projects Agency (DARPA-e).

„Amanda je bila divna pomoć jer je pomogla da razvijemo bolju umjetnu ruku,“ rekao je dr Kuiken. „Ona je nama mnogo više od pacijenta ili subjekta istraživanja. Ona je važan član našeg tima i njeno mišljenje o novim uređajima je neprocjenjivo. Ona nam je pomogla da napravimo veliki korak u znanosti. Bez nje bi to radili u malim koracima.“

Iako je Amanda jako ponosna njenim znanstvenim doprinosima da se razviju još korisniji umjetni ekstremiteti, ona je najponosnija jer ponovno može doprinositi u životu djece iz centra za dnevnu skrb. Ona ponovno može držati zdjelu za mučenje dok pravi tijesto za kolače; može pomoći djeci da zavežu cipele i to s lakoćom; može brzo povući hlače ako spadaju; može bez problema držati bocu za pravljenje balona od sapunice; dok s drugom može grliti djecu kad god zaželi.

Za Amandu ovo je najveći dar.