Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Ako ste ikada imali priliku stajati u blizini piramide, bez obzira jesu li to piramide iz Gize, u Chicen Itzi, Iraku, Xianu u Kini ili Teotihuacanu, sigurno ste se mogli osjetiti čuđenje i nevjericu prema tim golemim građevinama. Ja sam imala priliku posjetiti piramide na području Afrike, Centralne i Južne Amerike i na Kanarima. Prije par mjeseci prolazila sam s mužem pokraj piramide u Visokom i ona je na mene ostavila jednak dojam kao i ostale piramide – strahopoštovanje.

Piramida u Belmopanu.

Mnogo se pisalo, snimalo i govorilo o piramidama u zadnjih dvjestotinjak godina. Oni koji su se malo više bavili ovom temom znaju da postoje zvanične teorija pokrepljene tradicionalnom kronologijom koja se konstantno čuje u većini medija i tiskovina. S druge strane, ta ista zvanična kronologija i arheologija sa zvaničnom poviješću baš i ne odgovaraju samim nalazima na terenu i umnogome odaju mnoštvo nelogičnosti. Zbog svega toga odlučila sam se malo pozabaviti tim velebnim znanjima i otkrićima koji imaju veze s njima.

Piramida u Chicen Itzi.

Christopher Dunn, autor knjige pod nazivom: The Giza power plant – technologies of ancient Egypt, inženjer po struci, bavi se ovom tematikom preko 45 godin. U zadnje 3 dekade objavio je značajan broj radova i lako ćete naći njegova djela na Internetu. Dunn trenutačno radi kao upravitelj odjela za inženjerske projekte u vezi upravljanja laserima. U svome je bestseleru opisao piramide u Gizi kao ogromne mašine – elektrane. Nakon što sam pročitala ovu knjigu shvatila sam da Dunn, bez obzira što o tome misli mainstream zajednica, ima pravo. Dunn je piramidama iz Gize prišao sa svoje inženjerske strane, koristeći se vjerovali ili ne: reverzibilnim inženjeringom. Znam, mnogi od vas će reći: ali reverzibilni inženjering se može koristiti samo na naprednijoj tehnologiji, tj. na tehnologiji naprednijoj od one naše.

Zvanična znanost piramide iz Gize gleda kao velike objekte koji su se napravili uz pomoć stotina tisuća robova i zanatlija sa najjednostavnijim alatima i bez poznavanja kotača. Ja ću spomenuti samo par stvari koji ne idu u prilog takvim tvrdnjama: Egipat u doba faraona jednostavno nije imao toliko ljudstva i sredstava da sve piramide napravi na tako plauzibilan način koji nam je opisan u povijesnim udžbenicima. Nadalje, egipatske piramide (kao i cijela egipatska kultura) su retrogradne, a to znači da su starije piramide monumentalnije i složenije u izvedbi dok su mlađe piramide (i hramovi i mumije) jednostavnije i manje. Zadnje, ali ne manje važno: način građenja uz pomoć ogromnih nasipa su neutemeljeni jer ostatak od takvih kilometarskih nasipa – rampi ne postoji. Dalje, teorija o gradnji uz pomoć skela i kranova je također neutemeljena: inženjeri su prije 15-ak godina pokušali to isto uraditi na piramidi od nekoliko metara visine i to uz pomoć bagera, pa nisu uspjeli niti pogoditi pravilan nagib stranice piramide, a kamoli što više. Vratimo se nazad na Dunna. Ono što je on lijepo objasnio u svojoj knjizi je slijedeće:

Piramide u Gizi, naročito velika piramida u Gizi, nisu grobnica za jednog čovjeka: nema slikarija, rezbarija i svega onoga što prati pogrebno mjesto faraona. U velikoj piramidi u Gizi pronađene su velike količine soli; neprerađene morske soli nastale postepenim povlačenjem mora, što može imati veze sa zadnjim plavljenjem platoa Gize od prije nekih 6000-4000 godina. Drugo je misterija obrađivanja kamena granita korištenog u piramidama: granit je jedan od najtvrđih oblika kamena, a obrađen je gotovo do uglađenosti sa potpuno ravnim kutovima. Ako su egipćani gradili piramide samo sa bakrenim oruđem, takav nivo obrade je NEMOGUĆ. Plato Gize je prekopan tunelima koji se križaju pod ravnim kutom (imala sam priliku skoro upasti u jednog od njih, većina ih je zatvorena debelim cementnim pločama). Svi ti tuneli vode od prastarog toka Nila, nekih 10tak kilometara prema zapadu od platoa Gize, i svi vode do same velike piramide. Znakovito je sa su ti isti tuneli napravljeni na dva nivoa: jedan dublji, koji je nosio hladnu vodu i jedan plići, koji je nosio toplu vodu u veliku piramidu. Velika piramida ima još jednu neobičnost, a to je njezina audio rezonanca u tonu F#. Ostale piramide imaju svoje vlastite tonske rezonance i svi su drugačiji.

Dunn je, na osnovu dokaza koje je pronašao u velikoj piramidi i oko nje, shvatio da mi danas nemamo znanja napraviti, to jest, duplicirati proizvodnju energije na način kako se to radilo prije 6000 i više godina. Dunn smatra da je proizvodna energije prestala nakon slijeda prirodnih katastrofa koje su tok Nila prebacili u današnje korito. Pitanje je zašto ljudi koji su preživjeli te iste katastrofe nisu ponovo napravili tunele za vodu iz Nila i pokrenuli proizvodnju? Odgovor bi mogao biti u samoj egipatskoj kulturi: ona je polako ali sigurno tonula u simplifikaciju, a napredne stvari su se zaboravljale kako su ljudi sa tim znanjem umirali u katastrofama. Na kraju imamo samo spomenike nekadašnjem znanju i vještini koje je daleko iznad našeg sadašnjeg saznanja.

Prof. Joseph Davidovits čovjek koji je otkrio da su blokovi Velike Piramide u Gizi napravljeni od posebnog cementa.

Profesor kemije, Joseph Davidovits rođen u Francuskoj 1935. godine, osnivač instituta za geopolimere iz Francuske, i nositelj najvišeg ordena Francuske: Ordre National du Mérite, dugi je niz godina ispitivao sastav stijenja velike piramide u Gizi dok  nije dokazao da su blokovi iste piramide izlijevani i pravljeni in situ (na mjestu). Nemojte misliti da je Davidovits samo slučajni sretnik ako je otkrio nešto takvo. On je znanstvenik sa bogatim radnim opusom od 130 znanstvenih uradaka i više od 50 patenata. Ono što je jako interesantno je isti sastav stijenja, to jest, kompozita kao i u piramidama u Visokom (ako ste ikada sumnjali u mogućnost da su „brda“ u Visokom piramide, ovo bi vas trebalo razuvjeriti).

Nadam se da vam je ovo sasvim dovoljno podataka da piramide više nikad ne vidite istim očima kako ste ih vidjeli do sada