Semir Osmanagić, čovjek kojemu su se mnogi smijali do prije par godina, mogao bi postati najvažnija arheološka figura 21. stoljeća, ne samo u Europi već u svijetu. Razloga zbog čega to pišem ima više i svi su podjednako važni.

Izjava Semira Osmanagića: Sa zadovoljstvom objavljujem svijetu da se u srcu Bosne, tridesetak kilometara sjeverno od Sarajeva, nalazi kamena piramida monumentalnih razmjera. Brdo Visočica, koje se uzdiže iznad grada Visoko, u sebi krije stepenastu piramidu čiji su graditelji iz duboke evropske prošlosti(…)

Zidovi Bosanske piramide Sunca izgrađeni su od betonskih blokova, onakvih blokova kakve je otkrio Davidovits.

Kamene terase na vrhu Bosanske piramide Mjeseca napravljene su od minuciozno otklesanih ploča pješčara.

Na megalitskim blokovima pronađenim u podzemnim tunelima ucrtani su simboli koji su, prema rezultatima radio karbonske analize, prekriveni konglomeratom više od 30 000 godina

(…)B 5 i B 6 – Bušotine broj 5 i 6; na prilaznom platou piramidi (Visočica) sunca, na razdaljini od 100 i 150 metara od prve bušotine i početka šumarka, na dubini od 1.20 – 1.30 metara, pronađeni su dokazi o postojanju ravnih ploča čvrstog kamena pješčara. Riječ je o odrezanoj ravnoj ploči! Debljina je, u oba slučaja, po 10 cm, a polirani sloj na površini iznosi 2-3 mm. U prirodi se pješčar ne nalazi ovako male moćnosti: ili se javlja kao gromada ili je velik barem 10-15 metara, ali nikada se ne nalazi u laporu – glini kao što je to ovdje slučaj. Naravno, lokacija ovih bušotina nije bila slučajna: pretpostavio sam da su na ovom platou ispred piramide izgrađene prilazne stepenice od uglačanih kamenih blokova.(…)

Dovezeni materijal, prije svega lapor, poslužio je kao čvrsta podloga za oslanjanje i zidanje građevina. U našem slučaju, riječ je o stepenastoj piramidi.  

Čovjek prošlosti nije imao potrebe za stvaranjem umjetnih materijala kao mi. Živio je u harmoniji sa prirodom koju je poznavao i respektirao bolje nego mi. Zidovi piramida su dignuti mješavinom prirodnog stijenovitog materijala povezani krečnjakom materijalom (“loš beton”). 

Stijene koje su ovdje prisutne različite su starosne dobi. Kao što mi geolog reče, “prirodno to ne bilo moguće u slučaju Visočice, jer se radi o stijenama neogena i kvartara.” 

Izgradio je prostorije unutar piramide. To objašnjava prisustvo vertikalnog lapora umjesto horizontalnog.

Temelji su građeni od šljunka, pijeska i kamena.  

Prisustvo željeza u kamenu ne čudi. Drevni čovjek je znao za specifična svojstva oblika piramide i djelovanja na čovjekov energetski nivo. Također, znao je za djelovanje pojedinih metala koji su pojačavali energetska strujanja.  

Piramidalni oblik čitavog brda povoljno je utjecao na vodu. Kiše i podzemni tokovi su bili blagotvorni. Pročišćavanje je vršio pijeskom. Ponovo prirodnim materijalom. 

Ugrađeni smeđi “ukrasni” kamen je nalazio u prirodi. Obrađivao ga je, sjekao u ploče. Površinu bi posebnom metodom uglačao, učinio sjajnijom. I obložio podne površine kako bi unutrašnjost piramide dobila sjaj koji zaslužuje. 

Prilaz piramidi bio je tipičan. Dugačke stepenice, građene od odrezanih kamenih blokova pješčara, bile su postavljene sve do sredine sjeverne strane piramide. Pješčar se nalazi u prirodi, slobodan. Čitava brda su građena od njega. Prvi bosanski kamenolomi su proizvodili impresivne, poliranje kamene blokove pješčara.

Sa prilaznih kamenih blokova dolazilo se do sjeverne strane piramide koja je bila glavna, frontalno orijentirana strana piramide. Stepenice su vodile do vrha. 

Na vrhu piramide (na mjestu današnjeg grada Visoki) nalazio se objekt u obliku izduženog, pravokutnog hrama. Bio je građen od drveta, tako da njegovi ostaci nisu sačuvani. (Analogija sa većim brojem piramida u Srednjoj i Južnoj Americi.)

Na osnovu arealnih, helikopterskih i satelitskih snimaka potvrđena je pravilna geometrija uzvišenja Visočica – Bosanske piramide Sunca. Pri tome, pravilna geometrija podrazumijeva da su dvije ili više strana pravilni geometrijski oblici trokuta. Priroda može stvoriti naizgled jednu pravilnu stranicu (jednako stranični trokut), ali ona nikada nije potpuno perfektna (dužina stranica i uglovi variraju). Preciznim satelitskim snimanjem čitavog teritorija Bosne i Hercegovine (NASA Landsat, Radarsat, Hyperion, Ikonos) utvrđeno je da postoji devet uzvišenja koji pokazuju izrazite karakteristike «geofizičkih anomalija», odnosno da su dvije ili više strana pravilni trokuti. Od tog broja čak pet se nalazi u Visočkoj dolini – Bosanskoj dolini piramida. Sva uzvišenja imaju trokutne strane, stepenasti karakter i ravne terase na vrhu.

U slučaju Visočice od postojeće četiri strane tri su pravilne bez dodatnih trokutastih naličja. Geološki izvori ne pokazuju postojanje rasjeda u blizini pravilnih stranica.

Preciznim mjerenjima Geodetskog zavoda Bosne i Hercegovine utvrđeno je da sjeverna strana Bosanske piramide Sunca tvori trokut sa jednakim dužinama stranica od po 365 metara i uglovima od 60 stepeni.

Mjerenjima Geodetskog zavoda BiH je utvrđeno da su strane Bosanske piramide Sunca (uzvišenje Visočica) potpuno pravilno orijentirane stranama svijeta (sjever-jug, istok-zapad) što je karakteristično za gradnju piramida. Pri tome je sjeverna strana piramide orijentirana prema kozmičkom sjeveru, odnosno položaju zvijezde sjevernjače na noćnom nebu.

Analiza satelitskih termalnih snimaka (satelit Aster) potvrdila je da se ukupno pet uzvišenja u Bosanskoj dolini piramida ne hladi brzinom očekivanom od prirodnih brda, već da pokazuju izrazite karakteristike hlađenja za vještačke strukture koje sadrže porozni građevni materijal, prolaze, prostorije, tunele i slično. Ova analiza je potvrdila nalaze satelitskih snimaka za ukupno pet objekata koji su pokazali pravilnu piramidalnu geometriju i orijentiranost prema stranama svijeta.

Inicijalna analiza radarskih snimaka (Radarsat) koji penetriraju kroz zemljani sloj koji prekriva piramidu Sunca pokazali su postojanje pravolinijskih prolaza/hodnika unutar Visočice – piramide Sunca.

U prilog ovoj tezi su izjave vojnika iz prošlog rata (1992-1995) koji govore o «odzvanjanju» piramide Sunca tokom granatiranja, sto je karakteristično za objekt koji sadrži komore, prolaze, tunele itd.

Na osnovu satelitskih snimaka postavljena je teza da tri glavne piramide u Bosanskoj dolini piramida tvore jednako stranični trokut. Nezavisna potvrda je došla iz Katastarskog ureda općine Visoko koji su povukli liniju koja spaja sve tri piramidalne strukture i ustanovili da su svi uglovi identični i iznose po 60 stepeni.

Konkretni materijalni dokazi o postojanju pravilnih i dobro očuvanih kamenih monolita koji su obrađeni na drugoj lokaciji, transportirani i zatim preneseni na lokaciju te iskorišteni za gradnju zidova piramide, su otkriveni tokom geo-arheološke kampanje 14.04.2006. – 29.10.2006.

Niz indikacija upućuje na postojanje mreže podzemnih tunela koji, prema tezi odgovornog istraživača Projekta Semira Osmanagića, povezuju sve piramidalne objekte u Bosanskoj dolini piramida. U toku je proces mapiranja i raščišćavanja kompleksa. Već su pronađeni prvi arheološki artefakti velike starosti – ljudskom rukom obrađene monolitne ploče pješčara.

 

Želite li znati više posjetite stranicu Piramida Sunca ili ovdje.

Iz rada dr. sci. Ivana Šimatovića dipl. ing. el. i Višnje Dobrić dipl. ing. gr iznosim još par interesantnih navoda glede piramida u Visokom:

(…)Oni upućuju da je pravilan piramidan oblik sjevernog dijela njezina masiva artificijelan (superstruktura) te da sadrži elemente složene infrastrukture i substrukture karakteristične za većinu drevnih piramidnih građevina podignutih diljem svijeta.

(…)Visočica (stariji naziv Grad) je brdo izrazito pravilna piramidna oblika nadmorske visine 767 m južno od srednjobosanskog grada Visokog

(…)Nakon posljednje vizualne detekcije piramidnog oblika sjevernog dijela Visočice u proljeće 2005. godine od strane Semira Osmanagića, neovisnog istraživača, ubrzo se prišlo različitim preliminarnim konvencionalnim i nekonvencionalnim ciljanim istraživanjima da bi se, u grubom, provjerila osnovanost njegove hipoteza o postojanju velikog pretpovijesnog piramidno-hramskog kompleksa u kotlini donjega toka rijeke Fojnice južno i jugoistočno od Visokog. Rezultati tih inicijalnih istraživanja, koja su bila provedena tijekom ljeta 2005. i 2006. godine, uglavnom su pozitivni i ohrabrujući te rječito govore u prilog što skorijeg otvaranja daljnjih sustavnih istraživanja. Na pogodnim mjestima pristupnog platoa i sjeverne padine Visočice bilo je skidanjem relativno tankog sloja humusa i sipkog tla otvoreno nekoliko većih sondažnih bunara. U njima su otkrivene masivne ploče veoma čvrstog brečastog konglomerata i kamena pješčara (pješčenjaka) ujednačene debljine s pretežito ravnim bočnim plohama te poprečno blago zaobljenim ravnim bridovima koje, zbog njihova upadljivo pravilna oblika, djeluju artificijelno. Sudeći po načinu njihova slaganja s naizmjenično raspoređenim sljubnicama (fugama) pretpostavlja se da bi one mogle predstavljati opločenje te zaštitu od erozije i klizanja tla prethodno poravnate sjeverne padine (potencijalni elementi infrastrukture i superstrukture).

(…)Tim preliminarnim geološkim istraživanjima je utvrđeno da je Visočica stjenovit masiv koji ispod relativno tankog površinskog sloja tla debljine od 30 – 80 cm, obraslog bujnom vegetacijom, krije masivne ploče pravilna oblika od brečastog konglomerata i pješčara. Po geološkoj klasifikaciji [3 i 10] to su sedimentne stijene primjerene čvrstoće koje se mogu koristiti kao prirodan građevinski materijal velike trajnosti. Temeljem tih nalaza geolozi su iznijeli mišljenje da izrazito pravilan piramidan oblik uzvišenja Visočice nije mogao nastati dugotrajnom prirodnom sedimentacijom posve nesklonoj formiranju ravnih ploha i bridova iole većih razmjera. U tome su zasigurno presudnu ulogu odigrale marljive ruke drevnih graditelja.

(…)Na Građevinskom institutu u Tuzli je laboratorijskim ispitivanjima uzoraka uzetih s masivnih blokova brečastog konglomerata utvrđena njihova izuzetno visoka čvrstoća na pritisak. Ona je usporediva s čvrstoćom kakva se postiže suvremenim tehnologijama kod armiranih betona marke MB 45 i više. Premda je poznato da neke sedimentne stijene imaju visoku tvrdoću ti rezultati upućuju, prvenstveno zbog izrazite pravilnosti bridova, ravnih ploha i ujednačene debljine otkrivenih masivnih kamenih blokova otkrivenih u sondažnim bunarima na sjevernoj padini Visočice, da ima mjesta pretpostavci da oni vjerojatno nisu prirodna tvorba. Sudeći po nađenoj vezivnoj masi na njihovim spojevima [2] čini se da su bili izrađivani lijevani) i spajani na licu mjesta od neke vrste veoma trajnog betona izuzetno visoke čvrstoće. Pretpostavlja se da bi posrijedi mogla biti nama nepoznata drevna tehnologija omekšavanja i/ili topljenja kamena pješčara biljnim sokovima te njegova dovođenje u tjestasto ili žitko stanje pogodno za ručno oblikovanje ili lijevanje u oplatu odnosno u kalupe. Tijekom procesa stvrdnjavanja takve betonske mase uspostavlja se ponovo prvobitna prirodna struktura i izgled kamena, uz jednaku ili čak veću čvrstoću, što daje gotovo neograničenu trajnost takvih izrađevina. Poznato je da je zadivljujuća tehnologija omekšavanja i/ili lijevanja kamena, uz potpuno očuvanje (povrat) njegove izvorne strukture nakon procesa stvrdnjavanja, bila poznata visokim drevnim kulturama u Andama (Inke i njihovi prethodnici).

(…)U sondažnim bunarima na sjevernoj padini Visočice je pronađeno nekoliko masivnim kamenih blokova izuzetno čvrstog brečastog konglomerata, nekoliko puta čvršćih nego nađenim bilo gdje drugdje u BiH, s osebujnim prijelomima i puknućima koja su zapela za oko stručnjacima za građevne materijale Njihovim pomnim pregledom je ustanovljeno da su duž nepravilnih linija prijeloma i puknuća nalazi više raspuknutih grumena granulata (oblutaka) visoke čvrstoće čiji je jedan dio ostao u odlomljenoj plohi jednog segmenta kamenog bloka, dok se drugi dio nalazi u odlomljenoj plohi drugog segmenta kamenog bloka. Neki obluci pukli su blizu ruba tako da im je manji dio ostao u jednom segmentu raspuknutog kamenog bloka dok se njihov veći dio nalazi u drugom segmentu slomljenog kamenog bloka. Ti karakteristični detalji puknuća kamenih oblutaka jasno upućuju da je čvrstoća vezivne mase brečastog konglomerata znatno veća od njihove što nije svojstveno srodnim heterogenim sedimentnim stijenama s drugih lokacija u BiH niti našem betonu. Kod njih se, naime, duž linije prijeloma ili puknuća granulat, gotovo bez iznimke, izvaljuje čitav iz vezivne cementne mase čija je čvrstoća znatno manja.

(…)Krajem travnja 2007. godine je britanski znanstvenik dr. Harry Oldfield specijalnom tehnikom snimanja (elektroskeniranjem) nepobitno dokazao kontinuiranu ritmičku emisiju u vidu naviše usmjerenih lagano lelujavih pramenova energije (skalarnih valova) iz piramidnih i stožastih formacija u Visočkoj kotlini. Oni u vidu gorostasne aure nevidljive ljudskom oku neprestance izbijaju u sporom ritmu iz:

· Visočice – Bosanske piramide Sunca;

· Plješevice – Bosanske piramide Mjeseca;

· Čemerca – Bosanske piramide Ljubavi i

· polukružnog čunjastog uzvišenja Toprakalija kod Gornje Vratnice – mogućeg Kamenog hrama.

(…)U drugoj polovici srpnja 2007. godine je tim ruskih stručnjaka iz Schmidtova instituta za fiziku Zemlje, koji djeluje u sklopu Ruske akademije za prirodne znanosti, tijekom deset dana načinio osjetljivim uređajima niz mjerenja na piramidalnim uzvišenjima: Visočici, Čemercu, masivnim kamenim konstrukcijama na čunjastom uzvišenju Toprakaliji te u tunelskom spletu Ravne. Tim sofisticiranim mjerenjima dokazano je da se u njihovu masivu neprestance generiraju slabašni periodički seizmički šumovi u rasponu frekvencija od 12 Hz do 500 Hz i amplitude oko 35 nm [4]. Oni ne potječu iz znanih nam prirodnih i tehničkih izvora (turbulentni podzemni vodni tokovi, strujanje zraka u tunelima, njihanje raslinja uslijed vjetra, promet itd.). Da je Visočica energijski aktivna formacija upućuje i zamijećeno kraće zadržavanje snijega na njezinim padinama te neke višegodišnje mediteranske biljke koje na njima mjestimično uspijevaju. Držimo da bi mogući uzrok tih šumova valjalo prvenstveno potražiti u fenomenima elektrostrikcije i magnetostrikcije – mikrostezanju i mikrorastezanju kristaliničnih struktura osjetljivih na električno i magnetsko polje, koje su inkorporirane u kamenom masivu tih pravilno oblikovanih uzvišenja. Uslijed spontane ritmičke energijske aktivnosti tih uzvišenja, zbog njihova piramidalnog ili stožastog oblika i pravilne orijentacije prema glavnim stranama svijeta, u njima se usredotočuje niskofrekventno pulsirajuće mikrovalno polje promjenljive jakosti. Ono neprestance prožima njihov središnji stjenoviti masiv niske električne vodljivosti te izaziva diskretnu ritmičku mikropulsaciju kristaliničnih struktura koja se, kao slabašan i našem sluhu posve nezamjetljiv pulsirajući seizmički šum, širi velikom brzinom stjenovitom strukturom tih piramidalnih i čunjastih uzvišenja te diskretno odzvanja duž zamršenog tunelskog spleta koji ih povezuje.

(…)Sofisticiranim mjerenjima britanskih i ruskih znanstvenika nepobitno je dokazano da su navedene piramidalne i stožaste formacije u Visočkoj kotlini, zbog svoje očite geometrijske pravilnosti i pravilne orijentacije, samopobudne te energijski trajno aktivne strukture, kao što su to i tri velike piramide na Giza platou. Na prvoj od njih je početkom 30-ih godina XX. stoljeća taj fenomen prvi uočio te pionirski eksperimentalno istražio i uvjerljivo dokazao francuski radiestezist i ezoteričar Antoine Bovis (1871-1947). Ta diskretna spontana energijska aktivnost upućuje, kao nekonvencionalan argument, da se u Visočkoj kotlini (Bosanskoj dolini piramida) očito nalaze nekoć davno svrsishodno oblikovane geološke formacije – stjenovita brda niske električne vodljivosti čije su padine i bridovi, nakon poravnanja, bili oblagani masivnim kamenim i kamenolikim betonskim blokovima pravilna oblika visoke čvrstoće i trajnosti. Ta složena mjerenja timova uvaženih svjetskih znanstvenika nedvojbeno predstavljaju važan i nezaobilazan nekonvencionalan argument u postupku verifikacije gorostasnih pretpovijesnih artificijelnih piramidalnih i stožastih struktura u Visočkoj kotlini – Bosanskoj dolini piramida. Ona su, što valja posebno istaći, ujedno i značajan doprinos verifikaciji još znanstveno slabo istraženog fenomena čudesne spontane energijske aktivnosti stožaca i piramida te razotkrivanju složenih zakonitosti po kojima se ona odvija.

(…)U intenzivnom traganju za piramidnim formacijama na području Bosne i Hercegovine (BiH) bila je tijekom 2005. godine uspješno korištena i sofisticirana tehnika računalne analize visokorezolucijskih orbitalnih snimaka terena. Pritom je postavljeni kriterij u traganju za potencijalnim piramidama na tim snimkama bio da se na njima identificiraju formacije pravilna oblika koje imaju nekoliko bočnih ploha od kojih su barem dvije pravilne trokutaste. Na taj način je na širem području BiH bilo identificirano devet uzvišenja piramidalna oblika koji udovoljavaju tom kriteriju. Čak pet od njih nalazi se južno i jugoistočno od Visokog u pravilnom međusobnom rasporedu i potencijalni su kandidati za artificijelno preoblikovana prirodna uzvišenja u monumentalne (polu)piramidalne građevine koje valja pobliže arheološki istražiti.

(…)Sudeći po izrazito pravilnom piramidalnom izgledu sjevernog dijela masiva Visočice (superstrukture), prilično ujednačenim priklonim kutovima njezinih dvaju bridova, ohrabrujućim preliminarnim geološkim nalazima te otkrivenim elementima potencijalne drevne infrastrukture (popločani pristupni plato na njezinoj zapadnoj strani) i bogate substrukture (ogroman razgranati tunelski splet na širem području Visokog, koji zadire i u masiv Visoćice) može se ustvrditi da je ona prirodno brdo čiji je frontalni masiv nekoć vrlo davno vjerojatno bio ljudskim rukama svrsishodno preoblikovan u pravilnu (polu)piramidu proporcijama blisku dvjema velikim (restauriranim) piramidama Sunca i Mjeseca u Teotihuacanu kod Mexico Cityja. S obzirom na izuzetnu veličinu piramidnog masiva Visočice (Bosanske piramide Sunca), njezin izložen položaj prema sjeveru i istoku te tunelsku substrukturu koja u nju zadire i vjerojatno ju povezuje s ostalim potencijalnim artificijelnim objektima detektiranim u Visočkoj kotlini, može se pretpostaviti da je ona u davnini vjerojatno imala neku važnu, ili čak središnju, funkciju u ogromnom visočkom kompleksu detektiranih pretpovijesnih monumentalnih građevina još nepoznata podrijetla i namjene. Stoga držimo da bi temeljem međunarodne verifikacije dosadašnjih nalaza i istraživačkog projekta Bosanske doline piramida valjalo neodložno prići sustavnom dugoročnom multidisciplinarnom znanstvenom istraživanju tog u mnogo čemu jedinstvenog geoarheološkog megakompleksa koji se može ubrojiti među najveće, daleko najstarije te, po izuzetnom potencijalu koji se u njemu nazire, vjerojatno i među najperspektivnije u svijetu. U tome će presudno ulogu odigrati pobliže utvrđivanje njegove starosti suvremenim znanstvenim metodama (radiokarbonska datacija) kao i procjena prestanka njegova korištenja. Potvrdi li se tijekom predstojećih sustavnih dugoročnih istraživanja (geološka, geofizička, tektonska, građevinsko-arhitektonska, rudarska, geodetska te posebice arheološka i povijesna) ključna pretpostavka da se radi o djelu ljudskih ruku, logički postavljena temeljem rezultata dosadašnjih preliminarnih ciljanih istraživanja, to bi zasigurno moglo biti prvorazredno znanstveno otkriće dalekosežna značaja, ne samo u domaćim već, vrlo vjerojatno, i u svjetskim razmjerima. Ono bi relativno brzo moglo dati značajan doprinos rasvjetljavanju pojave ranih kultura i njihovih visokih graditeljskih dostignuća na našim prostorima tijekom još veoma slabo istraženog, premalo poznatog te izuzetno dugotrajnog pretpovijesnog doba. Takav otvoren, konstruktivan, multidisciplinaran i kooperativan istraživački pristup u kojem će organizirano sudjelovati mnogi renomirani istraživači iz čitavog svijeta te brojni studenti i volonteri s punim pravom nestrpljivo očekuje svekolika domaća i svjetska javnost koja se ne pribojava novih velikih otkrića, saznanja i spoznaja koja bi iz njega mogla proizaći te zasigurno nadopuniti, a možda i korjenito promijeniti, neke tradicionalne duboko uvriježene i nedovoljno utemeljene (paušalne) poglede na izuzetno tešku dokučivu zbilju ranog pretpovijesnog doba te njegovu slabo poznatu i, vjerojatno, bogatu prošlost.

Više o temi pročitajte ovdje.