PONERIZACIJA DRUŠTVA

Patologija globalnog zatopljenja: kako znamo da oni znaju da lažu?

 

Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World

John Brignell Number Watch

Kada ljudi usvoje ekstremne pozicije zbog nesporazuma ili zabluda to se do neke mjere može oprostiti. Sasvim druga stvar  je ako oni vode ostale u zabludu putem namjernih laži. Političari, naravno, tretiraju laž kao dio njihove profesionalne opreme.  Doista, u nekim okolnostima dužni su ju koristiti (na primjer, kada bi kazivanje istine o ekonomiji prouzrokovalo pad valute). U znanosti, do nedavno, ne postoji okolnost u kojoj je namjerna laž opravdana. U najmanu ruku to zahtijeva da se bude izbačen iz svojeg naučnog društva.

Sve se to promijenilo usponom autoritarne vlade. U Britaniji  je to uzelo oblik nacionalizacije sveučilišta, što je počelo za vladavine Thacherice a završilo se s Blairom. U SAD-u je uzelo oblik novonastale državne birokracije, kao što je EPA, koja je zadržavala kontrolu putem financijskog monopola. Religija globalnog zatopljenja je sve promijenila.

Postoji kontrast u ponašanju ljudi koji govore iz uvjerenja i onih koji govore jer im to koristi. Ovo nam omogućava da otkrijemo one koji namjerno lažu i da ih  razlikujemo od onih koji su malo u zabludi. Kao što je M. Tacher jednom primijetila: „Bistri su oni koji uvijek ostavljaju trag.“

Temperaturni indeks od 1400 do 1950, jasno se vidi pad temperature a ne povećanje. Kako to kad idemo ka globalnom zatopljenju? Više na: Global warming LIES

Temperaturni indeks od 1400 do 1950, jasno se vidi pad temperature a ne povećanje. Kako to kad idemo ka globalnom zatopljenju? Više na: Global warming LIES

Pokroviteljstvo

Postoji duga i respektabilna povijest pokroviteljstva u znanosti, kao i u umjetnosti, literaturi, leksikografiji itd. Pokrovitelji (izvan crkve) su koristili svoj vlastiti novac. Međutim, moderni pokrovitelji su birokrati koji koriste novac drugih; da budem precizniji, poreznih obveznika. Njihova znanost nije znanost novije tradicije, već je to potpuno nova igra.

Postoje velike razlike između prave znanosti i birokratske znanosti (BZ). Prava znanost uključuje življenje s mogučnošću neuspjeha. U BZ, neuspjeh nije dozvoljen. Cijeli je projekt zacrtan unaprijed u oblicima kao što su Ganttove karte. Postoje isporučevine koje moraju biti dostavljene po datumima. Sa izuzetkom stvarno velike velike fizike, pravu znanost provode male grupe. Ista stvar je i sa BZ, osim činjenice da postoji oko pet menadžera za svakog istraživača. Iznad svega očekivani  rezultat mora biti dostavljen na vrijeme. Oni koji žele daljnja pokroviteljstva, nikad ne izvješćuju negativan rezultat, ili štoviše, rezultat u suprotnosti s očekivanjima sponzora.

Možemo identificirati „znanstvenike“ koji uobičajeno lažu po činjenici da proizvode, na vrijeme, rezultate  koji nikad nisu neočekivani i uvijek se podudaraju sa sponzoriranom teorijom ustanove. Prava znanost nikad nije tako predvidljiva.

Moćna pokroviteljstva čine ljude previše samouvjerenima. Oni počinju vjerovati da su nedodirljivi. Kao kraljevski miljenici srednjeg vijeka, lebde zrakom na zefiru za unaprijeđenje, samo da bi prišli preblizu suncu i strovalili se na zemlju.

Što nas dovodi do:

Tajnosti

U sigurnosti moćnog pokroviteljstva, neki od nove brigade su počeli misliti da su ne samo iznad procedure znanosti, nego i svih drugih akademskih disciplina. U slučaju ozloglašenog hokejskog štapa oni su tvrdili, na primjer, da je svo znanje iz povijesti, umjetnosti, literature, arheologije itd. krivo i da je njihova kompjutorska manipulacija tako slabih podataka poput godova stabla ustanovila da se malo ledenog doba i srednjevjekovno zatopljenje nikad nije dogodilo.

UN, najmoćniji pokrovitelj od svih, je zgrabio rezultate i učinio ih glavnom značajkom u jednom od njihovih apokaliptičnih IPCC izvješća o nadolazećoj klimatskoj propasti. Jedan od prvih testova bilo kojeg znanstvenog rada je postaviti pitanje: „Mogu li se rezultati reproducirati“? Hokejski tim, i ostali kompjuterski šteberi koji su stajali iza predviđanja natovarenim propašću, su bili ogorčeni na sugestiju da trebaju učiniti svoje proračune i rezultate javnim, a koji su zapravo dobiveni velikodušnim javnim financiranjem. Ovaj stav je bio podržan od strane političkog ustrojstva, iako bi to moglo proći u šutljivim društvu kao u Velikoj Britaniji, to nije dobro prošlo u više otvorenom SAD-u. U svakom slučaju, da skratimo priču, zahvaljujući u velikoj mjeri neumornoj postojanosti dvojice Kanađana, hokejski štap je slomljen. Kritičari su bili podvrgnuti bujici omalovažavanja i ismijavanja, no naposlijetku su bili oslobođeni nakon provjere najvišeg statističkkog ureda u SAD-u. UN su jednostavno odbacile hokejski štap kao da se nikad nije dogodio te su nastavili sa drugim oblicima propagande.

Britanski „istražitelji“ globalnog zagrijavanja su odbili predati svoje kalkulacije na osnovu izjave: „Vi ih samo želite da bi ih kritizirali.“ Kontrastirajte to sa pravim znanstvenikom, Albertom Einsteinom, koji je predao svoje kalkulacije Eddingtonu, tako da bi kasnije mogli smisliti kritički test koji je mogao osuditi teoriju, ali se na kraju, spektakularno, to nije dogodilo.

Što to skrivaju?

Što nas dovodi do:

Ponovnog pisanja povijesti

Kritičari apokaliptične teorije globalnog zagrijavanja su počeli biti uznemireni  onim što se događalo sa eskperimentalnim podacima pod okriljem tajnosti oko potraživanja. Jedan znak je bila tvrdnja da su rezultati iz SAD-a utemeljeni na visoko kvalitetnoj mreži senzora. Kada je ta tvrdnja bila napravljena dvaput u jednom odlomku, to je počelo sve više nalikovati brbljanju prodavača rabljenih automobila nego li znanstvenim izjavama. Kao rezultat toga, malena skupina neplaćenih volontera je započela sistematsku provjeru vremenskih stanica na temelju kojih su te tvrdnje osnovane.

Ono što su pronašli bilo je čak više užasavajuće nego što je itko očekivao. Trošan je jedva primjeren izraz da se opiše sistem koji su pronašli. Smještaj mnogih senzora je prekršio sva pravila. Mnogi od njih su se nalazili na crnom asfaltu, a ostali su bili čak i uz ispuste klima uređaja. Mreža visoke kvalitete je bila, u najmanju ruku, iluzija. No stvari su bile i gore od toga. Oštroumni istraživači su počeli primjećivati da se povijesni zapisi o temperaturama mijenjaju i gotovo uvijek na takav način da povećaju iluziju globalnog zatopljenja. NASA je, od svih institucija, bila uključena u ovu sumnjivu praksu i sve je to učinjeno bez ikakva objašnjenja.

Sve je ovo bilo uvelike izvješćeno na Internetu, ali šira javnost nije imala pojma da se to dogodilo.

Što nas dovodi do:

Filtrirano izvješćivanje

U prošlosti su respektabilniji mediji bili prilično ustrajni u predstavljanju obje strane argumenta, ali tome je sada došao kraj. Od početka širenja religije globalnog zagrijavanja to se sve promijenilo. Sve pojave nesezonskog vrućeg vremena su, primjerice, intenzivno izviještavane, dok je hladno vrijeme ostavljeno po strani. Oni su sada prešli preko ove dileme promjenom rječnika. Izjave aktivista globalnog zagrijavanja unutar znanstvene zajednice imaju punu pokrivenost, dok su oni iz velikog i rastućeg sektora skeptika u potpunosti ignorirani. Većina običnih čitatelja koji ne posjećuju Internet nemaju pojma da takvo stajalište uopće postoji: pa ipak, kad govorimo običnim ljudima u barovima, zadovoljavajuće je koliko mnogo spontanog skepticizma postoji.

Zašto bi itko tko je siguran za svoju poziciju bio nevoljan pustiti da se čuje bilo koja alternativa? Što to oni skrivaju?

Što nas dovodi do:

Cenzura

Filtrirano izvješćivanje je pasivan način zabluđivanja javnosti govoreći istinu, ali ne potpunu istinu. Aktivni oblik je izravna cenzura, koja je sada prisutna među nekad uglednim znanstvenim časopisima, kao i u moćnim medijskim institucijama kao što je BBC. Samozvani ekološki urednici su najveća prijetnja znanosti od vremena optužbi protiv Galilea.

Urednici časopisa „Nature“, nekad najboljeg časopisa o znanosti, su skočili kroz obruč da bi spriječili objavljivanje kratkog članka koji je osporavao ustaljena uvjerenja, dajući šepave isprike, jednu za drugom. Ravno preko spektra znanstvenih publikacija, više je pravilo nego iznimka da će bilo koji izazov globalnom zagrijavanju biti automatski odbijen. Studija vodećih američkih statističara (Wegmanov izvještaj) o postojećoj situaciji je uključila opažanje da je grupa vjernika formirala krugove koji se bave recenzijom, kako bi se spriječilo da alternativni pogledi budu objavljeni.

Web stranica skeptična prema klimatskim promjenama je zabranjena za pregled u Johnsonovom svemirskom centru  na temelju izjava da je to stranica za odrasle ili da je seksualno eksplicitna. Apsurd, ali za ljubitelje ljudske slobode prilično zastrašujuće.

Šta li imaju za sakrit?

Prekid – kratki kviz

Napravili ste neka opažanja i izračune, koji pokazuju da je čovječanstvo osuđeno na propast ukoliko se ne promijeni. Imate potpunu vjeru u točnost vaših pretpostavki. Vi:

a: Objavljujete svoje rezultate, ali držite svoje radove tajnima zbog straha da će ih netko kritizirati;

b: Objavljujete svoje rezultate, ali postavljate grupu tvrtki kako bi sebe učinili super bogatim na račun strave koju ste stvorili;

c: Odbacujete sve, uključujući tajnost i zaradu, i posvećujete se spašavanju ljudske rase?

Konsenzus

To je riječ koja prikazuje stanje suvremene znanosti. To je politička riječ, a ne znanstvena. Za većinu velikih inovacija u znanosti su odgovorni pojedinci, ili vrlo male grupe, koje iskaču iz prevladajućeg mišljenja da uspostave nove granice. Kao što je Einstein poznat po izjavi, kad su nacisti izdali knjigu u kojoj stotinu njemačkih znanstvenika ističu da je Einstein u krivu: „Trebala je samo jednog od njih da bude u pravu.“ Tamo je zaista postojao „konsenzus“ u fizici na početku dvadesetog stoljeća da je „znanost utvrđena“, ali to je pobijeno od strane Einsteina i njegovih suvremenika.

Većina velikih proboja u znanosti je učinjena od strane onih koji su u manjini jedan. Moralni pritisak da se uđe u konsenzus i da se podupre stajalište većine je jako, čak nosi i prijetnju otkaza. Za takve stvari nema mjesta u slobodnom društvu. To nije uvjeravanje već prisila. Sredstva za znanost su izričito dana onima koji zagovaraju ustaljene teorije i uskraćena su onima kojise njima protive. To je iznimna počast ljudskom duhu da se toliko mnogo ljudi usuđuje prkositi nasilnicima i prihvatiti prezrivu  oznaku  „onih koji poriču“ (nije da je javnost ikad dobila priliku da čuje o njima). Ostali, koji imaju obiteljske obaveze, moraju sačuvati svoje rezervacije za privatni razgovor.

Što se tiče pratećeg slogana: „Znanost je dogovorena“, ako je dogovorena onda nije znanost, a ako je znanost onda nije dogovorena.

Pohlepa

Ljudi su vođeni različitima oblicima gladi u različitim razmjerima – moći, seksa, potvrda, itd. Novac je provodnik i omogućuje ovakve stvari. Glad izvan normalnih zahtjeva je pohlepa. Pohlepa često vodi do propasti istaknutih osoba, političara, TV evanđelista, itd.  jer su uhvaćeni sa prstima u blagajni.

Jedna stvar koja dijeli štovatelje karizmatičnih vođa, kao što su TV evanđelisti, od kritičara je odnos prema stilovima života tih vođa. Neki od njih su pali zbog svoje pretjeranosti koju je vodila pohlepa. Čini se da ostali ne bivaju uhvaćeni..

Al Gore bi se teško mogao nazvati karizmatičnim čovjekom, ali providna veličina njegovih upadljivih troškova i tolerancija njegovih sljedbenika na to su zaista šokantni neovisnim posmatračima. Privatni mlažnjak, raskošan dom, flote automobila, itd., čini se toliko u suprotnosti sa porukom štednje koju on šalje masama. On govori o napretku kao nekakav srednjovjekovni nadbiskup, razmeće se svojim bogatstvom ali zahtijeva štedljivost od svih drugih. Nikada u moderna vremena politički slogan: „Radi kako ja kažem, ne kako ja činim“, nije bio toliko oličen u jednom čovjeku. Pa ipak, zapanjujuće, svjetsko utemeljenje ga obasipa sa počastima i novcem; čak i, fantastično, Nobelovom nagradom. On se opravdava sa objašnjenjem da su sva njegova dobra nadoknada plaćanja na jednu od njegovih vlastitih tvrtki.

Ikonska vizualna laž je da Gore stoji ispred fotografije uragana Katrina. Čak i mnogi od većine žestokih pristaša globalnog zatopljenja bi povukli crtu pri spajanju tog tragičnog događaja sa globalnim zatopljenjem.

Ako ste uvjereni da ste u pravu, ustanite i prkosite cijelom svijetu, bez obzira na bilo kakve osobne nagrade.

Živi pijesak

Ovdje je napredovanje – globalno zatopljenje, klimatska promjena, klimatski poremećaji. To su tri pojma koja su sukcesivno korištena da opišu isti narodni fenomen. Prava znanost ne mijenja stalno svoje nomenklature, osim u posebnim slučajevima, kao što je taksonomija gdje se interpretacije mijenjaju. Napredak na „klimatsku promijenu“ se dogodio kad je postalo očigledno da se svijet ne zagrijava kao što je reklamirano, stoga tvrdnja može biti priložena na hladno vrijeme kao i toplo: ali to nije bilo dovoljno emotivno; stoga je „klimatski poremećaj“ došao u život. To jednostavno znači loše vrijeme. Vrijeme je dugo vremena bila tema koju su iskorištavali demagozi. Prije sto godina, to se događalo zbog gnjeva božjega. Prije pedeset godina, to je bilo zbog „svih tih atomskih bombi.“ Sada je s obzirom na skromni atom ugljika. Nesezonsko vrijeme se događa negdje na svijetu cijelo vrijeme. Prema načelu selektivnosti, tisuće pojava „normalnog“ vremena se ignorirajum a nenormalni slučaj se emitira diljem svijeta.

Izbjegavanje rasprave

Ključna komponenta prave znanosti je rasprava. Na petoj Međunarodnoj konferenciji  Solvay 1927., sreli su se najistaknutiji svjetski fizičari da raspravljaju o novoj kvantnoj teoriji. Einstein se našao u položaju da je branio klasičnu fiziku od svog dobrog prijatelja Nielsa Bohra. Einstein, u raskoraku s novim pojmovima kao što su Heisenbergov princip neodređenosti, je nadodao: „Bog se ne kocka“. Bohr je odgovorio „Einstein-e, prestani govoriti Bogu što da radi.“ Na kraju krajeva, sedamnaestorica od dvadeset i devet učesnika te konferencije su bili dobitnici Nobelove nagrade.

To je način na koji znanost rješava svoje velike kontroverze. Konferencija je održana, na kojoj suprotstavljene strane propituju  međusobna stajališta i na kraju je postignuto rješenje. Propagandisti, međutim, ne vole raspravu. U 2005-toj su se održale dvije konferencije u Velikoj Britaniji. Jedna je bila skromni posao, organizirana od znanstvenika za znanstvenike. Većina učesnika je bila tamo uz pomoć vlastitih financijskih sredstava. Govornici su bili pravi istaknuti znanstvenici (za razliku od znanstvenika „klimatologa“), koji su predstavili svoje dokaze – brojeve, grafikone i fotografije. Druga je bila raskošni trodnevni politički inspiriran festival, financiran od strane vlade, sa velebnim banketima i bez oprečnog mišljenja. Dokazi koji su  prezentirani su bili krajnje selektivni iako je većina tvrdnji proizašla iz kompjutorskih modela. Pogodite koja je bila pokrivena od strane klimatoloških urednika.

Onda je tu i pseudo – debata, u kojoj se specijalizirao BBC. Vjernik se suprotstavlja nevjerniku, i onda skrupulozno uređivanje osigurava da jedan izgleda kao izvor mudrosti a drugi izgleda glupo.

Al Gore nikad ne raspravlja.

Skriven plan

Značajno je da podrška teoriji globalnog zatopljenja dolazi gotovo isključivo u potpunosti od nove ljevice, oblika autoritarnog socijalizma koji sebi daje ironični naziv „liberalan“. Klasični liberali, koji vjeruju iznad svega u ljudsku slobodu, ostavljeni su bez doma ili naziva. Oni su stavljeni zajedno sa konzervativnim političarima  i opisani kao „desno krilo.“ Uspjeh nove ljevice (također znane kao zeleni) je jedan od neobičnih fenomena u povijesti. Oni su preuzeli većinu zapadnog svijeta, političke stranke (kao što su konzervativci Velike Britanije), medije, znanstvene institucije i mnoge druge komponente društva.

Tvrdnje opozicije da je globalno zatopljenje politički manevar nove ljevice su, prirodno, naišle na optužbe da su svi oni od  starog prava.

James Hansen, ozloglašen među kritičarima globalnog zatopljenja kao nemilosrdan krivotvoritelj podataka, zapuhao je zastavni sošnjak u euforiji da zeleni preuzimaju SAD, priznajući da je glavni problem preraspodjela bogatstva.

Sve ovo gore navedeno objašnjava kako mi znamo da oni znaju da lažu.