U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Pšenica i shizofrenija

 

Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World

Dr. Emily Deans M.D. Psihologija Danas

Shizofrenija je nesretna bolest mozga. Progresivan poremećaj, često karakteriziran socijalnim povlačenjem, paranojom, osjećajem da čujemo glasove i sličnim stvarima. Nakon  dosta vremena (ponekad čak i nakon nekoliko desetljeća) ljudi dobiju neku vrstu efekta „izgaranja“ kada se glasovi i sve ostalo utiša, ali je bolesnik ostavljen sa svim negativnim efektima socijalnog povlačenja, blokadom misli, neizražajnošću koja se zove „plosnati afekt“.

MRI mozga će u ovoj točci pokazati „velike rupe u mozgu“, što znači da je stanična smrt (oštećenja mozga) uzrokovala tolike poremećaje da se aktivni i živi dio mozga drastično smanjio. Naići ćete na ljude sa shizofrenijom u svakom velikom javnom parku većeg grada.

Ako pitate čovjeka koji sjedi na klupi i kojeg svi izbjegavaju da li želi nešto pojesti, a on odgovora  paranoično i rezignirano „salata“, to je najvjerojatnije shizofrenija. On je imao roditelje, braću i sestre, možda čak i fakultetsku diplomu. Čak i da je htio ostati u ustanovi za liječenje ili domu za socijalne slučajeve, kod većine takvih ustanova nema dovoljno mjesta za sve mentalno bolesne, pa mnogi zato završe kao beskućnici ili u zatvoru.

Težak put za nekoga tko ima organsku bolest mozga.

Većina istraživača shizofrenije je usredotočena na neurotransmitere dopamina, acetilkolina i histamina te genetički polimorfizme prijenosnika i receptora.  Uobičajena pitanja su povezana s neefektnom kemijom mozga. Uobičajen tretman uključuje lijekove neuroleptike (u nadi da ovakvi postupci smanjuju višak dopamina na mjestu u mozgu gdje ga ima previše i da se povećava tamo gdje ga ima premalo). Vidjela sam mnogo puta da lijek radi dobar posao čišćenja simptoma psihoze.

No, lijek ima poprilično ozbiljne nuspojave, tako da je danas veliki pritisak na istraživanje o identificiranju onih ljudi koji imaju visoki rizik od shizofrenije prije nego li se bolest pojavi, u nadi da bi se tako bolest spriječila putem različitih sredstva. Vrlo često ta sredstva uključuju još više lijekova – ali pošto „Big Pharma“ (velike farmaceutske tvrtke op.prev) plaća mnoge studije koje ne rade na ovim problemima, moramo se boriti s onim što imamo na raspolaganju.

Jedan neustrašivi istraživač F. Curtis Dohan je potrošio dosta vremena svoje karijere loveći naočigled malo vjerojatnog sumnjivaca u patogenezi shizofrenije, a to je pšenica. Njegov nevjerojatan rad pod nazivom: „Genetička hipoteza idiopatske shizofrenije je Egzorfinska veza,“ dostupna vam je besplatno u punom tekstu ako kliknete na: link.

U svakom slučaju, ima jedna interesantna stvar o shizofreniji. Čini se da je podosta odraslih shizofreničara iz jedne psihijatrijske jedinice iz 1967. godine, imalo veliku anamnezu celijakije (netolerancije na gluten/pšenicu) kad su bili djeca. U stvari, kod njih se celijakija pojavljivala 50-100% češće nego što se to moglo očekivati.

Liječnici koji se bave celijakijom su također primijetili da su njihovi pacijenti shizofrenični 10 puta češće od normalne populacije. To je jako mnogo. Dodatno, epidemiološka istraživanja pacifičkih otočana i druge populacije je pokazala jaku, ovisnu vezu između konzumacije žita i pojave šizofrenije.

Populacija koja ne konzumira gluten ima jako rijetku pojavu shizofrenije –  2 slučaja na 65 000 ljudi naspram oko 1 slučaj na 100 ljudi kod populacije na zapadu koja konzumira žitarice.

Kada je svjetska populacija prihvatila zapadnjački stil prehrane (brašno, šećer, pivo), shizofrenija je postala uobičajena. U nekim kliničkim slučajevima, novonastalim shizofrenicima gluten je značajno pogoršao stanje, dok su pacijenti s dugotrajnom shizofrenijom tek sporadično reagirali na glutensku zabranu. Oni pacijenti koji su dugo vremena patili od shizofrenije već su imali velike štete – ako je pšenica na neki način otrovna za mozak onda bi bilo od vitalnog značaja u ranoj fazi bolesti prekinuti s unosom glutena da bi poboljšanje bilo vidljivo.

Istažitelji nacionalnog instituta za zdravlje SAD-a su tražili otrovne dijelove proteina dobivene iz glutena, glutenskih epitopa (proteini pšenice) i kazeina (proteina mlijeka). Otkrili su snažne opijate (da, opijate kao morfij ili heroin) koje su nazvali „egzorfinima.“ Mnoge od ovih studija su napravljene na štakorima i rezultati su bili iznimno grozni, naročito ako ste miljenik kruha i mlijeka (ili štakora).

Kad se konzumira pšenični gluten, njima tijelo dodaje stomačne enzime i dobijete dijelove proteina koji su jaki opijati. Interesantno je da ovi spojevi nisu bili probavljeni u malom crijevu i definitivno završavaju u tijelu i mozgu štakora koji su oralno hranjeni s glutenom. Kad bi ove proteine direktno ubrizgali u mozak jadnih nesretnih štakora oni bi dobivali napadaje. Interesantno, ljudi oboljeli od shizofrenije imaju dosta ovih opijatskih malih peptida nastalih iz glutena koji se mogu pronaći u urinu. Mnogo više nego ljudi bez shizofrenije.

Dozvolite mi da napravim osvrt na ono što je možda najvažnija stvar iz Dohanovog rada – prehrana bez glutena je definitivno poboljšala stanje nekih novonastalih shizofrenika. Nije pomogla svima od njih ali je uvelike pomogla dvojici iz grupe od 17 ljudi. Ponovno vraćanje pšenice u prehranu je pogoršalo stanje bolesnika. U drugoj studiji načinjenoj na 115 pacijenata u zatvorenom dijelu mentalne ustanove je bila određena prehrana bez mlijeka i glutena. U prosjeku su bili pušteni u zajednicu dvostruko brže nego slični pacijenti s drugačijom, uobičajenom vrstom prehrane. Treba napomenuti da ponovljene studije nisu pokazale istu stvar,  17 ili 115 no studije su napravljene na malim grupama od 4 do 8 pacijenata, i ispitivanje se obavilo na ljudima koji su patili od shizofrenije mnogo godina, kada je mozak već bio jako oštećen.

Povijesno gledano, prije drugog svjetskog rata, kada je konzumacija žitarica bila super visoka i kada neuroleptici (oni lijekovi za koje se sjećate da smo spomenuli da  utječu na razine dopamina u mozgu i koji se koriste za liječenje shizofrenije) još nisu postojali, tada su postojala izvješća o shizofreničarima koji su imali neshvaćene fluktuacije u težini i razne simptome u crijevima, slabu apsorpciju željeza isto kao i pacijenti koji su patili od celijakije i „iste post mortem abnormalnosti kao kod pacijenata koji su patili od celijakije.“ Zašto se ti simptomine javljaju danas? Pa, Dohan je ustvrdio da su nus pojave tih neuroleptičkih lijekova da oni smanjuju propusnost crijeva. Što znači da gluten baš ne može tako lako ući u tijelo.

Što nas ostavlja da se zapitamo, da li je to zaista nuspojava? Ili u stvari glavni efekt?

Tko zna?

Dohanov rad je objavljen 1988. i završio je s nekim idejama o tome kako bi se trebalo nastaviti dalje s ispitivanjem (kao što je hranjenje blizanca shizofreničara prehranom s visokim udjelom glutena da bi se vidjelo što će se dogoditi – nekako ne mislim da bi danas takav eksperimentalni dizajn bio odobren od bilo kojeg nadzornog odbora). Na koncu se nije ništa značajnije dogodilo u istraživanjima sve do 2005. godine, ali ipak ono što je otkriveno je vrlo interesantno. 

U studiji: “Markers of Gluten Sensitivity and Celiac Disease in Recent-Onset Psychosis and Multi-Episode Schizophrenia”, otkrivenio je  je da osobe s novonastalima psihozama i više epizodnim shizofrenijama, koje su povećale antitijela glutenskih epitopa, možda zajednički dijele neke imunološke odlike celijakije, ali je njihov imunološki odgovor na glutenske epitope bio drugačiji od onih koji boluju od celijakije. U vrlo pametnom radu kojeg su napravili Samaroo, Dickerson i ostali, koji je objevljen pod nazivom:

“Novel immune response to gluten in individuals with schizophrenia

 Testirani Imunološki odgovori i celijakijski biomarkeri na shizofreničarima. Ispalo je da su shizofreničari skloni tome da imaju mnoga antitijela protiv pšenice koja plutaju u njihovom sustavu, ali ova antitijela su bila gotovo u potpunosti drugačija od onih koje imaju ljudi sa celijakijom. To znači da uobičajeni testovi za probleme sa glutenom i celijakiju ne bi bili pozitivni kod shizofreničara, čak iako imaju neobične imunološke reakcije na pšenicu.

U: “A Case Report of the Resolution of Schizophrenic Symptoms on a Ketogenic Diet” se spominje se da je  prehrana s mnogo masnoća, malo ugljikohidrata, malo proteina (znači s jako malo pšenice) rezultirala s popuštanjem psihotičnih simptoma na jednom ispitnom uzorku (eksperiment s jednom osobom).

Što je zaključak?

Shizofrenija je progresivna i destruktivna psihotična mentalna bolest koja se danas ponekad  može izliječiti lijekovima i društvenom terapeutskom potporom, ali nema lijeka za nju.

Izgleda da određeni dio shizofreničara ima neobičnu imunološku reakciju na gluten i druge različite proteine pšenice, a u velikom broju slučajeva, prehrana bez glutena se pokazala vrlo korisnom. Prehrana bez glutena je potpuno sigurna i nema nuspojava – ne vidim dobar argument protiv toga da shizofreničari ne probaju taj tretman na najmanje 3 mjeseca. Najgora stvar koja se može dogoditi je da osoba koja nije shizofrenik bude bez kruha i tjestenine neko vrijeme. Najbolja stvar koja im se može dogoditi je da im se stanje poboljša, i to u velikoj mjeri.