ČAROBNI SVIJET T.C. LETHBRIDGE-A

Heretik zabrana

 The World of T.C. Lethbridge

© William Shepherd 1990

Prevela i uredila: Ljubica Šaran
Matrix World

Prije nekih 30 godina Colin Wilson, jedan od engleskih najpoznatijih mladih ljutitih ljudi, je službeno bio proglašem ludim kada je, umjesto da prati svoj debi kroz respektabilnu ulogu u The Outsideru, noveli ili knjizi pjesama,  započeo s produkcijom knjiga o seksualnosti, kriminalu, misticizmu i okultnome. Ako želite ući u vode literarne gluposti onda možete preskočiti posrednike i različite radove i preći na: Mysteries  od prije 15 godina, ali možete pročitati njegovo nedavno razmišljanje u knjizi pod nazivom: Beyond the Occult.

Jedna od važnih stvari koja se dogodila Colinu Wilsonu između ove dvije knjige je to što je u šezdesetim godinama prošlog vijeka otkrio radove Toma Lethbridgea. Vidjet ćete, ako ga i vi želite otkriti, da je on u samom centru istraživanja svih znanstvenika koji su prozvani „ludastima“ u arheologiji, dijelom zbog toga jer se usudio publicirati ono čega su se bojali čitati njegove kolege arheolozi. I on je to uradio sa takvim šarmom i sofisticiranošću, bez ikakvog prenemaganja i bombastičnih izjava, na način koji bi Shawa i Chestertona držali na rubu stolice u javnim debatama.

Colin Wilson je također pronašao, na svoje očigledno zadovoljstvo, da može raditi s viskom i da se njegov pendulum s dugačkom niti radosno vrti horizontalno kada ga je predstavio veseljacima i ostalima od Stonehengea i krugova.

U svim monolitnim prapovijesnim spomenicima rašlje i visci  snažno reagiraju,  najpoznatiji britanski arheolog Tom Lethbridge je zahvaljujući visku otkrio brojne arheološke poslastice.

U svim monolitnim prapovijesnim spomenicima rašlje i visci snažno reagiraju, najpoznatiji britanski arheolog Tom Lethbridge je zahvaljujući visku otkrio brojne arheološke poslastice.

Tom Lethbridge je umro 1971 godine i bio je preko 30 godina Direktor Iskopavanja u Cambridge Antiquarian Society i Muzeju Arheologije. On je također, kako je napisao Colin Wilson, „jedan od najznačajnijih originalnih umova u parapsihologiji.“

U zadnjih deset godina svog života, providnost je inspirirala jednog anonimnog editora (ili nekog editora outsidera) u Routledge and Kegan Paul-u da nagovore Tom-a Lethbridge-a da započne sa pisanjem kratkih knjiga od oko stotinjak stranica o tome što je sve pronašao u svom životu kroz ekscentrično eksperimentiranje. Ove njegove male knjige će postati naši unuci koji će narasti isto kao što su i djela Julesa Vernea i u našim Prirodnim Studijama rasla u pedesetim godinama prošlog stoljeća.

Lethbridge je, kako je to Colin Wilson jednom rekao: bio intuitivni genije višeg reda. Njegove knjige prednjače zbog njihove jasnoće, originalnosti i jake literarne kvalitete.“ Lethbridge je u jednoj od svojih digresija (a bio je majstor za digresije), komentirao da: „ako bi se znanost mogla riješiti mentalne blokade koja je prijeći da istražuje mnoge teme tik pred svojim nosom, onda bi uskoro mogli naučiti mnogo više nego li smo moja žena i ja u stanju uraditi.“

Ako ćemo potiho prevesti ovu izjavu, onda bi to u stvari značilo da smo na pragu još jednog od velikih doba, kada mali ljudi otkrivaju da mogu misliti svojom glavom, i to sa pomagalom koje je ništa više nego komad drva na konopčiću s kojim mogu sami otkriti tajne principe univerzuma i svoju vlastitu kreativnost.

Drvene viske danas malo tko koristi, pa ipak oni su jednako djelotvorni kao i njihovi metalni ili kristalni "rođaci." Mnogi ljudi zaboravljaju kako je visak samo produžetak ljudskih "antena," te previše obraćaju pažnju na način kako je visak napravljen.

Drvene viske danas malo tko koristi, pa ipak oni su jednako djelotvorni kao i njihovi metalni ili kristalni “rođaci.” Mnogi ljudi zaboravljaju kako je visak samo produžetak ljudskih “antena,” te previše obraćaju pažnju na način kako je visak napravljen.

I ako blesavo mislite da ovo nisu bile političke izjave, onda trebate znati da ih je Lethbridge pratio sa komentarima kao što je „politički blokovi, čini se, više ne zatomljuju znanstvenike u Americi i Rusiji“, dodajući malo vode i na Engleski mlin kada je rekao, „Francuzi su to završili još prije nekoliko godina.“ Od tuda je krenuo na par kratkih rečenica o principima mašina za putovanje kroz vrijeme. Izjave Toma Lethbridgea su uzete iz njegove knjige: The Legend of the Sons of God.

Prije nego li napustimo Tomovu knjigu Sons of God, posjetimo knjigu Toma Gravea: Needles of Stone, i oraspoložimo se tipičnim mentalnim sklopom nekoga koji je privržen Lethbridgeovom načinu razmišljanja, koji je G.K. Chesterton referirao kao „željeznička pruga koja prolazi kroz Šumu Striborovu.“

Tom Lethbridge je počeo sa Genesisom, ali do stranice 11 knjige: The Legend usporedio je Geoffrey od Monmoutha, klerika iz vremena Henryja prvoga, čija je povijest, kako kaže Lethbridge, mješavina bajki, priča i legendi, sa činjenicama koje su iskočile tu i tamo ali na pogrešnim mjestima,“ tehnika koja je dobro poznata iz načina rada na koji su to činili velški bardovi, CIA, KGB, što se ne bi očekivalo od naših modernih povjesničara.

Do stranice 14, jedan od ovih pravih činjenica na krivom mjestu je dovela Lethbridgea i njegov visak preko mape Irske do Stonehengea i došao je do datuma od 2650 godine prije nove ere za ovaj spomenik, za Pipersa iz Cornwalla dobio je 2610 godinu prije nove ere a za njihove susjede Merry Maidens dobio je 2540 godina prije nove ere.

Datumi interesiraju arheologe, ali nama je interesantan Lethbridge. Srest ćemo ga ponovno kako napušta stranicu 14 i ostat ćemo dok kreće u udaljene krajeve na Mediteranu na stranici 15.

E sada ako želite znati njegove opaske o brojevima okretanja viska, i duljini niti viska, bilo bi dobro da prvo pročitate njegovu knjigu Power of the Pendulum. Ali upozorenje, „Možda,“ napisao je Lethbridge, „na tri osobe, jedna nikada ne može raditi sa viskom.“ Razlog, kojega navodi Lethbridge je: „ istraživanja s viskom pokazuju da mnogi ne mogu ili ne žele prihvatiti da često nešto fali u njihovom nervnom sustavu. Njihov bio-elektronički potencijal je prenizak ili su u stvari u nemogućnosti iskusiti ga.“

Colin Wilson ide malčice dalje i čini se da pravi poveznicu između Lethbridgea i Reicha jer sugerira da ljudska seksualnost i seksualno stanje važno u ovome. Iako je ljudska vrsta provela zadnjih par tisuća godina pazeći da se pagani i puritanci međusobno ne unište, kršćani, naravno, imaju što reći o tome, iako njihovi svećenici nisu izgledali kao da sami imaju razumijevanja o ovima drugima. Ali zato sada moramo zaželiti Tomu Lethbridgeu dobrodošlicu i povratak u Merry Maidens. Lethbridge i njegova supruga, su im izgleda, srećom, pobjegli.

Tom Graves je jako poznat kao čovjek koji koristi visak, ali je usto i ozbiljan znanstvenik. 1978 on je publicirao knjigu pod nazivom Needles of Stone. Gothic Image iz Glastonburyja je publicirao ovu knjigu 1986 godine … ako želite primjerak knjige, kontaktirajte ih. Tom Graves je otkrio da kamenje koje je Tom Lethbridge dirao u Merry Maidensu izgleda imaju polja oko sebe čiji su dijelovi dijelom nabijeni a dijelom ne; dva dijela ispod zemlje i ako je kamen dovoljno visok pet dijelova iznad zemlje. „svih sedam dijelova,“ izjavio je Tom Graves „su centralna točka izboja neke vrste energije koja se pomiče gore i dolje kako kamen prati lunarni ciklus.“

Ako ste se ikada zapitali odakle je došla ideja o danima u tjednu, e gornji pasus bi mogao biti odgovor na to. Kada mladi mjesec ili pun mjesec izlazi onda osjećamo peckanje. Ali ako taknete sedmi nivo tjedan ranije ili kasnije onda bi mogli završiti u bolnici. Evo što se Tomu dogodilo kada je pošao sa svojom ženom i kolegom rašljarom na Avebury da bi pronašao prijašnju visinu obeliska koji je jednom stajao u unutarnjem dijelu južnog kruga, a koji je slomljen i uništen u 17-om stoljeću. Evo dijela koji se odnosi na tu priču iz: Needles of Stone.

„Koristili smo booster tehniku u kojoj drugi korisnik viska – da koristimo radio analogiju – djeluje kao serija pojačala signala koju dobija prvi korisnik viska; mi smo mislili da će signal biti slab i da ga nećemo primijetiti ako to uradimo na običan način. Naravno da smo bili u krivu.

Koristeći visak u jednoj ruci i koristeći drugu ruku kao pokazatelj da bi našao prethodnu visinu kamenog obeliska mi smo došli do nekih 17 stopa; ali u isto vrijeme mi smo našli i „memoriju“ kamenog sedmog nivoa. To je bila zaista jaka reakcija.

„Nisam baš siguran što se dogodilo, jedino čega se sjećam je da smo odskočili prema nazad od ogromnog šoka. Ali moja žena koje je sve to promatrala vidjela je da su se moje ruke naglo ukočile u ispružene iznad moje glave i da sam ih neko vrijeme samo tako mogao držati.

Moj prijatelj je pao na zemlju nekih 10 stopa daleko od mjesta gdje sam ja stajao, i s obzirom da je on bio pojačalo, primio je cijeli izboj koji sam ja uspio izbjeći. Trebalo nam je nekoliko minuta da se saberemo i da ponovno počnemo sa radom.“