PRIZMA DRUŠTVA

Je li poljoprivreda grozna ideja?

 

Prevela i uredila: Ljubica Šaran
Matrix World

The Daily Mail

Imamo tendenciju pretpostavljati da je napredak dobra stvar. Stvari koje su nove i bolje dominiraju, te bacaju na stranu stare tehnologije. Kad su izumili auto, konj se odmah počeo smatrati staromodnim. Isto tako je bilo s vatrenim oružjem i dugačkim lukom, parobrodom i jedrenjakom, turbomlaznim motorom i vijkom. To se naziva “bolja mišolovka” teorije povijesti – da promjenu pokreće izum superiornijih tehnologija.

Samo što to nije tako jednostavno. Ponekad novom izumu, čak iako je očito “bolji” od onog što se javilo prije, treba dosta vremena prije nego što postane uobičajena stvar.

Prvi  automobili su bili nespretni, nepouzdani i skupi divljaci koji su bili gori u gotovo svakom pogledu od konja koje su trebali zamijeniti. Prve muškete su bile manje precizne, te im je trebalo više vremena da se napune za razliku od dugačkog luka i samostrijela, koji su doživjeli vrhunac svog dizajna u srednjovjekovnoj Europi. Posljednji jedrenjaci su bili daleko brži od prvih parobroda koji su dizajnirani da ih zamijene.

Fascinantan esej u ovotjednom New Scientistu ističe da  poljoprivreda, drugi najveći ljudski izum svih vremena (nakon jezika), nije bila uopće uspješna na početku. U stvari, veliki prijelaz sa lovačkog i skupljačkog načina života na sjedilačke poljoprivredne zajednice prije 11.000 godina u neolitiku, je imao više veze s stvaranjem novih društvenih i ekonomskih struktura nego s povećanjem zaliha hrane.

Već se dugo vremena zna da uvođenje poljoprivrede nije nužno bilo dobro za ljude. Ostaci kostura  podupiru ideju da su prvi farmer bili niži, slabiji, te da su umirali mlađi nego njihovi preci koji su tražili hranu.

Zaista, ljudi su se smanjivali za jedan milenij  još od paleolitskih vremena, te su se oni u bogatom svijetu tek vrlo nedavno počeli ponovno prbližavati stasu naših prehistorijskih predaka. U svojoj knjizi iz 2010, Pandorino sjeme, genetičar Spencer Wells ističe  da je poljoprivreda učinila ljude sjediocima, nezdravim, plijenom za fanatička uvjerenja, te da je izazvala mentalnu bolest.

© David Lacey

Zasigurno je istina da su velke sjedilačke zajednice – moguće jedino zahvaljujući podjeli rada i organiziranoj proizvodnji hrane – podložnije bolestima. Naravno da su ljudi kamenog doba postajali bolesni, ali nisu imali kuge i epidemije koje se vežu uz nedavnu povijest. Mnogo toga su špekulacije, ali u svojem eseju u New Scientistu, Samuel Bowles opisuje svoju kvantitativnu analizu relativne efektivnosti  potrage za hranom naspram poljoprivrede – u smislu koja od njih pruža najviše kalorija uz najmanje truda.

Koristeći cijeli niz podataka, koji su prikupljeni od antropologa koji proučavaju plemena koja se bave lovom i skupljanjem, te analiziranjem napora koji je potreban da bi se rukovalo replikama drevnih poljoprivrednih oruđa, došao je do zaključka da prvi farmeri, poput prvih automobila, nisu bili u ništa boljoj situaciji od onog što je došlo prije u smislu hranjenja masa. U stvari im je najvjerojatnije bilo gore.

Pa zašto smo to onda učinili?. Bowles ističe da je poljoprivreda uvela novu eru imovinskih prava, stvorila ogromne nejednakosti, utrla put za ekonomiju koja se temelji na bogatstvu, podjelila spolove i dovela do stvaranja vojski koje su bile potrebne da bi se sve to branilo. Onda smo zajedno s poljoprivredom dobili rat i zločin, ludilo i bolest, okrutnost, diktaturu i religije koje su nam radije govorile što trebamo raditi nego da naglašavaju našu vezu s Zemljom. Pisac Jared Diamond je nazvao poljoprivredu “najvećom pogreškom koju je čovječanstvo ikada napravilo”, te je primamljivo vidjeti  priču o Edenskom vrtu i Padu kao alegoriju za silazak čovjeka u sjedilački barbarizam.

To je uvjerljiva teza. Tijekom većine naše sto-tisućugodišnje povijesti ljudska bića nisu živjela kao što mi živimo danas. Možda se veliki dio naših problema, od modernih kuga depresije i tjeskobe, pretilosti i pitanja zaštite okoliša, može pripisati neolitskoj revoluciji. Na kraju, ipak nije bilo zaustavljanja  farmera. Zajedno s lošim stvarima smo dobili umjetnost, medicinu, znanost i književnost – sve ono što je bilo više ili manje nemoguće u nomadskom društvu kamenog doba.

Auti su naposlijetku postali bolji od konja, vatreno oružje je dobilo bitku nad dugačkim lukom, te su parobrodi zamijenili dražesne jedrenjake. Ali kao što možemo vidjeti iz povijesne perspektive, uspijeh novog je vrlo rijetko zapažen u svoje vrijeme. Misao koja se morala pojaviti u mislima tih prvih radnika, koji su lomili svoja leđa na nečijem polju, je bilo pitanje zašto  su to radili nego da radije beru voće s drveća kao što su to njihovi djedovi i bake radili.