Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World
Future Pundit

Profesor sa USC-a koristio je MRI skeniranja i snimanja (Magnetsku rezonancu) i seriju testova za kognitivne funkcije i kriminalnu povijest da bi usporedio normalne ljude sa psihopatama i također da bi usporedio psihopate koji su uspjeli izbjeći uhićenje s onima koji su zatvoreni zbog počinjenih zločina.

Adrian Raine, profesor psihologije i neuro-znanosti na USC College of Letters, Arts & Sciences, fokusirao se na istraživanje dva dijela mozga; hipokampusa te dio mozga koji se zove temporalni režanj, a koji regulira agresiju i transfer informacija u memoriju i na corpus callosum, most nervnih vlakana koji povezuje moždane polovice.

Jedna vrsta psihopata uspijeva izbjeći uhićenja nakon počinjenih zločina, a drugoj vrsti to ne uspijeva.

Da bi istražio psihičke korijene psihopatskog ponašanja, Raine i njegove kolege su regrutirali 91 muškarca iz Los Angeleske udruge za privremeno zapošljavanje te su na njima napravili seriju testova da bi ispitali kognitivne mogućnosti kako bi ispitali njihove mogućnosti procesuiranja informacija i ispitali njihovu kriminalnu povijest. Također su na njima napravili snimke magnetskom rezonancom (ili skeniranje mozga).

U studiji o hipokampusu, znanstveni tim je proširio istraživanja prethodnih studija tako što je usporedio dvije grupe po prvi puta: „uspješne“ psihopate – one koji nisu uhvaćeni za kriminalna djela koja su počinili – i „neuspješne“ psihopate koji su uhićeni. Hipokampus igra kritičnu ulogu u reguliranju agresije i u učenju kojih se situacija treba bojati – proces koji se zove kontekstualno kondicioniranje straha (contextual fear conditioning). Kod psihopata, kontekstualno kondicioniranje straha je dio učenja koncepta što da učine i što da ne učine, rekao je Raine. Raspravljalo se o tome da je poremećaj u spoju hipokampusa s prefrontalnim korteksom može doprinijeti impulzivnosti, nedostatku kontrole i emocionalnim abnormalnostima koje se primjećuju kod psihopata.

„To znači učenje o tome što je ispravno, a što nije ispravno u određenim situacijama,“ rekao je.

Razlika između uspješnih psihopata (oni koji su izbjegli uhićenje) i neuspješnih psihopata je da oni koji su uspješniji imaju veću mogućnost učenja o strahu da će biti uhićeni i zbog toga ta činjenica upravlja njihovim ponašanjem i minimizira mogućnost uhićenja.

On je također testirao teoriju da psihopati sa oštećenjima hipokampusa mogu biti bezosjećajni da bi shvatili mogućnost predviđanja kazne i uhićenja. Kao rezultat toga, rekao je, ovi „oštećeni“ psihopati će lakše biti uhićeni nego psihopati bez ovoga nedostatka. Manje od polovice od obje kontrolne grupe i uspješnih psihopata su imali asimetričan hipokampus. 94% neuspješnih psihopata je imalo istu abnormalnost, to jest, veću desnu stranu hipokampusa od lijeve strane.

Uspješni i neuspješni psihopati dijele u biti različite forme anomalija u mozgu, no sve one uzrokuju nedostatak empatije (suosjećanja) i obzirnosti prema drugim ljudima.

Rezultati istraživanja su dodatno pojačani drugom studijom, koja je bila fokusirana na corpus callosum. Corpus callosum je splet nervnih vlakana koji povezuju dvije polovice mozga, i tako omogućavaju da zajednički rade i procesuiraju informacije te reguliraju autonomne funkcije. Raine je istražio njegovu ulogu u psihopatiji po prvi puta.

„Postoji anomalija u povezivanju polovica mozga kod psihopata. One su povezane drugačije negoli kod drugih ljudi,“ rekao je Raine. „Na ovaj način, ovo je zaista istina u ovom slučaju.“ On je otkrio da je corpus callosum kod psihopata u prosjeku veći za 23 i duži za 7% negoli kod kontrolne skupine. „Corpus callosum je veći, ali i duži što sugerira da se nenormalno razvio,“ izjavio je Raine. Obim informacija, koje su psihopate prenosili na jednu stranu mozga u drugu kroz corpus callosum, je bio abnormalno visok, rekao je Raine. Ali to ne znači da rade bolje. S povećanim corpusom callosumom dolazi nedostatak kajanja, manje emocija i manje socijalne povezanosti – što su klasične odlike psihopata, rekao je. „Ti ljudi ne reagiraju. Nije ih briga,“ rekao je Raine. „Zašto se to događa, mi to ne znamo u potpunosti, ali počinjemo otkrivati i dobivati važne tragove iz istraživanja sa neuro skeniranjem.“ (Adrian Raine)

U slučaju da se uspije dijagnosticirati psihopata, bi li ih trebalo zakonom izdvojiti iz društva? Bolje adaptirani psihopate, koji osjećaju veći strah od mogućnosti uhićenja, trenutačno uspijevaju bježati pred licem pravde za mnoge zločine. Ako ih možemo identificirati tko su oni zaista, zbog čega bi ih trebali drugačije tretirati?

Također, ako se psihopatija može dijagnosticirati unaprijed kao izrazito opasna, bi li se trebalo dozvoliti zatvaranje takve osobe u primjerenu instituciju prije negoli siluju, ubiju ili naštete ljudima? Što ako se neka osoba može identificirati kao psihopat u 14-toj godini? Da li bi takva osoba trebala biti udaljena iz normalnog društva?

Zamislite da postane moguće izliječiti mozak psihopate da bi ih se navelo da imaju veću empatiju, veće kajanje i manje impulzivnosti. Bi li vlada trebala prisiliti psihopatu da prihvati liječenje koje će promijeniti sklop njegova mozga?

Također, ako postoji genetička osnova za psihopatiju i ako postoji mogućnost testiranja za to, bi li ljudi koji imaju genetičke varijacije za psihopatski mozak smjeli imati djecu? Bi li im bilo dozvoljeno da imaju potomke samo ako bi dopustili genetičkom inženjeringu da otkloni prijetnju od prijenosa psihopatskih gena na potomke?

Predviđam da će većina ovih hipotetskih pitanja postati valjana pitanja i da će se o njima raspravljati u mnogim zemljama u svijetu. Također predviđam da će većina ljudske populacije poduprijeti zatvaranje psihopata ili prisiljavanje na liječenje da bi se njihovi mozgovi promijenili u manje opasne.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.