Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World

The New York Times

Među Anče skupljačima i lovcima u istočnom Paragvaju, od odraslih koji su zdravi i nemaju potomstva o kojem ovise, očekuje se da doniraju 70 do 90 posto hrane koju predaju članovima skupine kojima je ona potrebna. A ako ti dobavljači sami postanu bolesni, rode djete ili ostare, oni znaju da mogu računati na pleme koje će ih opskrbiti.

Među IKung bušmanima Kalaharija u Africi, uspješni lovac može biti sklon hvalisanju ali će ga na zemlji čvrsto držati njegovi sunarodnjaci kroz ritualiziranu igru koja se zove “vrijeđanje mesa.”

Pitao si nas da ti pomognemo nositi tu jadnu lešinu? Što je to, neka vrsta zeca?

Među Hadza tragačima hrane u sjevernoj Tanzaniji, ljudi koji su suočeni sa škrtim djeliteljem hrane jednostavno ne prihvaćaju što je ponuđeno. Prema Frank Marlowu, antropologu Sveučilišta Durham u Engleskoj, oni drže svoju ruku ispruženom “ohrabrujući davatelja da daje sve dok on naposlijetku ne povuče crtu.”

Prema studiji, koju je naručio New York Times, prosječna godišnja plaća među američkim rukovoditeljima na vrhu danas iznosi oko 10 milijuna dolara i raste nekih 12% godišnje. U isto vrijeme, ostatak “plemena” Sjedinjenih Američkih Država se bori s bijedno visokom nezaposlenošću, plaćama koje stoje i najgorom ekonomskom krizom od Velike depresije. Iako stručnjaci tvrde kako je možda razlika u bogatstvu privremeni problem i uskoro će na naša pleća “padati” sjajni novi stavovi. Ali ako se osjećate razdržljivima i mrzovoljnima zbog rasipnih vlastodržaca dok vi nemate posao, ako ste u napasti da odete van i izvrijeđate djelić korporativnog “mesa,” znanstvenici koji istražuju prirodu i evoluciju ljudske socijalne organizacije kažu da su time teško iznenađeni.

Darwinistički nastrojeni analitičari vode raspravu o tome da Homo sapiens ima urođenu odvratnost prema hijerarhijskim ekstremima, nasljedstvu naše duge nomadske povijesti čvrsto povezanih družina koje su živjele prema pravilima izgradnje skupine: vjerovanje u pravednost i  recipročnost,  kapacitet za empatiju i kontrolu impulsa, te volja da se surađuje na načine koje naši najbliži primatski  srodnici ne mogu postići. Kao što je Michael Tomasello s Max Planck instituta istakao:

“Nikad nećeš vidjeti dvije čimpanze kako skupa nose panj. Pojava poljoprivrede i sjedilačkog života je možda bacila par feudalnih majmuna i monarha u mješavinu, ali evolucijski teoretičari kažu da su naše težnje prema jednakosti i dalje ostale jednako jake.”

Studije su otkrile da žeđ za pravednošću ima duboko korijene. Kao što su Ernst Fehr i njegovi kolege sa Sveučilišta u Zurichu izvjestili za časopis Nature:

“Djeca do šest ili sedam godina su revno posvećena podjednakom djeljenu dobara, te će izabrati kažnjavanje onih koji pokušaju prigrabiti  više Smartiesa i žele bombona od njihovog aritmetičkog odgovarajućeg udjela, čak i kada to znači da oni koji kažnjavaju moraju žrtvovati svoj vlastiti udio u gozbama.

U istraživanju sa starijom djecom i adoloscentima, koje je naknadno uslijedilo i koje još treba biti objavljeno, dr. Fehr i njegovi kolege su našli više nijansirano razumijevanje pravednosti, točnije, priznanje u ovoj skupini da neki stupanj nejednakosti može imati smisla: dijete koje uči svaku noć zaslužuje bolju ocjenu nego lijenčina. Ipak, postoje granice tinejdžerske tolerancije, kazao je dr. Fehr. “Pravilo jedan za mene, dva za tebe možda nije toliko loše – ali će se tolerirati samo ponekad,” kazao je Dr. Fehr. “Ali jedan za mene, pet za tebe neće nikada biti prihvaćeno.”

Osjećaj pravdnosti je i cerebralni, organski, kortikalni i limbički proces. U časopisu PloS Biology, Katarina Gospić i njezini kolege na Karolinskom institutu Osher u Stockhlomu su analizirali skenirane mozgove 35 subjekata dok su oni igrali slavnu Ultimatum igru u kojoj su se učesnici cjenkali kako podijeliti fiksiranu količinu novca. Odmah nakon što su čuli prijedlog protivnika da se podijeli količina novca u iznosu 80% naspram 20% u korist protivnika, skenirani subjekti su pokazali eksploziju aktivnosti u amigdali, drevnom sjedištu za uvrede i agresiju, nakon čega je uslijedilo buđenje viših kortikalnih domena koje su vezane za introspekciju, rješavanje sukoba i pridržavanje pravila. U 40% vremena oni su ljutito odbacili dogovor kao nepošten.

Taj prvi brzi limbički udar se pokazao ključnim. Kada im je dan blagi lijek protiv uznemirenosti, koji je potisnuo amigdalinu reakciju, subjekti su još govorili da im je podjela 80% naspram 20% nepravedna, ali njihova voljnost da ju odbace je odmah pala za pola.

„To ukazuje da akt pravednog odnošenja prema ljudima i provedba pravde u društvu ima evolucijske korijene,“ kazala je dr. Gospić. „To povećava naše šanse za preživljavanje.“

David Sloan Wilson, evolucijski teoretičar u državnom Sveučilištu New York u Binghamtonu, vidi  početak ljudskog suradničkog, poštenog duha kao jednu od velikih promjena u povijesti života na Zemlji: trenuci kada se pojedinačni organizmi ili selekcijske jedinice združuju skupa i stavljaju na kocku jedni drugima svoju budućnost. Veća bakterijska stanica obuzima manju bakterijsku stanicu da bi formirala prvu kompleksnu eukariotsku stanicu. Pojedinačne stanice se stapaju u višestanične organizme specijaliziranih dijelova. Mravi i pčele postaju superorganizmi kolektivnog uma i guraju na stranu sve druge insekte.

„Velika promjena se događa kada imate mehanizme za potiskivanje razlika u formi i uspostavljanju jednakosti unutar skupina, tako da nije više moguće uspijevati na račun vaše grupe,“ kazao je dr. Wilson. „To je rijetki događaj. Naravno, nešto takvo je jako teško započeti, ali kada se započne možete brzo zavladati Zemljom.“ Ljudska evolucija „jasno spada u tu paradigmu,“ kazao je.

Naš uspon prema globalnoj dominaciji je započeo, paradoksalno, kada smo stavili rigorozne hijerarhijske dominacije na stranu.

„U tipičnoj skupini primata, najčvršći pojedinci mogu raditi što hoće i dominirati nad svim ostalim unutar skupine,“ kazao je dr. Wilson. „Čimpanze su vrlo pametne, ali njihova inteligencija počiva na nepovjerenju.“

Naši preci su morali naučiti da vjeruju svojim susjedima, a sjeme naše uzajamnosti može biti viđeno u našim najjednostavnijim gestama, kao što je voljnost da drugom pokažemo skriveni objekt, što će čak i djeca učiniti. Rani ljudi su isto trebali načine kako kontrolirati buduće nasilnike, a naše iznimne vještine bacanja  (predmeta, oružja) –  za koje istraživači smatraju da su se originalno pojavile kako bi nam pomogle da se zaštitimo od predatora – su najvjerojatnije pomogle u društvenoj evoluciji.

„Možemo bacati (predmete i oružja) mnogo bolje nego bilo koji drugi primat,“ kazao je dr. Wilson „i jednom kada smo mogli bacati stvari na daljinu, odjednom alfa mužjak postaje ranjiv na kamenje. Kamenovanje je možda bilo jedna od naših prvih prilagodbi.“

Malo hijerarhije ne znači nikakvu hijerarhiju. Kroz etnografske studije i studije križanja kultura, istraživači su zaključili da je osnovni predložak za ljudske socijalne grupe umjeren ali ne i nepogrešivo egalitaran. Našli su stupnjeve bogatstva i moći čak i među grupama koje su bile najviše nomadske, ali takvi stupnjevi  imaju tendenciju blagosti.  U nedavnoj analizi pet populacija skupljača i lovaca, Eric Aiden Smith i njegovi kolege sa Sveučilišta Washington su otkrili da je prosječni stupanj jednakosti grubo polovičan u odnosu na onaj u Sjedinjenim Državama, a blizak je distribuciji bogatstva Danske.

Zanimljivo, druga nedavna studija je otkrila da kada su Amerikanci dobili priliku da konstruiraju svoju vlastitu verziju optimalnog stupnja bogatstva Amerike, i republikanci i demokrati su napravili grafikon koji je sličan grafikonu države Švedske. Mislite li da je to zaista istina???