Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Većina ljudi smatra da su visak i rašlje interesantne samo u nekim „alternativnim“ krugovima i, naravno, kod naših ljudi koji su od starine uz pomoć rašlji naučili tražiti vodu. Malo ljudi je upoznato sa radom T. C. Lethbridgea o kojemu smo već prevodili i još uvijek prevodimo i objavljujemo, a gotovo smo sigurni da o interesu svjetskog velikana Alberta Eisteina za visak i rašlje sigurno nikada niste čuli. U nastavku teksta pročitajte prijevod Einstinove prepiske s ljudima s kojima je razmjenjivao iskustva o visku. Pripada li visak još uvijek samo „alternativi“ i područjima paraznanosti, prepustit ćemo vama da odlučite sami.

Prvo pismo tiče se komunikacije između Alberta Einsteina i Peisacha iz South Norwalka u Connecticutu.

Drugi dio, uključuje razgovor Einsteina s Rabinranath Tagoreom (Bengalskim pjesnikom i dobitnikom Nobelove nagrade), te dodatnu anegdotu.

4. veljače 1946.

Gospodin Herman E. Peisach
32 lan Hill Road
South Norwalk, Conn.

Poštovani gospodine,
Ja sam početnik u ovom području o kojemu smo raspravljali. Međutim, ja bih volio ako biste mi mogli poslati izvješća. Čak i ako ja nemam doticaja sa znanstvenicima na tom području (rad s viskom, op. prev), preporuka s moje strane bi možda mogla biti učinkovita, tako da ova tema možda zadobije više pozornosti.

Iskreno vaš,
A. Einstein

Peisach je bio fizičar iz Njemačke. On je naučio koristiti visak u dijagnostičke svrhe i bio je zainteresiran za utjecaje zračenja iz vodenih tokova i mineralnih vena i njihovog utjecaja na zdravlje.

Poštovani g Peisach: 15. veljače 1946.

Čitao sam s velikim zanimanjem izvješća vašeg oca i mislim da oni zaslužuju pozornost. Ako ih izdate u dnevnim tiskovinama, imat će jako malo efekta. Pa ipak, ako pošaljete ova izvješća nekoj medicinskoj tiskovini, morat ćete preraditi neke aspekte koji nisu u potpunosti važni u ovoj tematici.

Znam da mnogi znanstvenici visak uzimaju s podjednakom dozom podozrivosti kao i astrologiju, kao antičko praznovjerje. Prema mojem vlastitom uvjerenju, to je u potpunosti nepravedno. Visak je jednostavan instrument koji pokazuje reakcije ljudskog nervnog sustava na određene faktore koji su nama trenutačno nepoznati. Ti isti uvjeti mogu dovesti do problema s nervnim sustavom i disanjem iako to može izgledati u potpunosti uvjerljivo. Pa ipak, ja ne mislim da postoji veza s nastajanjem raka. Ovu naknadnu poveznicu, ako je istinita, neće biti lako dokazati bez potpore statistike.

Ako predate pažljivo revidirana izvješća u medicinskim tiskovinama, možete im dostaviti u privitku i kopiju mog pisma, tako da ova tematika dobije pažnju kakvu smatram da bi trebala dobiti.

Iskreno vaš,

A.Einstein

…

„Ljudsko biće je dio cijelosti koju zovemo „univerzum“, dio koji je limitiran vremenom i prostorom. Ljudsko biće dobija iskustva kroz svoje misli i osjećaje kao nešto što je odvojeno od ostatka – to je kao optička deluzija svijesti. Ta deluzija je naš zatvor koji nas ograničava na osobne želje i na afekcije prema ljudima koji su nam najbliži.

Naš zadatak bi morao biti da se oslobodimo tog zatvora tako što ćemo povećati naš obim suosjećanja kako bismo mogli prigrliti sva živa bića i cijelu prirodu u svojoj ljepoti.“

Albert Einstein

…

„Znam da mnogi znanstvenici visak uzimaju s podjednakom dozom podozrivosti kao i astrologiju, kao antičko praznovjerje. Prema mojem vlastitom uvjerenju, to je u potpunosti nepravedno. Visak je jednostavan instrument koji pokazuje reakcije ljudskog nervnog sustava na određene faktore koji su nama trenutačno nepoznati.“

Albert Einstein

Slijedi konverzacija između Einsteina i dobitnika Nobelove Nagrade Rabinranatha Tagorea, koja se zbila u Berlinu 1930. godine.

Einstein: Vjerujete li da je božansko odvojeno od svijeta?

Tagore: Nije izolirano, beskonačna priroda čovjeka uključuje univerzum.

Einstein: Postoje dva fundamentalna koncepta koji se bave prirodom univerzuma; smatra se ili da je cijelo neodvojivo od vizije koju ima čovjek ili je realnost neovisna od ljudske percepcije.

Tagore: Kada se univerzum prepozna kao harmonija koju će prepoznati vječni čovjek, onda on postaje jedno s dimenzijom ljepote i istine.

Einstein: To je koncept univerzuma koji zavisi u potpunosti od čovjeka.

Tagore: Ne može postojati ni jedan drugi koncept: svijet odvojen od nas samih ne postoji; to je relativan svijet, realitet, koji ovisi o našoj svijesti.

Einstein: Dakle, ako više ne bi postojalo ljudskih bića, onda također ne bi postojalo ni ljepote niti istine?

Tagore: Ne.

Einstein: Slažem se o ljepoti, ali ne o istini. Takva je moja religija: postoji nešto stvarno što je neovisno od čovjeka i istine koja se odnosi na realnost.

Tagore: Istina koja je neovisna od ljudskih bića i koja nema poveznica s njima sigurno ne postoji.

Einstein: Onda sam ja više religiozan od tebe.

…

Prije mnogo godina, Herman Wolf je zabavljao goste u ladanjskoj kući svojih roditelja u blizini Bremena u Njemačkoj. Kada je u sveopćem razgovoru Hermanova majka izjavila kako im njihov veliki ribnjak u vrtu negdje „curi“, jedan od gostiju je rekao da bi možda mogao pomoći i istog trena je napravio rašlje.

Uzeo je rašlje i krenuo van prema ribnjaku i u kratko vrijeme našao je točnu lokaciju podzemnog toka s kojim je voda otjecala iz ribnjaka. Wolfovi su bili više nego presretni kada ih je njihov gost naučio određene stvari iz područja rašljarenja i korištenja viska.

Herman Wolf je nakon svega bio još više zapanjen kada je shvatio da je taj prijateljski nastrojeni gost koji mu je pomogao s njegovim ribnjakom, nitko drugi negoli slavni znanstvenik Albert Einstein.

Izvaci iz uradka George Cunninghama – Tee Toronto Sun Syndicate.