MISTERIJE

Zašto vrijeme leti?

Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World

Scientific American

Neke sekunde traju duže od ostalih

Svi znaju da prolaznost vremena nije konstantna. Trenuci straha ili ushićenja se mogu produljiti gotovo u beskonačnost, a što se može činiti gotovo kao duljina života. Pa ipak, mi ne znamo kako mozak „konstruira“ iskustvo subjektivnog vremena. Zar to ne bi bilo važno znati tako da možemo naći način da ti trenuci potraju, ili prođu što brže?

Nedavna studija, koju je napravio Van Wassenhove i njegovi kolege, je početak rada koje može baciti novo svjetlo na ovaj problem. Ova grupa je koristila jednostavne eksperimente da bi mjerila „subjektivna“ iskustva vremena. Oni su otkrili da ljudi točno određuju da li se točka na ekranu pojavljuje kraće, duže ili jednako dugo vremena kao i neka druga točka na ekranu. Pa ipak, kada bi povećavali točku, tako da izgleda da se ta ista točka pomiče ka gledatelju – to jest, kada bi se točka „primicala“ – onda bi se dogodilo nešto interesantno. Tada bi ljudi precijenili vrijeme pojavljivanja točke na ekranu. To precjenjivanje vremena se ne događa kada izgleda da se točka odmiče od gledatelja. Tako da precjenjivanje vremena nije samo jednostavna funkcija kretanja. Van Wassenhove i kolege su vršili ovaj eksperiment tijekom snimanja uz pomoć funkcionalne magnetske rezonance, koje je omogućilo da otkriju kako mozak reagira različito na primicanje i odmicanje.

Snimke mozga su otkrile dva značajna otkrića. Prvo, strukture u sredini mozga su više aktivne za vrijeme stanja primicanja. Ove moždane regije su poznate po tome da se aktiviraju pri eksperimentima koji uključuju usporedbu samopresuđivanja i presuđivanja o drugima, ili u eksperimentima kada eksperimentatori ne kažu sudionicima eksperimenta što im je činiti. U oba slučaja, prevladavajuća ideja je da je mozak prezauzet razmišljanjem o sebi, svojim trenutačnim planovima i aktivnostima i da mora uvidjeti odnos sebe prema ostatka svijeta.

Drugo, moždani dijelovi koji uključuju lijevu prednju insulu su više aktivni za vrijeme stanja odmicanja negoli za vrijeme stanja primicanja. Cijela insula je bila u fokusu mnogih nedavnih studija i smatra se da je uključena u kompleksno emocionalno procesuiranje. Naročito, kako je Craig sugerirao, da postoji emocionalna asimetrija u kojoj je lijevi prednji režanj asociran s prilazima situacijama, sigurnošću, pozitivnim afektima, dok je desni prednji režanj asociran s uzbuđenjem, opasnošću i negativnim afektima. Objekt koji se odmiče od nas može biti viđen kao bezopasan, koji tako signalizira da se možemo opustiti.

U stvari, neki istraživači su sugerirali da količina energije koja je potrošena za vrijeme mišljenja i stvaranje iskustava, određuje subjektivno iskustvo trajanja. Drugim riječima, što je više potrebno energije za pravljenje stimulacije to će izgledati duže subjektivno iskustvo vremena. Nešto što se pomiče prema nama ima više značaja nego nekakva stimulacija koja se odmiče od nas što znači da se nekako trebamo pripremiti, pa se čini da se vrijeme usporilo.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.