VREMEPLOV

Prastare nubijske mumije su imale „moderne“ bolesti

© Dennis Van Gerven

Jedna od Nubijskih mumija koju je izučavao tim koji vodi Amber Campbell Hibbs i George Armelagos sa  Univerziteta Emory.

Prevela i uredila: Ljubica Šaran
Matrix World

„Moderne“ bolesti su možda bile uzrok za bolesti u antičkim Nubijskim kulturama, to su otkrili znanstvenici na preko 200 mumija. Mumije su bile inficirane parazitskim crvom koji se povezuje sa irigacijom jaraka.

Bolest se zove Schistosomijaza, i zadobiva se kroz kožu kada osoba dođe u kontakt sa vodom koja je zaražene crvima. Bolest inficira preko 200 milijuna ljudi na godinu širom svijeta; jednom kada se zaraze, bolest uzrokuje svrab, koju prati povećana temperatura, trnci, kašalj i bolovi u mišićima. Ako se ne liječi, može oštetiti jetra, crijeva, pluća i mjehur.

Vrsta crva pod nazivom S. mansoni je pronađen u većini Nubijskih mumija iako se ista smatra mnogo modernijim uzročnikom bolesti, koji je povezan sa urbanim stilom života i stajaćom vodom u kanalima.

„Najbrojnija je sada u delti rijeke Nil u Egiptu i istraživači su oduvijek smatrali da je ovo relativno nov patogen, ali mi smo sada dokazali da on postoji već tisućama godina,“ rekao je istraživač studije George Armelagos sa Univerziteta Emory iz Atlante.

Iako Armelagos i njegove kolege nisu bili u stanju nazrijeti koliko su ozbiljne bile infekcije kod Nubijaca, oni su rekli kako su oni koji su bili inficirani osjećali slabosti – što bi afektiralo njihov rad (uglavnom poljoprivredne radnike).

© CDC – Američki Centar za Kontrolu Bolesti

Dijagram životnog ciklusa parazita Schistosomijaze

Moderni S. mansoni

Prethodna istraživanja pokazuju da su mumije iz područja rijeke Nil bile inficirane parazitom Schistosomijaze, to je omogućeno novim tehnikama koje mogu odrediti vrstu parazita.

Tim je testirao uzorke tkiva mumija od dvije vrste Nubijske populacije (u području koji je sada poznat kao Sudan), i datirali su mumije na 1200 do 1500 godina starosti.

Ranija populacija ove regije pod nazivom Kulubnarti živjela je u vremenu kada im je Nil bio žila kucavica, u zenitu njihove civilizacije, i kada je postojalo malo dokaza o irigaciji. „Oni najvjerojatnije nisu prakticirali irigaciju; oni su dozvoljavali da godišnje poplave Nila fertiliziraju tlo,“ rekao je Armelagos LiveScienceu.

Kasnija populacija pod nazivom Wadi Halfa, živjela je malo dalje na jugu prateći rijeku i to u vrijeme kada je nivo razine rijeke bio niži, arheološki dokazi pokazuju da su radili kanalnu irigaciju da bi navodnjavali usjeve.

Istraživači su mislili da će obje populacije pokazati neke znakove određene vrste Schistosomijaze, na primjer: S. mansoni buja u vodama stajačicama, dok Schistosoma haematobium, druga vrsta parazita koja također može inficirati ljude, živi u tekućicama. (Tim je naročito tražio antigene i proteine koji su povezani sa parazitima, kao i sa reakcijama tijela kroz antitijela i molekule.)

Problematika irigacije

Evo što su otkrili: oko 25% od 46 testiranih mumija iz Wadi Halfe su inficirane sa S. mansoni, dok je samo 9% Kulubnartija testirano (od 191 osobe).

„U prošlosti svatko je sumnjao da je S. haematobium bio izvor infekcije, ali studija pokazuje da je to u stvari bio S. mansoni,” rekao je Armelagos.

Ove dvije populacije su najvjerojatnije bile inficirane sa S. haematobium, ali nismo pravili testove za njihovu prisutnost.

Irigacijski kanali koje su izgradili Wadi Halfe, su najvjerojatnije izvor parazita S. mansoni, kazao je istraživač. Wadi Halfa su najvjerojatnije došli u kontakt sa zarazom kada su koristili kanale da bi oprali svoju odjeću i dok su navodnjavali svoja polja.

Studija je publicirana u lipanjskom broju American Journal of Physical Anthropology.

 Jennifer Welsh LiveScience