PRIZMA DRUŠTVA

Stres: kako se boriti i izboriti protiv pandemije novog milenija?

Autor: Ljubica Šaran

Stres je pomama 21. stoljeća, životi ljudi na Zemlji današnjice bi vjerojatno izgledali kao konstantna vreva, užurbanost i metež za ljude iste ove planete od prije samo stotinjak godina. Mnoge znanstvene institucije se bave istraživanjem stresa i psihofizičkih učinaka na ljude. Nama je vjerojatno najpoznatiji učinak ekstremnog stresa na ljude pod nazivom PTSP ili posttraumatski stresni poremećaj.

U radu Jelene Nemčić pod nazivom: Smanjenje fizičkog i psihološkog stresa stoji sljedeće:

Iako će gotovo svatko reći da je stres vrlo lako definirati, to ipak nije tako. U literaturi se posljednjih stotinu godina može pronaći velik broj različitih definicija stresa. Problem postavljanja definicije stresa leži u tome što stres čine skupine različitih iskustava, životnih putova, reakcija i ishoda, uzrokovanih širokim rasponom različitih događaja ili okolnosti.

Danas postoji jedna, najčešće prihvaćena definicija stresa koja kaže da je stres stanje ili osjećaj u kojem se nalazi određena osoba kada smatra da zahtjevi u njenom životu premašuju osobna i društvena sredstva koja ta osoba ima na raspolaganju. Ljudi ne osjećaju stres kada imaju dovoljno vremena, iskustva i sredstava da se nose s nekom situacijom. Suprotno tomu, osjećaju veće količine stresa kada smatraju da ne mogu ispuniti zahtjeve koji su postavljeni pred njih.

Stres na radnom mjestu

Stres na poslu stvara pretpostavke za moždani i srčani udar, uništava mentalno zdravlje i skraćuje život. Još prije deset godina Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je proglasila stres na radnom mjestu svjetskom epidemijom, a otada se stres na poslu još više povećao zbog produbljene globalne krize i nezaposlenosti. ‘Burn out’ sindrom označava stanje potpune emocionalne iscrpljenosti zbog pretjeranog, a uzaludnog zalaganja na poslu. Izgaranje na poslu slično je sindromu kroničnog umora, ali pritom se mijenja i stav prema poslu, što za umor nije karakteristično.

Amerikanci su procijenili da njihove kompanije trpe štetu od oko 200 milijardi dolara godišnje zbog akcidenata uzrokovanih stresom, smanjenja produktivnosti, odsustva s posla (bolovanja) i troškova zdravstvenog osiguranja.

Medicinsko objašnjenje stresa

Stres započinje već s mislima ili emocijama. Sama pomisao na neugodu dovodi do kaskadnog slijeda biokemijskih reakcija koje započinju u dijelovima mozga označnim kao hipotalamus i hipofiza, a čiji je krajnji rezultat stimulacija nadbubrežne žlijezde i pojačano lučenje adrenalina. Samo nekoliko sekundi kasnije srčani, kao i ritam disanja se snažno ubrzavaju, naprežu se mišići, šire zjenice, te se oslobađa glukoza deponirana u jetri i mišićima. Istodobno dolazi do aktivacije gušterače, kao i produkcije inzulina i glukagona, kako bi se stanice tijela dovoljno opskrbile glukozom. Prekomjerna aktivnost osovine hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde ostavlja snažne posljedice na funkciju štitnjače, te jajnika.

Usporedo s CRF (corticotropin realising factor) – hormonom koji će natjerati hipofizu da stimulira koru nadbubrežne žlijezde, hipotamus luči i prolaktin popularno nazvan hormon stresa. Prolaktin ima snažno inhibirajuće djelovanje na produkciju TSH (tireotropin) – hormona koji omogućuje pravilnu funkciju štitnjače, te remeti izlučivanje GnRH (gonadotropin realising hormon) – hormona koji regulira kontrolu izlučivanja FSH (folikulostimulirajući hormon) i LH (luteinizirajući hormon), hormona koji su odgovorni za pravilnu funkciju jajnika.

Ukoliko je naš organizam izložen prevelikom ili predugom stresu, centri u mozgu postaju zagušeni neugodnim porukama koje prenosi hormone stresa, te nastaje manjak neurotransmitera serotonina, noraderenalina i dopamina, koji su odgovorni za naše dobro opće osjećanje. Serotonin (5-HT) je odgovoran za osjećaj spokoja i zaštićenosti, životnog optimizma, te omogućuje zdravo spavanje. Zajedno s melatoninom regulira “biološki sat”, koji održava normalan ritam budnosti i sna. Defektan serotoninski sustav povezan je s nesanicom, pospanošću i umorom u krivo doba dana, te uznemirenošću i strahom. Najznačajnija uloga noradrenalina je davanje energije, volje, elana i motivacije, a bez dovoljnih količina noradrenalina osjećamo umor, tromost, pasivnost i nezainteresiranost. Učinak dopamina blisko je povezan s endorfinima, tvarima važnim za smanjenje osjećaja boli. Kod niske razine dopamina, gubi se osjećaj ugode, te je niži prag osjetljivosti za bol.

Walter Bradford Cannon istraživač na polju psihičkog stresa

Stanje stresa izaziva uglavnom negativne osjećaje (strah, ljutnju, tugu, bijes i sl.) koji utječu na tjelesne funkcije putem autonomnog živčanog sustava. U slučaju nagle ugroženosti organizma, dolazi do uzbuđenja simpatičkog dijela autonomnog živčanog sustava: ubrzavaju se disanje i rad srca, šire se zjenice, pojačava se znojenje, raste krvni tlak. Istraživač Cannon tu je vrstu simpatičkog uzbuđenja nazvao reakcijom “borba – bijeg” (“fight – flight”). Ta reakcija omogućava organizmu djelotvornije suočavanje s opasnošću ili stresom. Prestankom opasnosti, parasimpatička aktivnost vraća tijelo u stanje ravnoteže, smanjujući krvni tlak, usporavajući rad srca i disanje te pojačavajući rad želuca i crijeva. Cannon je vjerovao da bilo koja opasnost rezultira “borba – bijeg” reakcijom organizma, da je to opća reakcija na svaki stresni podražaj koji je koristio pračovjek, ali je često nedjelotvoran odgovor na suvremene životne izazove. Suvremena epidemija srčano-žilnih bolesti dijelom je uzrokovana potiskivanjem tjelesne reakcije koja se javlja kao odgovor na verbalne i socijalne izazove, a koja je istovrsna reakcija na tjelesne opasnosti.

Postoje tri oblika mehanizama reakcije na stres: kratkoročna, tzv. “bori se ili bježi” (od engl. fight-or-flight) reakcija; dugoročna reakcija zvana opći adaptacijski sindrom, te način na koji razmišljamo i interpretiramo situacije u kojima se nalazimo.

Kratkoročna, “fight-or-flight” reakcija javlja se kad smo suočeni s nekom neposrednom prijetnjom ili stresnom situacijom, poput izbjegavanja prometne nesreće ili svađe s prijateljem ili suradnikom. Organizam u tim trenucima odgovara na prijetnju izlučivanjem kemikalija i hormona koji tijelo stavljaju u stanje uzbune i spremno za akciju. Spomenuti hormoni, primjerice, omogućuju da brže trčimo ili da pružimo snažniji otpor. Povećavaju brzinu rada srca, pojačavaju znojenje, preusmjeravaju krv s površine kože i tako smanjuju gubitak krvi u slučaju ozljede.

Sve to značajno poboljšava našu mogućnost preživljavanja po život opasnih stresnih situacija. Tijelo ostaje u takvom stanju sve dok mozak ne pošalje signal da je spomenuta situacija prošla, čime se prekida proizvodnja kemikalija koje su uzrokovale fizičku reakciju. Potrebno je pola sata do sat vremena kako bi kemikalije napustile organizam. Ova vrsta reakcije može uzrokovati probleme kada se tijelo ne oporavi od stresne situacije. Iz nama još nepoznatih razloga, može se dogoditi da mozak ne pošalje signal da je opasnost prošla ili se pak možete tijekom jednog dana naći u toliko stresnih situacija da ste cijelo vrijeme u stanju stresa.

Iako ovakva “mobilizacija” unutar našeg organizma pomaže preživljavanju, ona može imati i negativne posljedice. Budući da smo u tom stanju uzbuđeni, razdražljivi, osjećamo tjeskobu, to smanjuje našu mogućnost učinkovitog rada s drugim ljudima. Sigurno se pitate zbog čega biste osjećali ovakvu reakciju prilikom rada s drugim ljudima. Sigurno se pitate zbog čega biste osjećali ovakvu reakciju prilikom rada s drugim ljudima, što ne predstavlja po život opasnu situaciju. Međutim, posljednja istraživanja su pokazala da se upravo ovakva, adrenalinska reakcija javlja čak i u slučajevima kad se suočavamo s nečim neočekivanim. Dugotrajna reakcija ili opći adaptacijski sindrom, za razliku od kratkoročne reakcije, javlja se kao odgovor na dugotrajno izlaganje uzrocima stresa. Istraživanja su pokazala da, suočeni sa stresom, ljudi reagiraju u tri faze:

– alarmna faza, prilikom koje se javlja reakcija na izvor stresa;

– faza otpora, prilikom koje se otpor prema izvoru stresa povećava što se

više tijelo nosi sa stresom i adaptira na njega;

– faza iscrpljenja, nastupa nakon što se iscrpi otpor i počne znatno slabiti.

Dobar primjer ovakve reakcije na stres su ljudi koji se bave kupoprodajom na velikim burzama, poput Wall Streeta. Njihov svakodnevni život je izrazito stresan. Nakon inicijalne alarmne reakcije i šoka, nauče se adaptirati na svakodnevni stres koji izaziva donošenje važnih financijskih odluka ili pak dobitak ili gubitak velikih novčanih iznosa. Na kraju, velik broj njih dolazi u fazu iscrpljenja, koja uzrokuje da oni jednostavno “izgore” na takvom poslu.

U radu  Enisa El Kur-Komljenovića pod nazivom „Primjena upitnika intenziteta stresa” stoji sljedeće:“

B. Šverko je psihološki stres ovako definirao 1992. godine:

„Stres je stanje koje nastaje kad su ljudi suočeni s događajima koje smatraju prijetećima za svoju dobrobit ili koji od njih traže ulaganje posebnih napora kako bi udovoljili zahtjevima koji se pred njih postavljaju.“

Većina ljudi kvalitativno jednako reagiraju na stres, no kvantitativno postoje znatne razlike. Isti uzročnik stresa (stresor) neće jednako pogoditi svakog pojedinca, jer je pri tome bitna osobna procjena ugroženosti.

U podjednakim uvjetima stresa netko će reagirati ljutnjom, netko depresijom, anksioznošću ili krivnjom dok će se neki osjećati izazvani a drugi ugroženi.

Psihološki stres je poseban odnos između osobe i okoline, koji osoba procjenjuje kao vrlo zahtjevan ili kao odnos koji prelazi njezine mogućnosti i ugrožava njezinu dobrobit.

Najjači uzročnici stresa u obitelji (domu) su sljedeći događaji:

• smrt bračnog druga,

• smrt bliskog člana obitelji ili prijatelja,

• teška bolest (nesreća),

• rastava braka,

• teška bolest člana obitelji,

• sudski sporovi,

• provale,

• nelaganje u braku,

• buka,

• financijske poteškoće itd.

Čak i događaji koje obično smatramo sretnima (sklapanje braka, rođenje djeteta, obiteljske svečanosti, odlazak na godišnji odmor) izazivaju stres.

Najčešći uzročnici stresa na radnom mjestu su:

• loši radni uvjeti,

• osjećaj nedoraslosti visokim zahtjevima,

• otkaz,

• rad pod vremenskim pritiskom,

• neprilike sa šefom i suradnicima,

• promjena radnog mjesta,

• dvostruka opterećenost (zaposlenje i kućanski poslovi),

• održavanje predavanja i obrazovanje suradnika.

Mogući izvori stresa:

Izvori ovisni o društvenim okolnostima

• Brze promjene u našem društvu, promjene političkog sustava, poratna situacija, socijalne tenzije.

• Promjene u zakonodavstvu vezane uz radno mjesto na kojem radite, te razne reforme

• Promjene društvenih vrijednosti

• Slaba plaća, nizak socijalni status što je u neskladu s proklamiranom važnošću djelatnosti

  •  Omalovažavajući stav okoline prema poslu koji radite

• Nasilje

Profesionalni činitelji u užem smislu

• Zabrinutost oko udovoljavanja zahtjevima posla.

• Dvostruke uloge

• Mnogo birokratskog posla

• Nemogućnost komuniciranja i razmjene iskustava sa kolegama za vrijeme rada

Reagirajući na stres, prolazite kroz sljedeće faze:

• U početku ste puni energije, vaši odgovori na stres će vjerojatno biti pozitivni i učinkoviti.

• Nakon nekog vremena počet ćete osjećati umor. Možete se osjećati anksiozno, frustrirano i žalosno. Počinje opadati kvaliteta vašeg rada.

• Ako se visoka razina stresa nastavi, sve češće će se pojavljivati osjećaj neuspjeha i nekompetentnosti. Također vam se može učiniti da vas previše iskorištavaju na poslu ili kod kuće. U tom slučaju počet ćete se «udaljavati» od svog posla ili čak razmišljati o promjeni zaposlenja.

• Ako se stresna situacija i dalje produžava, možemo pasti u depresiju, doživjeti živčani slom ili dobiti neku od bolesti vezanih uz dugotrajni stres (psihosomatske bolesti, ali i sve druge bolesti se brže razvijaju u slučaju stresnih situacija).

Lindeman (1992.), u već spomenutom istraživanju, navodi kako polovica ispitanika smatra da je čovjek nemoćan pred stresom i da se mora pomiriti s činjenicom kako opterećenja u radu štete njegovu zdravlju. To je opasan stav protiv kojeg se treba boriti. Određena količina napetosti i stresa je korisna, proizvodi snagu (prva faza), ali intenzivan i dugotrajan stres dovodi do bolesti i mnogobrojnih neodgovarajućih stanja i reakcija što se očituju u svim područjima života. Već u drugoj fazi, kad se pojave prvi negativni znakovi, valja se zapitati o učinkovitosti vlastitih reakcija i započeti borbu protiv stresa kako ne bismo ni došli do 3. i 4. faze jer se iz njih mnogo teže «izvući». Prvi korak u borbi protiv stresa je prepoznavanje njegovih posljedica: negativnih stanja i reakcija, tj. simptoma.

Što se događa u našem umu za vrijeme stresa:

• Poteškoće u koncentraciji.

• Zabrinutost (zbog budućnosti, posla, novca…).

• Nisko samopoštovanje (nisam sposoban za posao).

• Konfuzija mišljenja.

• Smanjeno zadovoljstvo poslom.

Tjelesne i zdravstvene promjene

• Psihosomatske bolesti (čir na želucu, visok tlak, alergije, migrene).

• Probavne smetnje.

• Poremećaji tjelesne težine (debljanje ili mršavljenje).

• Manja otpornost prema bolestima.

• Poteškoće sna i spavanja.

Osjećaji

• Loše raspoloženje.

• Razdražljivost i depresivnost.

• Osamljenost i odbačenost.

• Tjeskoba i neizvjesnost.

• Nemoć i potištenost.

• Nedostatak volje i energije.

Ponašanje

• Povlačenje od ljudi, osamljivanje.

• Agresivnost, grubost.

• Veća strogost i zahtjevnost prema kolegama.

• Pretjerano pušenje, pijenje, uzimanje lijekova za smirenje.

• Nestrpljivost, netrpeljivost.

• Lako zamaranje.

Mehanizmi suočavanja:

Mehanizmi suočavanja su različite strategije koje primjenjujemo u namjeri smanjivanja napetosti: samokontrola, humor, vikanje, psovanje, plakanje, hvalisanje, razgovaranje o problemu, razmišljanje o problemu i namjerno trošenje energije.

Kad se ove strategije koriste na pretjeran način, kao kad osoba govori previše, kad joj sve postaje smiješno, kad se često nekontrolirano ponaša ili kad djeluje nemirno i nepredvidivo, tada te strategije gube svoj status mehanizma suočavanja i postaju simptomi, koji upućuju na određeni stupanj pomanjkanja kontrole i prijeteću neravnotežu.

Stilovi suočavanja:

Tip A kao stil suočavanja je konstelacija triju međusobno povezanih pojmova:

• niza vjerovanja o sebi i svijetu,

• niza vrijednosti koje se udružuju u obrazac motivacije ili predanosti i

• stil ponašanja.

Osobitost tipa A je sklonost kardiovaskularnim rizicima. Osoba je vrlo predana kontroliranju situacija. Kad im je kontrola ugrožena, postaju vrlo emocionalni, titrajući između pretjeranog nastojanja ojačanja kontrole i zdvajanja nad nedostatkom kontrole. Za razliku od tipa B, obilježava ih dobivanje nagrada kroz postiguća i ambiciju a ne socijaliziranjem.

Antistresno ponašanje

Područja gdje možemo učinkovito djelovati protiv stresa su:

• Uspostavljanje ravnoteže u organizmu

• Psihohigijena

• Određivanje dostižnih ciljeva

• Organizacija poslova i obveza

• Međuljudski odnosi

Borba protiv stresa i uspostavljanje ravnoteže

Stres u čovjeku mobilizira energiju. Kada se ta energija ne iskoristi ona pogubno djeluje na tijelo. Zbog toga je kretanje i trošenje energije nakon stresa nužno. Ako vas netko naljuti, vi ga vjerojatno nećete udariti i tako isprazniti nakupljenu energiju. Ali možete malo prošetati, popeti se par puta uz stube ili napraviti nekoliko čučnjeva. Kretanje nije nužno samo nakon stresa, nego stalno. Dokazano je kako nedovoljno kretanje pospješuje različite bolesti: poteškoće u krvotoku, infarkt, aterosklerozu, stvaranje masnoće u krvi, dijabetes, loše držanje, bolesti kralježnice itd.

Pronađite neku tjelesnu aktivnost koja Vam odgovara i koju možete bez problema provoditi. Pri tome pazite da ne prekoračite vlastite granice i opterećenje postupno povećavajte. Kako bismo Vam olakšali izbor, navodimo samo neke od jednostavnih aktivnosti koje možete uklopiti u vaš životni ritam:

• šetnja,

• vožnja biciklom,

• planinarenje,

• penjanje stubištem umjesto dizalom,

• jednostavne gimnastičke vježbe,

• poslovi u vrtu i sl.

Vježbati treba toliko da se nakon vježbe nikad ne osjetite potpuno iscrpljeni. Kad započnete vježbati nastojte to činiti svakodnevno.

Emocije i psihohigijena

• Nemojte skrivati vlastite emocije. Pokažite ih, i drugi ljudi ih imaju i oni će vas razumjeti. Priznajte i sebi i drugima kako vas je ponekad strah, da ste sretni, veseli ili jadni. Pokušajte prepoznati čuvstva u drugih ljudi i u njih se uživjeti (empatija); to će vam olakšati život s vlastitim emocijama.

  •  Pokušajte otkriti elemente humora, ima ga i u najcrnjim situacijama. Pogledajte situaciju iz drugog kuta možda i nije sve tako crno. Optimizam i dobro raspoloženje najjače su oružje protiv stresa.

• Onemogućite da Vam uzrujanost smanji sposobnost logičkog zaključivanja. Obuzdajte impulzivnost i razvijajte svoje sposobnosti podnošenja poraza.

• Pokušajte se aktivno suprotstaviti lošim mislima. Razumno procijenite vjerojatnost da se stvarno dogodi nešto loše što zamišljate kako će se dogoditi. Pomaže li vam stalno i neprestano vraćanje tjeskobnim mislima? Briga može postati fobija.

• Planirajte ugodne aktivnosti što će vam skrenuti pozornost. Organizirajte zabavu, otiđite na ples, u kino ili izlet u prirodu s prijateljima.

• Pokušajte prihvatiti tvrdnju da čovjek sam upravlja događajima u svom životu i da je sposoban suočiti se s izazovima.

• Psihičke smetnje su pogrešne reakcije na stres. Proučite svoje reakcije u raznim situacijama.

Određivanje dostižnih ciljeva

• Jesu li vam ciljevi visoki i idealistični? Ako jesu, postaju nedostižni i nerealni, a vi doživljavate neuspjeh i frustraciju.

• Ne pokušavajte riješiti problem svog života u jednom danu.

• Preispitajte ciljeve i utvrdite što vi njima dobivate i koliko napora morate uložiti. Isplati li se?

• Prilagodite se okolnostima, ne zahtijevajte da se one prilagode vama.

• Ne treba od sebe tražiti previše niti sam sebi prestrogo suditi.

Organizacija poslova i obveza

• Učinite točan raspored poslova; možda ga se nećete uvijek točno pridržavati, ali ga ipak napravite.

• Izbjegavajte napetu žurbu i neodlučnost.

• Rasporedite poslove (ispitivanja, administrativne poslove) kroz neko razumno vrijeme. Time izbjegavate strku i napetost pred rokovima. Ne donosite poslove kući osim kad je to neizbježno i nužno.

• Uočite problem na vrijeme i rješavajte ga što prije. Ne gurajte probleme «pod tepih». Ukoliko ne možete sami izići na kraj sa svojim problemima, potražite pomoć obitelji ili kolege na poslu.

Međuljudski odnosi

• Njegujte dobre odnose u obitelji, sa susjedima i kolegama na poslu. Pokažite suosjećanje; to je vrhunsko sredstvo za smirivanje napetosti.

• Pokušajte razmotriti jeste li sami odgovorni za neke sukobe sa suradnicima ili s članovima obitelji i nastojte promjeniti ponašanje ako je tako.

• Jedni drugima na poslu možemo i trebamo pružati potporu u prevladavanju problema. Često su ti problemi zajednički i samo ih zajednički možemo rješavati.

• Organizirajte zajednička druženja izvan radnog mjesta; to razvija osjećaj zajedništva i povećava bliskost i razumijevanje.

• Ponekad učinite dobro djelo, a da za to nitko ne zna.

• Ako je netko pogriješio, nemojte ga osuđivati nego mu pomognite da ne ponovi slične pogreške. Pri tome nemojte nastojati popravljati druge, to možete činiti samo sa sobom.

Primjena antistresnog ponašanja

Antistresno ponašanje moramo planirati, pratiti i vrednovati. Čini vam se presloženim? Neka vas ne pokoleba činjenica kako bi mnoge stvari u svom životu morali promijeniti. Ne odustajte. Učinite, za početak, male, dostižne i lako provedive promjene. Idite korak po korak. Iz tjedna u tjedan osjećat ćete se bolje i jače, živjeti ugodnije i zašto ne, dulje.

Razmislite o svom stresu i reakcijama na njega. Odgovorite na sljedeća pitanja:

• Koji su moji najčešći i glavni stresori (osobe, događaji, stvari, aktivnosti, odnosi…)?

• Koji su moji oslonci u teškim trenucima?

• Što mogu učiniti za smanjiti stres?

Kao što vidimo stres je kompleksna pojava i uključuje mnogobrojne fizičke i psihičke faktore, ne postoji ni jedno ljudsko biće koje nije imalo priliku iskusiti stres, sigurni smo da su vam gornji navodi naših mladih naučnika pomogli u objašnjavanju mnogih od tih faktora ali ostaje glavno pitanje, kako se stresa osloboditi najlakše, najbrže i kako se s njim pozitivno nositi. Jedan od najučinkovitijih načina je pravilno disanje i meditacija, da, dobro ste čuli. A evo i zašto:

Najelementarnija vitalna funkcija – disanje, od najvišeg je mogućeg značaja za nadilaženje stresa. Ljudi pod stresom jednostavno su “zaboravili” disati. Vježbama disanja može se:

Postići pravo čudo, može se ublažiti mišićna i psihička napetost, može se smanjiti krvni pritisak, šećer u krvi i kolesterol. Pravilnim disanjem se neutralizira razorno djelovanje stresa.

Pravilnim disanjem se osoba nauči upravljati napetošću tako da ona postane podnošljiva.

Duboko disanje

4-5 dubokih i pravilnih udisaja i izdisaja bitno utječe na smanjenje napetosti. Prvo treba napraviti kraći test: staviti jednu ruku na prsni koš, drugu na trbuh i pratiti koji se od dva navedena dijela tijela pretežno giba, za vrijeme disanja. Vrlo vjerojatno je gibanje vrlo površno, a dio koji se neznatno više pokreće je prsni koš. Za ovu metodu auto terapije, potrebno je savladati duboko abdominalno (trbušno) disanje. Duboko abdominalno disanje donosi puno više kisika u pluća, nego naše uobičajeno površno disanje, time se indirektno poboljšava cirkulacija i mozak dobije novu količinu “svježe” krvi obogaćene kisikom.

Sjesti uspravno u stolici, stopala neka su oslonjena na podlogu, a leđa udobno poduprta. Staviti ruke na svoj trbuh i prsni koš. Nastojati postići da se prvo izdigne ruka koja je na trbuhu. Mirno i polako udahnuti na nos, pustiti da se trbuh napuhuje dok god osoba udiše. Kad se trbuh “izboči” prijeći na punjenje prsnog koša zrakom.

Izdah se izvodi na usta, obrnutim redoslijedom. Prvo izlazi zrak iz prsnog koša, a tek onda iz trbuha. Kako se izdiše opuštati ramena, i ostatak tijela. Kad osoba postane spretnija s izvođenjem dubokog abdominalnog disanja, probajte nakon udaha zadržati zrak oko 4 sekunde. Izdah neka traje dvostruko dulje od udaha.

Jelena Nemčić je na vrlo jednostavan način objasnila kako stimulirati pravilan rad nervusa vagusa ili kranijalnog živca. Pa što je to kranijalni živac i čemu on služi?

Nervus vagus – kranijalni živac

Kranijalni živac ili nervus vagus nalazi se u grudnom košu, a kada se aktivira, stvara osjećaj širenja topline u grudima i osjećaj izbočenja u grlu. Kranijalni živac proizlazi iz vrha leđne moždine i prolazi kroz tijelo, spaja se s mišićnim tkivom lica, jezika, glasnica, srca, pluća, jetrima, bubrezima i probavnim organima. Najvažnije od svega je da kranijalni živac prirodno usporava rad srca, drugim riječima smiruje ga, a dobro znamo da pod stresom, naše srce radi mnogo brže od uobičajenog ritma.

vagus

Parasimpatički i simpatički djelovi našeg nervnog sustava.

Dr. Kevin Tracey je 2007. godine otkrilo da je mozak direktno povezan sa imunološkim sustavom i da prenosi poruke koje kontroliraju upalne odazive nastale zbog infekcija, sepsa i auto-imunoloških bolesti. Tracey je otkrio da kranijalni živac koristi neuro-kemijske supstance pod nazivom acetikolini koji su u izravnoj vezi sa imunološkim sustavom. Stimulacija kranijalnog živca govori imunološkom sustavu da ne izdaje toksične upalne markere.

Na stranici fitness.com.hr stoji:

Duboko disanje djeluje opuštajuće te ima pozitivan utjecaj na kardiovaskularni, probavni i imunološki sustav. Vježbe disanja, osim što utječu na tijelo mijenjajući krvni tlak ili pH u krvi, mogu koristiti kao tehnike kojima će se smanjiti proizvodnja štetnih hormona stresa.”

Da bi kontrolirali situaciju i smirili se potrebno je nadjačati djelovanje simpatičkog nervnog sustava koji potiče stvaranje adrenalina i hormona stresa. To ćemo učiniti jedino ako pokrenemo parasimpatički sustav, koji je suprotan od prethodnog, a zadužen je za odmaranje i opuštanje cijeloga tijela.

Sporo disanje stimulira parasimpatički živčani sustav koji smiruje organizam. Dišete li pravilno i zadržite li koncentraciju na svojemu dahu podražit će se živac lutalac (nervus vagus), kranijalni živac koji sadrži motorna, senzitivna i parasimpatička nervna vlakna. Zadužen je za psihofizičko smirivanje.“

Na nama je da odlučimo da li ćemo živjeti sa stresom i biti njegove žrtve, ili ćemo se protiv njega boriti svim sredstvima, urednici Matrix World-a redovito meditiraju i koriste vježbe disanja da bi poboljšali svoje psiho fizičko stanje i smanjili količinu stresa na najmanji mogući nivo. U zadnjih dvije godine koliko smo se posvetili borbi protiv stresa riješili smo mnoge zdravstvene probleme: nesanicu, migrene, probleme s visokim i promjenjivim krvnim tlakom, probleme s probavom i kilažom, otpadanjem kose, kožne probleme i psorijazu i slično. Matrix World će i u budućnosti pisati o stresu i borbi protiv ove pandemije, a na vama ostaje dali se vi želite aktivno uhvatiti u koštac s njim, mi vam samo možemo reći da je razlika između života kada je stres vladao s nama i sada kada mi kontroliramo razinu stresa i protiv njega se aktivno borimo, OGROMNA I NEUSPOREDIVA.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.