Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Kroz cijelu ljudsku povijest komete su fascinirale svoje gledatelje. Mnoga pitanja o njima su se postavljala. Odakle dolaze? Od čega su izgrađene? Kako su započele kružiti oko Sunca? Koliko godina su stare?
Moderna tehnologija pomaže dati neke odgovore. NASA-ina misija s letjelicama EPOXI napravila je 04.11.2010 fotografije iz velike blizine komete Hartley 2, koje su objavljene na NASA-inoj web-stranici. Komet su pregledali znanstvenici koristeći opremu na „Deep Impact“ letjelici, koja nalikuje onoj koja je istraživala komet Temple 2 2005. godine. Većina goriva letjelice je potrošena kako bi prestigla kometu Hartley 2.

Kometa Hartley 2.

“Hiperaktivna, mala i živahna” kometa je fotografirana na samo 507 milja udaljenosti. Na kometi su se jasno mogle vidjeti mlaznice ili „jet-ovi“ CO2 (ugljik dioksida). U kombinaciji sa spektralnim podatcima iz 2008. godine o Hartley-ju 2 koje je napravio Spitzer Space Teleskop i novim fotografijama, timovi znanstvenika su ih iskoristili da bi izmjerili efektivnu veličinu jezgre kometa te stopu materijala koju komet gubi.

Istraživači su već prije tog poduhvata znali orbitalni put i periodu Hartleya 2. Nakon što su izračunali faktor gubitka materijala komete zbog izbijanja plina kroz njegove „jet-ove“ znanstvenici su izjavili: “Ako izbjegne katastrofalni raspad ili velike fragmentacijske događaje, komet će biti u stanju preživjeti čak i još 100 aperacija (vidljivih prolaza oko Zemlje) (što je otprilike oko 700 godina) i to ako se uzme u obzir sadašnja rata gubljenja mase. “

Kometarne “aperacije” označavaju prolaz komete koji je vidljiv sa Zemlje. Hartley 2 je bio vidljiv na sjevernoj hemisferi oko ponoći tijekom prvih tjedana u studenom 2010. godine. Njena sljedeća aperacija će biti u travnju 2017. godine.

Podaci koje su znanstvenici dobili stvaraju pitanje. Ako kometa ima predvidiv životni vijek, i ako je vijek trajanja tek nekoliko stotina godina, zašto onda komete još uvijek postoje kao dio Sunčevog sustava koji je star milijardama godina?
Kao i druge komete, Hartley 2 gubi masu jako brzo, pogotovo kada kometarne orbite idu jako blizu Sunca, gdje solarni vjetar uklanja vanjski materijal kometa. Komete gube još više mase putem svojih „jet-ova“ s kojima izbacuju plin i druge materijale, s tim dolazimo do drugog pitanja. Zašto ovaj komet još uvijek ima energije da bi izbacivao plinove van sebe?

S obzirom na standardnu evolucijsku priču o tome kako je Sunčev sustav započeo svoj postanak, komete kao što je ova bi do sada trebale biti sve osim “živahne” kako se Hartley-ju 2 pripisuje. Umjesto toga, oni bi trebale biti beživotne, inertne svemirske stijene.

Planet X, Comets and Earth Changes

Odgovor na ova pitanja bi se najlakše mogli naći u teoriji fizičara James M. McCanneya koju možete pročitati u knjizi: Planet X, Comets and Earth Changes, ili na njegovoj web-stranici koju možete pročitati ovdje. Evo što McCanney objašnjava nakon dekada rada i istraživanja o električni nabijenim planetima i kometima:

Komete su električno nabijena tijela, one na sebe i u njihov rep privlače mnoge materijale i mogu čak uzrokovati električni kaos za one planete koje im se nađu na putu, ako su dovoljno velike i ako je njihov električni potencijal dovoljno snažan. Naravno da je pitanje da li su više materijala privukle ili izgubile kroz solarne vjetrove, tu se također još dodatno ubrajaju i gravitacijski i magnetni efekti koji se moraju uzeti u obzir za svaku kometu i njenu periodu ponaosob.

Electric Universe.

No nije McCanney jedini istraživač na ovome polju, tu se mogu dodati i Wallace Thornhill i David Talbott s njihovim istraživanjima koja su objavili u knjizi: Electric Universe, u kojoj jasno daju do znanja kako astronomi ne znaju mnogo o električnim pojavama u svemiru, kometima, planetima i njihovom uzajamnom utjecaju, i da je nauka o utjecaju plazme i električnim fenomenima izvan naše planete tek u povojima. Oni su naveli mnoge zbunjujuće primjere laboratorijskih testova koji se tiču ove tematike zbog čega se njihovo objašnjenje da nam tek predstoje fascinantna otkrića na ovom polju ne čini pretencioznim, ali se nadamo da ćemo zaista i imati više radova s kojim bi mogli objasniti utjecaje iz neposrednog okružja naše planete. Njihovu web-stranicu posjetite ovdje.