INTERVJUI ZA PAMĆENJE

Mi smo ono što jedemo

Prevela i uredila: Ljubica Šaran
Matrix World

© Tom Lethbridge 1969

Prijevod i objavljivanje dozvoljeno Matrix Worldu

Moram sasvim jasno i glasno reći kako je život prekratak da bih otkrio sve potrebne dokaze koji se nameću u radu s dugim viskom. Drugi ljudi mogu nastaviti tamo gdje smo mi stali. Ja vam ovdje mogu samo reći koje smo dokaze do sada dobili, i predati ih vama na uvid da stvorite svoje vlastite zaključke. Moj je zadatak stvoriti neke okvirne pretpostavke koji se daljnjim radom mogu dostatno ispuniti.

Kliknite na tablicu da se uveća.

Već sam govorio o broju okretaja viska i tablici za duljinu niti viska to jest duljini niti od viska do drška, i kako smo otkrili određene karakteristične brojeve duljine niti i okretanja viska, bilo da se radi o materijalnim objektima ili o mislima to jest osjećajima. Također sam spomenuo kretanje viska, koje pokazuje da ste postavili duljinu niti viska na točnu dužinu za određeni objekt ili osjećaj.

Doduše postoji još jedno mjerenje koje može poslužiti da bi se razlikovali stvari/misli koje reagiraju na istu duljinu viska. To se radi tako što morate izbrojati broj okretaja viska prije nego li se on vrati u uobičajene pokrete naprijed-nazad.

Ako na primjer imamo duljinu niti od 22 inča, naći ćemo s njom: olovo, srebro, kalcij, sodu. Pa ipak ako brojimo broj okreta, otkriti ćemo da se za olovo visak okreće 18 puta, za srebro 22 puta, sodu 30 puta i za kalcij 35 puta. U stvari, svaki metal ima dvije koordinate (duljinu niti i broj okretaja viska) i čini se da to imaju i svi koncepti.

Naravno da je očigledno kako ove koordinate mogu biti dio mnogo veće sheme klasifikacije koja se još treba otkriti. Vjerojatno postoji cijeli niz stvari/osjećaja koji reagiraju na brojeve manje od 22 inča koje mi nismo otkrili, i poznato je da kada visak napravi svoj niz oscilacija da će se početi okretati u obrnutom smjeru. Ovo je vjerojatno još jedna koordinata ali mi ne znamo što ona znači. S dvije koordinate koje poznajemo smo bili u stanju naučiti neke nevjerojatne stvari i napraviti eksperimente. Sada ću više govoriti o tome da bih bolje mogao objasniti neke stvari.

Primijetio sam da neki insekti imaju istu ratu viska kao i supstancije s kojima se hrane, bube jeleni kornjaši imaju ratu od 11 inča, istu kao i hrast. Skarabeji imaju ratu od 16 inča kao i izmet. Ali ovdje je naša druga koordinata to jest broj okretaja viska bila vrijedna istraživanja. Slučaj skarabeja je bio jako interesantan. Nemam potrebe svaki put napisati ratu i broj okretaja jer je to nepotrebno već će prva brojka iznositi duljinu niti viska dok će druga označiti broj okretaja. U ovom slučaju kravlji izmet imao je brojke 16:18.

Na moje veliko čuđenje, koordinate za sve vrste skarabeja su bile iste, pokušao sam napraviti mjerenja na različitim vrstama; Geotrupes, Onthophagus i Aphodius i svi su imali iste brojeve. Trava, esencijalan sastojak izmeta je imala 16:18. To je očigledno pokazivalo nešto od značajne važnosti u studiji zoologije. Pokušao sam malo dublje prionuti u taj slučaj.

Već sam spominjao vrstu Chrysomela, koja se hrani biljkama. Pošto visak nije pravio nikakvu razliku bez obzira da li je promatrani insekt bio živ ili mrtav, pregledao sam staru kolekciju insekata koju sam imao kao dječak u školi. Pronašao sam da imama deset vrsta Chrysomela i da dvije od njih imaju specifična imena što je pokazivalo kojom su se biljkom hranili. Jedna je bila Chrysomela menthrasti dok je druga bila Chrysomela hyperici. To je značilo da se jedna hranila mentom a druga gospinom travom.

Prvo sam pokušao s Chrysomela menthrasti. Visak je kazao 12:22, otišao sam u vrt i ubrao stručak mente. Visak je također pokazao 12:22. Menta pripada jednoj od najvećih obitelji labijata (hrvatski: usnače). Mnoge biljke iz ove obitelji su korisne biljke, i poznate su većini ljudi, kao na primjer: lavanda, ružmarin, kadulja, majčina dušica, matičnjak, mažuran i slično. Sve one su korisne ljudima. Zapanjila me je pretpostavka da druge vrste Chrysomela mogu biti povezane s drugim biljkama iz ovog roda.

Veze između nekih insekata i njihove hrane. Ovo se uvelike može proširiti na druge vrste. Sve rate viska su u inčima.

Koliko je meni poznato, biljna hrana insekata se nije naširoko istraživala koliko hrana moljaca i leptira. Ja nisam imao direktnog znanja o tome s čim su se hranili kukci iz moje zbirke, tako da sam visak probao na svim kukcima iz moje zbirke to jest Chrysomela na kojih je visak reagirao na duljini od 12 inča i koji su na Usnače reagirale s 12 okretaja viska.  Skupio sam sve vrste Usnača koje sam mogao nabaviti i testirao sam visak na njima. Rezultati tog eksperimenta su vam dostupni u tablici u donjem dijelu teksta.

Tablica koja slijedi je nevjerojatna. Napravio sam je dosta kasno ove godine kada su mnoge biljke već bile nestale i usahle. Vjerojatno ću na proljeće uspjeti pronaći biljke koje su povezane s Chrysomelae graminis i marginalis, iako nisu uobičajeni insekti i možda će bit malo teže pronaći njihovu hranu, koja isto tako može biti nesvakidašnja.

Naravno, u tom trenutku nisam radio samo ovo istraživanje, već sam eksperimentirao i s ostalim biljkama i insektima. Briljantna mala zelena buba, Cryptocephalus aureolus, se često može naći među laticama običnog žutog maslačka. Obadvoje su reagirali na ratu 14:28, Donacia dentipes, koju možemo naći blizu voda stajačica ili sporih voda tekućica, odgovarala je na ratu 15:20, kao i meki šaš – Juncus.

Dobro poznati crni i crveni moljac, sa svojim crnim i žutim prugastim gusjenicama, ima istu ratu kao i žablja trava ili dragušica s kojom se gusjenice hrane, rata 21½:12. Eksperiment se mogao nastaviti do beskraja, ali on nam sada nije od najvećeg prioriteta pa ćemo krenuti dalje. Postoji, dakle, dosta dokaza da su insekti vezani za karakteristike vibracija svoje hrane na koje visak reagira i koje visak može otkriti.

Vjerojatno se ova veza između biljaka i životinja stvara dok je insekt još bio u stadiju gusjenice. Insekt je asimilirao hranu koja je tako postala dio njegova tijela i ta poveznica između insekta i njegove prvotne hrane ostala je održana čak i nakon metamorfoze insekta.

Udaljenosti koje za nas izgledaju sasvim male, za neku bubu koja je veličine zrna graška moraju izgledati gigantske. Kako takva majušna buba uspije naći svoju hranu? Mislim da je odgovor sasvim očigledan. Na svojoj glavi, bube imaju instrument koji nalikuje na rašlje, samo je postavljen naopačke. Svaki kukac ima dvije antene koje imaju ugrađen sustav za prepoznavanje vibracija koje njihove bebe trebaju jesti. Ovaj sustav je vrlo jednostavan i brižno je napravljen. Ovo se nikada ne bi dogodilo kao čista slučajnost u evoluciji.

Prije nekoliko mjeseci dobio sam nekoliko striktno tehničkih radova Philip S. Callaghan-a, ti radovi su nedavno objavljeni u Entomological Society of America. Ti tehnički radovi su vezani za let insekata i njihov način pronalaska hrane i način na koji se pare. Ime jednoga od njih će biti dovoljno da vam objasni koliko su oni usko specijalizirani. Molekularna Bioelektronika: teorijska i eksperimentalna studija o tubularnim i valnim osjetima insekata s naročitim naglaskom na njihova dielektrična i termo-električna svojstva, Engleski: Molecular Bioelectronics: a theoretical and experimental study of insect sensillae as tubular waveguides, with particular emphasis on their dielectric and thermoelectric properties. Koliko sam ja mogao shvatiti, Callaghan je jako napredovao u istraživanju od točke u kojoj je Fabre teorizirao da su insekti privučeni njihovoj hrani zbog mirisa koje mi ne možemo osjetiti. Ti za nas neuhvatljivi mirisi ulaze u Callaghanovu teoriju samo u zadnjem dijelu privlačnosti između kukaca i hrane. Glavni aspekt njegove teorije (je osjet na daljinu) koji se može usporediti s radarom.

Kretnje krilaca insekata su tako konstruirane da mogu stvoriti dovoljno topline da bi proizvele elektricitet koji je potreban da bi poslale vibraciju, koja će kontaktirati traženi objekt. Kada insekt leti prema dolje, ova zraka mu služi za navođenje do trenutka kad se dovoljno spusti i kada već može namirisati svoju metu i točno se spustiti na nju.

Tehnički detalji cijelog elaboriranog procesa nam u ovom trenu nisu važni, ali činjenica je da su ti podražaji bez pogreške, isti oni koje mi možemo otkriti iz ponašanja insekata kada koristimo visak. Visak također demonstrira postojanje numerološke sheme u pozadini svih ovih vibracija.

Po prvi puta bili smo u stanju vidjeti direktne poveznice između takozvane „magije“ i ortodoksne znanosti. Ako bi se pratili logični zaključci kroz dedukciju onda bi posljedice za daljnja otkrića mogli biti ogromni. Uređeni svijet kojim upravljaju nevidljive vibracije mogao bi preuzeti primat nad materijalizmom koji vlada danas.

Netko ili nešto je morao planirati ove brojeve. Ne postoji mogućnost da je, na primjer Chrysomela methrasti mogla slučajno reagirati na iste koordinate viska (duljinu niti viska i broj okretanja viska) kao i njena hrana menta. Možemo pretpostaviti da insekt razvija ove ugrađene „radare“ i reakcije na biljku dok je još mali i s njom se hrani.

No da obratimo pažnju na nešto više od biljaka i kukaca i pozabavimo se jednom izjavom iz prošlosti koja ima veze s uređenim svijetom u kojem je sve uređeno brojevima. U stvari izjavom koja je poznata kroz tisuće godina. „Sve vlasi na tvojoj glavi su izbrojane“ nju je rekao Isus. Uvjeren sam da je mnogo znanja izgubljeno kroz milenije i da su nama ostali samo iskrivljeni dijelovi tog učenja koji su izmijenjeni do neprepoznatljivosti. Mi ih polako počinjemo ponovno učiti.

Pročitajte i druge tekstove o Lethbridgeu ovdje.