S ONE STRANE ZRCALA

FENOMEN: Leksičko-gustatorna sinestezija- kada ljudi mogu osjetiti ukus riječi

Prevela i uredila: Ljubica Šaran

I09

Sinestezija je koncept koji je oduvijek fascinirao ljude. Postojali su još od davnina ljudi koji su tvrdili da mogu procesuirati zvukove i boje ili povezivati boje s glazbom i riječima. Ali kako možemo dokazati da sinestezija u stvari postoji? I što se dogodi kada netko asocira određene riječi s okusima?

Sinesteziji se, kao konceptu, nije uvijek vjerovalo da je stvaran fenomen, ako se uzme u obzir što su takvi ljudi govorili da osjećaju. Iako je mnogo ljudi prijavilo kako povezuje boje s glazbom ili riječima, ili je procesuiralo boje kao zvukove, njihova su iskustva bila pripisana prebujnoj mašti ili njihovoj želji za pažnjom. Čak i oni koji su vjerovali da su možda neke poveznice u mozgovima takvih ljudi bile ukrštene, nisu ni pomislili da bi se takav fenomen mogao istraživati. Nije postojao način da se nešto tako provjeri, nakon svega, mišljenje je bilo da se takve stvari događaju samo u nečijoj glavi.

Na kraju su ljudi napravili znanstvene testove kojima se ispitivala percepcija. Jedan od najranijih testova za uobičajenu vrstu sinestezije se razvio iz testa za daltonizam (slijepilo na boje). Veliki postotak ljudi u svijetu su slijepi za crvenu ili zelenu boju. Ako bi im se pokazao crveni broj na zelenoj pozadini, pod uvjetom da su obje boje iste svjetline, oni nisu bili u stanju vidjeti broj, dok oni koji nisu daltonisti su ga mogli vidjeti bez problema.

Liječnici su samo izokrenuli ovaj test za provjeru jednog od najbrojnijih oblika sinestezije – kada ljudi različite znakove vide u različitim bojama. Na kartu s gusto iscrtano mrežom linija bi se napisao broj ili slovo s isto gusto napravljenom mrežom crta. I crte u pozadini i broj ili slovo su napravljeni sa identično gustim i debelim crtama, tako da je testirana osoba mogla vidjeti samo tamne crte koje su se križale. No neki od njih su uspjeli vidjeti znakove na kartama. Ljudi koji imaju sinesteziju (sinestezisti) su u isti tren mogli vidjeti znak na karti, i to sasvim jednostavnom kao što obični ljudi mogu vidjeti zeleni broj na crvenoj pozadini. Još jedan popularan test pokazuje pomiješane dvice i petice. Običan gledatelj ih ne može s lakoćom razaznati, ali se oni jasno pokazuju ljudima koji različite brojeve vide u različitim bojama.

Drugi su testovi bili manje romantični. Znanstvenici bi jednostavno zapitali koje boje asociraju s kojim brojem. Poslali bi ispitanike kući i rekli im da se vrate za šest mjeseci, ako bi nakon 6 mjeseci isti ispitanici povezivali iste brojeve s drugim bojama onda bi se radilo o pukoj mašti. Ako bi većina boja i brojeva bila isto povezana, tada se smatralo da ispitanik ima sinesteziju.

Ovi testovi su se pokazali korisnima za jedan od najnesretnijih vrsta sinestezije leksičko-gustatornu sinesteziju. Dok je većina tipova sinestezije poetska – kao na primjer slušanje simfonije kada sinestezist vidi sliku, ili kada povezuje koncert s divnom igrom svjetla – ovo je više neugodno. Ljudi koji imaju leksičko-gustatornu sinesteziju mogu okusiti mnoge različite tipove riječi.

Često su ovi ljudi ponavljali njihova izvješća o okusima, godinama nakon što su napravili intervjue i testove. Jedna žena je imala listu riječi koje nije mogla podnijeti jer su imale užasan okus koje je s njima asocirala, a one su bile: Cincinnati, broj, portable, previjanje i lažnjak. Drugi je test pokazivao kako sinestezija može ići mnogo dublje od riječi. Kada su pokazali slike ljudima koji imaju leksičko-gustatornu sinesteziju oni bi ponekad osjetili senzacije čak i kad nisu mogli identificirati što je bilo prikazano na slici. (Fonograf koji je jednoj ženi imao okus po nizozemskoj čokoladi. Isti se okus ponavljao mjesece kasnije kada bi je znanstvenici nazvali.)

Što ne znači da ovi ljudi nisu pod utjecajem zvukova ovih riječi. Znanstvenici su ustanovili kako riječi koje imaju u sebi slovo „m“ okidaju ukus mente u njihovim ustima, dok riječi koje u sebi imaju glasove „aye“ imaju okus na slaninu, riječi koje imaju u sebi „x“ imaju ukus jaja. Također su primijetili da riječi koje predstavljaju hranu imaju ukus baš onakav kakav je ukus te hrane. (Jedan od tih ljudi je napomenuo: „Nikada nam ne pričajte o kuhanom povrću kada jedemo desert.“)

Interesantno da u sinesteziji koja je povezana s riječima, mnogi ljudi koji imaju takav oblik sinestezije, jezik kojim govore utječe na njih u određenoj mjeri. Ljudi koji imaju sinesteziju mogu promijeniti svoje osjete tako što nauče nove jezike. Na primjer ako engleski sa sobom nosi mnoge neugodne okuse i boje, pokušaju s francuskim jezikom i slično. U svakom slučaju, hrana im ima puno bolji ukus.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.