DIVINACIJA - MOŽEMO LI ZNATI BUDUĆNOST?

Divinacija-drugi dio: Ouija ploča

Autori: urednici Matrix Worlda

Jedna od naprava za divinaciju i automatsko pisanje koje uključuje više osoba je poznata pod nazivom „Ouija ploča“ ili ploča za prizivanje duhova kako se ona “narodski” naziva u nas. Ovom posebnom formom automatskog pisanja ćemo se posebno pozabaviti jer smatramo da je moguće napraviti dostatno istraživanje kroz povijest korištenja ovog sredstva, kao i činjenica da je ovaj način divinacije još uvijek interesantan, kako ljudima koji se time „bave“, tako i široj javnosti, no malo tko je svjestan opasnosti i rizika korištenja jedne od najprodavanijih “igrački” u povijesti.

Tripod namijenjen za automatsko pisanje u senasama “Spiritualizma” preteča Ouija ploče.

Kako se u 19. stoljeću pojavio „Spiritualizam“, pokret na koji zvanična nauka danas gleda s prijezirom zbog mnogih prevara i manipulacija vezanih za sam njegov fokus, koji je u stvari komunikacija s mrtvima, tako se javnost podijelila na one koji bezuvjetno vjeruju i one koji ne vjeruju. Time se bacilo u zapećak bilo kakvo istraživanje jer je podjela već stvorena na bazi vjerovanja i nevjerovanja, umjesto da se pristupilo kvalitetnom istraživanje o istome.

Dakle, 19. vijek je bio poznat po prizivanju duhova u bogataškim kućama. Prije uvođenja same Ouija ploče, znakovi „komunikacije“ s mrtvima su se davali kucanjem, grebanjem, lupanjem i slično. Naravno da je ovakav oblik komunikacije smatran krajnje ograničavajućim jer se odnosio na jednostavan binarni sustav odgovora tipa: jedan udarac za “Da” i dva udarca za “Ne” ili slično, što je dovelo do stvaranja same Ouija ploče.

Ona je sastavljena od same ploče, obično plastificirane ili ostakljene površine, koja na sebi ima brojke i slova abecede te okruglo tražilo s rupom u sredini ili malim povećalom da bi se vidjelo na kojim je znakovima to isto tražilo zastalo ili preko kojih je prošlo kako bi se slovkali ili „pisali“ odgovori. Ouija ploča je polako evoluirala od kućno pravljenih unikata do industrijskih primjeraka koje se danas prodaju kao igračke u zapadnom svijetu.

Jedna od najranijih reklama za Ouiju ploču s početka 20.vijeka.

U svakom slučaju, taj isti 19. vijek nam je donio kapitalizaciju komunikacije sa „zagrobnim“ životom za sve ljude koji u to „vjeruju“. Bez obzira kakve rezultate je ista ploča donijela, priznajemo da je njezina popularnost još uvijek neupitna, ako ćemo vjerovati prodajama na mnogim web-stranicama za internetsku nabavu.

Reklama za Ouija ploču iz 20. godina prošlog vijeka.

Iako se o povijesti Ouija ploče vode mnoge debate, smatra se da se neke vrste ovakve divinacije mogu pratiti do starog Egipta (što bi onda u jednu ruku objasnilo zainteresiranost masona za „nešto što ima veze s Egiptom“), dok drugi smatraju kako Ouija ploča vuče podrijetlo iz stare Kine. U svakom slučaju ovi navodi su krajnje kontroverzni i njima se nećemo dodatno baviti.

Francuski spiritualist M. Planchette je prvi (u modernoj povijesti) počeo sa skupnim automatskim pisanjem uz pomoć tražila koje je dobilo ime po njemu.

Dr. John Ankerberg i John Weldon tvrde kako su stari Grci koristili divinaciju koja jako nalikuje današnjim modernim Ouija pločama, no oni su divinaciju radili s tripodom ili slolićem na tri nožice s kotačima koji su kretnjama pokazivali na signale iz „nevidljivog svijeta.“ Po njima glavnu riječ u modernizaciji ove divinizacije vodi francuski spiritualist M. Planchette – po kojemu je kazalo (tražilo) ili planchette-a dobilo ime. No ipak, obojica definitivne moderne standarde Ouija ploče pridaju dvojcu Bondu i Fuldu te njihovoj kompaniji pod nazivom Ouija Novelty Company.

William Fuld, jedan od tvoraca moderne Ouija ploče.

Dakle, moderan izgled današnje ploče za „prizivanje duhova“ možemo zahvaliti Elijah J. Bondu i Williamu Fuldu.

Elijah J. Bond, jedan od tvoraca moderne Ouija ploče.

E. J. Bond se proslavio Ouija pločom kada se uključio u masone 1873. godine, no on je u stvari ploču patentirao (No. 446.054) i registrirao još 10.02.1891. Iako je Bond patentirao još neke tehničke izume, kao što su vodeni i parni bojleri, vjerojatno će svijetu ostati poznat kao jedna od prvih osoba koja je patentirala „ploču za razgovor s duhovima. Elijah Bond je 10.03.1891. godine za ovaj patent također pribavio i papire u Kanadi (No. 36,092). William Fuld je napravio svoj vlastiti patent za Ouija ploču (No.479.266) koji je odobren 19.07.1982. godine i na njemu je napravio poboljšanja u odnosu na ploče koju je patentirao Bond. Na kraju je stvorena Ouija Novelty Company u kojoj mu se 1898. godine, osim drugih zainteresiranih za ovu tematiku, pridružio i prvotni izumitelj Elijah J. Bond.

1904. godine, kao i u slučaju mnogih drugih koje je interesirala Ouija ploča, Fuld se uključuje u masone te postaje se učlanjuje i u Heptasophs, udruženje trgovaca i proizvođača. Njegov zagonetni život tragično se završava pod čudnim okolnostima 24.02.1927. godine „padom“ s krova trokatnice u krugu jedne tvornice. Iako je preživio sam pad zadobio je mnogobrojne povrede, lomove i kontuzije, te na koncu nije preživio “pad” kako mu je jedno od slomljenih rebara probilo srce.

Dok je ležao na samrtnoj postelji tražio je od djece da ne prodaju prava na Ouija ploču. No na koncu su njegova djeca prodala prava za prodaju Ouija ploče firmi Parker Brothersa 24.02.1966. godine, na 39. godišnjicu njegove smrti. Ta firma i dan danas proizvodi i prodaje Ouija ploče kao „igračke“.

Postoje mnoge interpretacije o tome kako Ouija ploča radi. Također, postoje mnoge teorije o tome da li Ouija ploča uopće radi ili su u pitanju pažljivo ispletene makinacije ljudi koji nas zavaravaju nadom, a u svrhu stvaranja profita i vlastitih pet minuta slave. Većina javnog mijenja ljudi koji dolaze u doticaj s ovom napravom jest da je u pitanju određena forma kolektivnog automatizma. Isto toliko ljudi koji su skeptični prema korištenju ovog sredstva smatraju kako je u pitanju, u najboljem slučaju, razgovor s podsvjesnim gdje, bez volje učesnika, tražilo kreće na mjesto koje učesnici „podsvjesno“ žele.

Prema teoriji kolektivnog automatizma, svaka individua ima podsvjesni dio koji svjestan dio čovjeka nije „svjestan“, sličnu teoriju je viskom i rašljama desetljećima uspješno istraživao T. C. Lethbridge. Ako je ta teorija točna, moguće je da dvije ili više osoba koje koriste Ouija ploču svjedoče podsvjesnim naporima komunikacije – što donekle može objasniti čudan način slovkanja ili poruke koje ništa ne znače, tj. slučajno nabacana slova i brojke.

Jedna od modernih modela mini Ouija ploča.

Postoji vjerovanje da Ouija ploča otvara neku vrstu portala preko kojega „nevidljive sile“ izvan našeg realiteta mogu komunicirati s korisnicima ploče. Opasnost ove vrste komunikacije leži u tome što korisnici ploče ne znaju s kim komuniciraju te samim korištenjem ploče tim istim entitetima daju za pravo da se s njima povežu.

Grupe koje izučavaju „paranormalne“ i/ili „metafizičke“ fenomene, koje su povezane s Ouija pločom, također nisu jedinstvene u tome je li Ouija ploča sigurna za masovno korištenje. Određena društva za ispitivanje ovakvih fenomena, kao što je „The Ghost Research Society“ (Dale David Kaczmarek), smatraju da se preko Ouija ploče može doći u doticaj s entitetima koji se nalaze u „nižim astralnim nivoima.“ Ti niži astralni entiteti mogu biti opasni i varljivi, te mogu lagati korisnike ploče.

Rezultati korištenja Ouija ploče variraju od korisnika do korisnika. Ponekad korisnici dobivaju jasne odgovore od individualnog entiteta, dok u drugim seansama/sesijama mogu postojati brojni entiteti koji pokušavaju komunicirati kroz Ouija ploču, što na kraju može rezultirati neupotrebljivim podacima. Mnogi korisnici Ouija ploče uspoređuju ovaj alat sa slučajnim telefonskim pozivom – nema načina da se sa sigurnošću zna tko je ili što je s druge strane linije i što će proizaći iz komunikacije. Nadalje, neki istraživači na ovom polju smatraju da postoji jaka opasnost od „zaposjedanja“ od strane entiteta za vrijeme ovakvih komunikacija.

Na stranici isisinvestigations stoji:

Mogućnost da jedan ili više korisnika Ouija ploče manipuliraju tražilom su visoke. Ako je korisnik lakovjeran, onda se komunikacija može pretvoriti u lakrdiju. Još gore od toga je da ono što počne kao šala od strane jednog ili više korisnika ploče može imati ozbiljne posljedice. U najmanju ruku, Ouija ploča stvara ozbiljan psihološki efekt na neke korisnike. Mentalno nestabilni korisnici su u najveću ruku u opasnosti kada koriste Ouija ploču. Neke individue mogu preozbiljno uzeti u obzir vodstvo ili savjet koje dobiju s ploče, te pratiti instrukcije koji su im ponuđene, bez obzira što je kontakt na štetu korisnika ploče:

Često se dogodi da ljudi koji pokrenu ovakvu vrstu igre misle da su „izabrani“ za specijalan zadatak. Ouija ploča će nešto tako često reći, direktno ili indirektno. Može govoriti o „testovima“ koje korisnici moraju proći da bi pokazali kako su „vrijedni“ njihove „onostrane“ pažnje. Još uvijek nije jasno zašto je to tako, ali često Ouija ploča postane vulgarna, uvredljiva i prijeteća. Postane sve više zahtjevna i neprijateljska, i korisnici mogu postati kompulzivni ka korištenju ovog sredstva, kao da su „zaposjednuti“ od strane nekog entiteta, mogu čuti glasove koji im komandiraju i zapovijedaju. Ovo nije rijetkost, rekao bih da je to sada česta pojava i da postaje uobičajeno. (Citat: Ankerberga i Weldona).

Jedan od modernih okruglih oblika Ouija ploče.

Druge osobe mogu postati super-osjetljive na zvukove i osjet vida, a psihološki strahovi mogu u stvari uzrokovati probleme s fizičkim tijelom. Ljudi koji su uplašeni ili tjeskobni također dolaze u opasnost kada koriste Ouija ploču. Kada se uzmu u obzir svi navedeni problemi vezani za Ouija ploču, ona dolazimo do nekih zastrašujućih statistika koji se vežu za ovu „igračku“. Potrošačka statistika iz 1994. godine otkriva kako je Ouija ploča druga najpopularnija od svih društvenih igara odmah iza Monopoly-a (Ankerberg & Weldon). Ouija ploča je sada „igrica“ koju proizvodi kompanija Parker Brothers kao i neki drugi proizvođači. Iako se brojke stvarno prodanih primjeraka ne znaju, pretpostavlja se da je prodano između 20-25 milijuna primjeraka.

Sigurno je da kada netko koristi Ouija ploču s unaprijed stvorenim pojmovima koje neka individua ima, oni utječu na ishod sesija. Ovo potonje nije ručna manipulacija tražila, već više nešto u terminima „religioznih“ i drugih uvjerenja i subjektivnih pogleda, što netko manje pozna sebe, što živi više u iluziji, to će Ouija više lagati.

Skeptici smatraju kako je Ouija ploča potpuna laž i da se tražilo pomjera u željenom smjeru, bilo namjerno ili nenamjerno. (Carrol) U stvari, Ouija pločom se vrlo lako manipulira od strane beskrupuloznih korisnika, a neki vjeruju kako je lako manipuliraju opasni entiteti i duhovi. Nema znanstvenih podataka na koje se može ukazati jesu li su seanse s Ouija pločom namještene i jesu li su iskustva s Ouija pločom isključivo subjektivna. (Kraj citata)

Reklama za Ouija ploču iz ranih 50. godina prošlog vijeka.

Rane publikacije o Ouija ploči fokusirane su isključivo na spiritualizam i nisu uzimale u obzir mogućnost upliva korisnika ploče ili medija. Kolika je tada bila popularnost ove „igračke“ najbolje se može vidjeti po noveli Jacka Londona pod nazivom Planchette (naziv okruglog tražila na Ouija ploči), u kojemu poznati romanopisac u mnogim objavljenim epizodama ove priče strave, stvara svijet u kojem korisnici Ouija ploče dolaze u kontakt s ultimativnim zlom koje točno predviđa uskoro nadolazeću apokalipsu. Danas su stvoreni muzeji koji za izloške imaju različite Ouija ploče, održavaju se festivali s Ouija pločama, različiti dizajneri bave se spravljanjem „novih i boljih“ modela za bolju komunikaciju s „onostranim“. Trenutačna komunikacija koju omogućava ovaj jednostavan izum, ne ograničava se samo na „svijet mrtvih“ već, opet po vjerovanju korisnika, može zalaziti i u domene komunikacije s višim realitetima i različitim entitetima koji žive u eteričnim svjetovima koji nama nisu vidljivi niti opipljivi.

Samo podrijetlo etimologije naziva Ouija ploča povezano je, kako objašnjava Oxford English Dictionary, s kombinacijom dviju riječi, „Oui“ i „ja“ (“Oui”, francuski za “Da”; “Ja”, njemački za “Da”). Sam termin Ouija je povezan sa staroegipatskom pojmom za sreću, dok neki skolastičari primjećuju kako riječ Ouija jako podsjeća na ime Marokanskog grada Ouija.

Matrix World tim je napravio eksperiment koji je uključivao Ouija ploču. Nakon svega možemo s odovornošću reći da smo shvatili smo kako je “igranje” s pločom iznimno opasna stvar u rukama nevještih i lako obanjenih egoističnih sudionika točnije osoba koje slabo ili nimalo poznaju sebe i svijet oko sebe. Osim činjenice da smo bili neuki u postavljanju pitanja i potrage za vrsnim izvorom, evidentno je da smo se mogli spojiti isključivo s negativnim entitetima jer nismo tražili pomoć već smo zahtijevali komunikaciju s izvorom s kojim komunicira vrsni tim kanalizatora. Pored očiglednih propusta u pripremi eksperimenta i pitanja, dozovlili smo da nas ponese ideja kako “mi zaista nešto ili nekoga kanaliziramo,” iako je sada i te kako jasno da smo bili pijuni u “rukama” sila o kojima nemamo pojma.

Smatramo kako je Ouija ploča alat s kojim se definitivno može doći u doticaj s “osnostranim” silama, no s obzirom da su nama viši denziteti skriveni od pogleda i većine osjeta, najveća je mogućnost upasti u zamku kakvog “gladnog” entiteta koji se želi zabaviti ili nahraniti, smatramo kako Ouija ploča definitivno nije igračka za djecu i odrasle te da, ako se već želite baviti divinacijom, iskoristite alate koji vam ne mogu naštetiti poput rašli i viska i to na način kako je proučavao T. C. Lethbridge. Ne morate nam vjerovati na riječ, čak vam se može činiti smiješno da igračku za djecu smatramo opasnom, no držimo kako je bolje spriječiti nego liječiti.

Nastavimo s daljnjim pregledom povijesti Ouija ploče i radovima vezanih za nju.

U zadnjih 150 godina izdane su mnoge publikacije koje su se bavile Ouija pločom, mi ćemo objaviti samo neke primjere da bi čitatelji mogli shvatiti kolika je pomama za ovom vrstom divinacije, no koliko se zapravo malo o njoj istražuje (ako je to moguće na siguran način), mi smo izbacili sve nebulozne edicije knjiga koje mistificiraju Ouija ploču u New Age stilu ili s njom koketiraju na način “spiritualističkih seansi.” Još jednom upozoravamo čitatelje kako Ouija nije igračka te da, većina informacija o Ouiji dolazi iz izvora kojima ne treba vjerovati dok nam je za sada poznat samo jedan jedini tim koji je uspio stvoriti kontakt s entitetima kojima je u interesu skupljanje i povećanje znanja. Na žalost mi nemamo prava na promociju rada ovog tima no lako ćete naići na njihov eksperiment s Ouija pločom i entiteima iz šestog denziteta – denziteta ujedinjene svijesti na Internetu.

Zaključili bi kako Ouija ploča nije nikakva igra za djecu, ona je iznimno opasan alat kojeg treba izbjegavati pod svaku cijenu!

Prvi se Ouija pločom i „poslom“ medija bavio francuski spiritualist Allan Kardec u knjizi pod nazivom: Le Livre des Mediums; ou Guide des Mediums et des Evocateurs, izdanoj u Parizu 1961. godine, koja se još i dan danas može kupiti. O njenom sadržaju nećemo pisati, ali ako vas interesira možete je sami pročitati, a mi krećemo dalje s nekim radovima na tu temu. 1899. godine izdana je knjiga Epes Sargent-a pod nazivom: The Despair of Science. Being a Full Account of Modern Spiritualism, its Phenomena, and the Various Theories Regarding it. With a Survey of French Spiritism, koja se također još uvijek nalazi u slobodnoj prodaji. Njeno prvotno izdanje izdano je od strane knjižnice Sveučilišta Michigan u SAD-u, što danas sigurno ne bi mogli očekivati od bilo kojeg Sveučilišta koje drži do sebe. 1917. godine sir William Barret izdaje knjigu: Proof of Supernormal Messages: The Ouija Board” In On the Threshold of the Unseen: An Examination of the Phenomena of Spiritualism and of the Evidence for Survival after Death; With an Introduction by James H. Hyslop, koju možete pročitati on-line ovdje. 1919. godine izdana je knjiga Katherine Mardon Davis: The Light From Beyond: as Taken Over the Ouija Bord, koja se također može kupiti na stranicama web-prodaje. I mnoge druge knjige, članci u različitim tiskovinama i web-stranicama te različiti modeli Ouija ploča od kojih ćemo navesti samo neke po godinama:

1922: U.S. Supreme Court Refuses to Say What it Thinks of Ouija Case Over Taxes, Long Contested in Several Tribunals, Finally Thrown Out and Status of Board Remains on List of Unsolved Mysteries. Baltimore Sun, str. 3.

1924: Blackmore, Simon Augustine. The Ouija Board and the Preternatural. In Spiritism Facts and Frauds (str. 144-175). New York: Benziger Brothers. 1924.

1937: White, Stewart Edward. The Betty Book: Excursions into the World of Other-Consciousness. New York: E.P. Dutton & Company. 1937.

1939: Cross, Harold H. U. Table-Turning, Ouija-Boards and Raps. In A Cavalcade of the Supernatural (str. 42-55). New York: E. P. Dutton And Co.

1945: Ouija Board is Wartime Fad. Science Digest.

1959: Rawcliffe, D. H. Automatic Writing: Table Turning, Ouija and Planchette. In Illusions & Delusions of the Supernatural and the Occult, New York: Dover Publications. 1959.

1966: Monopoly on Ouija. New York Times, 1966.

1975: Gruss, Edmund C., and Hotchkiss, John H. The Ouija Board: Doorway to the Occult. Chicago: Moody Press. 1975.

1979: Covina, Gina. The Ouija Book. New York: Simon and Shuster. 1979.

1981: Plath, Sylvia. Dialogue Over a Ouija Board: A Verse Dialogue. Boise: Rainbow Press.

1985: Hunt, Stoker. Ouija: The Most Dangerous Game. New York: Harper and Row Publishers, Inc.

1990: Anft, Michael, and Ellsberry, John. Chairmen of the Ouija Board. Warfield’s The Baltimore Business Monthly.

1991: Goss, Michael. Old Hat New Hat. Magonia.

1992: Fuld, William. Ouija – Talking Board Set. Salem: Parker Brothers.

1994: Bennett, Geraldine M. Paulette. Katrina and Elishia Learn About Ouija Boards. (The Katrina Tells Series, Book 6). Nevada City: New Dawn Publishing Co.

1995: Christopher, Michael St. How to Use a Ouija Board: Communication with the Spirit World. Los Angeles: International Imports. 1995.

1998: Bjorling, Joel. Consulting Spirits: A Bibliography (Bibliographies and Indexes in Religious Studies). New York: Greenwood Press.

2001: Lurie, Alison. Familiar Spirits: A Memoir of James Merrill and David Jackson. New York City: Viking. 2001.

2002: Murphy, Caroline. Conflicting Spirits: Penetrating the Darkness. British Columbia, Canada: Trafford Publishing.

2003: Meide, Christina M. Ouija Boards. In There’s No Place Like Home: Nine Forms of After Death Communication

2004: Belanger, Jeff. Talking Boards. In Communicating With the Dead (pp. 13-36). Franklin Lakes: New Page Books.

2005: Bohm, R. K. Testing the Spirits. British Columbia: Trafford Publishing.

Cornelius, J. Edward. Chapter Two. In Aleister Crowley and the Ouija Board. Los Angeles: Feral House. 2005.

2006: Peebles, Karen. The Ouija Handbook. Raleigh: LuLu Enterprises, Inc.

2007: Farber, Monte, and Zerner, Amy. The Enchanted Spellboard: Magical Messages from the Spirit World. East Hampton: Enchanted World.

2008: Farber, Monte, and Zerner, Amy. The Truth Fairy: The Enchanted Pendulum and Message Board Kit.

Garcia, Patricia. Patty’s Adventures: The Tales of the Ouija Board. Frederick: Publishamerica.

Hasbro. Ouija Board – Pink. Pawtucket: Hasbro.

Kuriakos. How to Use the Ouija Board. Raleigh: Lulu.com

2009: Cain, D. Lynn. Ouija: For the Record. Raleigh: Lulu.com.

Hasbro. Ouija Answer Book: Look into the Future. Have Fun!. New York: Sterling Innovation.

Horowitz, Mitch. 3. Don’t Try This at Home: Ouija and the Selling of Spiritualism. In Occult America: The Secret History of How Mysticism Shaped Our Nation

Psyche, Old School. How to Make Your Own Ouija Board and Conduct a Seance. London: Createspace.

Rose, Karen. How to Use the Ouija Board. London: Createspace.

Ankerberg John i John Weldon: The Ouija Bord – Part One. 2008.

Carroll, Robert Todd: Ouija Boards – Ghost Rsearch Society. 2007.

Kaczmarek, Dale: Ouija Not a Game – 2007.

Ouija – Oxford English Dictionary – online 2nd ed. 1989.

Uskoro slijedi nastavak.

Pročitajte i prvi dio istraživanja o divinaciji.