Treba li se javnost osuditi za nasilnu reklamu da bi nam Elenin mogao biti poslanik Armagedona i Sudnjeg Dana ili je za to zaslužna neodgovorna znanost?

Nastavljamo s fenomenalnim radom Davida Talbotta o kometi Elenin i stvarima koje su zbog različitih poriva bile prešućene javnosti o ovome kometu koji je napravio toliko pomutnje u medijima i javnosti.

Kometa koja je razočarala

Ako je kometa bila mnogo manja nego li se originalno predstavljalo, što je uzrokovalo tako primjetan izgled na prvome mjestu, dok je kometa još uvijek bila u ledenim regijama iza asteroidnog pojasa? Na tolikoj udaljenosti od Sunca, gdje je svaki mogući efekt sublimacije vrlo upitan, kako je taj komet stvorio toliko respektabilnu iluziju?

Jedini normalan odgovor bi bio onaj koji opisuje električni kometarni model. U električnim terminima, kad komet putuje kroz vanjske regije solarnog sustava onda nije baš pametno bazirati procjene kroz opservacije kometa s mnogo kraćim eliptičnim orbitama. Neke komete možemo posjetiti jer imaju kratke periode i mi znamo gdje se one nalaze. Ali ako se ove komete pogledaju na električnoj bazi, onda ove komete ne mogu dati točnu sliku o svim kometima. Električne komete podrazumijevaju da je Sunce centar električnog polja. Sunce je najpozitivnije nabijeno tijelo u našem sustavu. Kometa koja prilazi Suncu iz mnogo jako udaljenih regija će nositi mnogo negativnog naboja nego li tijela koja kruže bliže oko Sunca. I to je razlog zašto su usporedbe bazirane na veličini i snazi kometrane aktivnosti, bez referenci o orbitalnim karakteristikama, neodržive i pogrešne.

Negativno nabijena jezgra Eelnina, je došla iz najudaljenijih dijelova solarnog utjecaja, ona je najvjerojatnije bila samo mala stijena, možda promjera od stotinu metara ili čak i manje. Pomicala se kroz polje sunčeve električne radijacije, i počela se prazniti pod električnim stresom zbog brzog ulaska u više pozitivno nabijen okoliš. Kao što električne munje na površinama kopaju materijal u kojem se isprazne tako je Elenin postajao više difuzan oblak prašine, te je Elenin počeo pokazivati svoju komu (prašinast omotač oko jezgre). Tu se nije radilo o nikakvom „termalnom efektu“ dok je Elenin bio pronađen u prosincu 2010., kada je bio još uvijek iza asteroidnog pojasa.

Tada, 19.08., kada se komet nalazio mnogo bliže Suncu, udaren je protonskim oblakom solarne baklje. Nastalo je električno raspadanje, i Eleninova jezgra se raspala kao kondenzator koji eksplodira – baš onako kako smo imali prilike vidjeti kod „neobjašnjivih“ kometa koje eksplodiraju.

Kako vidjeti očigledno

3-4 kilometra velik komad leda i prljavštine nije samo mogao nestati na Eleninovoj udaljenosti od Sunca, čak i sa raspadanjem. Elenin nije bio “sun grazer.” Njegov perihelion (najbliža točka prilaza Suncu) je bila taman van orbite Merkura. Ali što ako je majušni komet bio jako nabijeno električno tijelo? Kao što smo primijetili u gornjem dijelu teksta, to se dogodilo jer je Elenin došao iz udaljenih regija solarnog sustava. Električno provociran sjaj bi se mogao očekivati kada komet uđe u pozitivno nabijeno okružje heliosfere. Iz istih razloga, pod udarom sunčevih baklji bi mogao nastati električni raspad i to je sasvim razumna interpretacija onoga što se dogodilo u stvarnosti.

Gornje slike snimljene teleskopom Hubble pokazuju eksplozivnu dezintegraciju  dva različita fragmenta komete Schwassman-Wachmann 3 koja se dogodila 03.04.2006. Relacija ova dva različita fragmenta u odnosu na fragmente koji su nastali prijašnjim raspadima se vide u donjem dijelu slike, njih je također napravio Hubble.

Da li bi se veći komet tako u potpunosti raspao nakon električne eksplozije? Čisto zbog usporedbe, progresivna nepredvidiva dezintegracija komete Schwassman-Wachmann 3, nam ništa ne pomaže. U gornjim slikama Hubble je uspio uhvatiti sam čin raspadanja ove komete, kada je još uvijek bila iza orbite Zemlje. Očigledno da više električni nabijena kometa s masom mnogo „većom“ od one Elenina eksplodira u fragmente kroz različite faze, i to kroz prolaze nekoliko orbita, što na koncu dovodi do brzog raspadanja u barem, dva veća fragmenta, kao što se i vidi iz slike snimljene u travnju 2006.

Čini se da se kada se komet „tipične“ veličine dezintegrira, da on stvara veću predstavu. Produljena dezintegracija komete Schwassman-Wachmann samo dodatno pokazuje sve ono što je u gornjem dijelu teksta napisano o Eleninu, Eleninova dezintegracija u jarkoj svjetlosti, nakon koje su ubrzano nestali njeni rasprsnuti djelići, samo je dokazala postojanje malene jezgre.

Prethodnik Elenina – Kometa Linear

U donjoj fotografiji vidite raspad i nestajanje komete Linear koja se dogodila 2000. Ulazak komete Linear u solarni sustav iz najudaljenijih regija u visoko električno nabijene orbite doveo je do snažnog sjaja koji u velikoj mjeri nalikuje priči koja se dogodila Eleninu. Usporedite dvije donje fotografije „prije“ i „nakon“ raspadanja s onima o Eleninu koje smo stavili u prijašnji dio članka.

Komet linear, 23.07.2000., u trenutku najjačeg sjaja točno prije raspada: http://www.ing.iac.es/PR/AR2000/high_2000.html

Komet Linear 02.08.2000, nakon fragmentacije jezgre

Komet Linear je također otkrio druge tragove o električnim kometima. Oblutci i kamenje se mogu brzo prilagoditi električnom okružju. S kompletnom dezintegracijom, aktivnost izboja brzo završe. Upravo to se dogodio Linearu, i vrlo vjerojatno će se dogoditi Eleninu. Linear nije bio ni prljava gruda snijega niti prljavi led. Nakon dezintegracije jedina stvar koja je ostala primjetna je suha prašina. Drugim riječima, iako voda i vodena para jesu primjetne na kometima, može se očekivati da će ostatci Elenina također pokazivati gotovo samo prašinu. (To će najvjerojatnije značiti da je „voda“ u prašini nastala negativno nabijenim atomima kisika koji su se spojili s vodikom iz solarnih vjetrova.)

U više od četvrti vijeka svaki važniji problem koji se veže s kometima je bio nevjerojatno jasan. „Ni jedan standardni model“ nije izdržao dokaze koji su pristizali iz svemira. Kada je Donald Brownlee, vođa NASA-ine misije „star dust“, priznao: „ Misterija je kako komete uopće rade,“ on je jednostavno govorio o onome što kometarni znanstvenici duguju poreznim obveznicima. Danas u jeku nezainteresiranosti javnosti, ti znanstvenici su dužni poreznim obveznicima više nego ikad.

Komet koji održava svoj integritet godinama i koji nakon toga jednostavno i odjednom nestane raspadajući se na znakovitoj udaljenosti od Sunca, i da je to u potpunosti neočekivano, što li je bolji podstreh za znanost da se upita: ZAŠTO? I što li je bolji način da se ponovno inspirira diskusija o svemiru i da se javnosti podastru nevjerojatni dokazi o električnom svemiru?

Prvi dio pročitajte ovdje.

Originalni članak na Engleskom jeziku pročitajte ovdje.