PONERIZACIJA DRUŠTVA

Psihopatija na djelu: U što nas je pretvorila intenzivna poljoprivreda?

Autor: Ljubica Šaran

Je li intenzivna globalna poljoprivreda način da budemo bogatiji, da bolje i zdravije jedemo? Hoće li nas ovakav sustav, koji ovisi o jeftinoj prehrani i još jeftinijoj radnoj snazi koja proizvodi tu istu hranu, srozati na najniže grane od kada smo se spustili s drveća?

Unatoč sveopćem mišljenu i našim školskim udžbenicima, poljoprivreda nije tek tako odjednom promijenila naše prehrambene navike. Još prije 6.000 godina mi smo bili lovci, ribolovci i sakupljači i nismo jeli žitarice pune glutena, pili mlijeko i jeli sireve pune kazeina koji su prirodna plastika i na koje se naša tijela još uvijek nisu navikla jer smo milijunima godina jeli potpuno drugačiju hranu. U što se mi pretvaramo?

U loncu za kuhanje starom 6000 godina, pronađenog na Baltičkom moru, otkrilo se kako su ondašnji ljudi jeli ono što su mogli dobaviti iz prirode, loveći divljač, ribu i skupljajući hranu iz prirode, što direktno stvara kontroverzu i prkosi sveopće prihvaćenoj paradigmi da su ljudi u mlađem neolitiku jednostavno odbacili stari i „način života“ i preuzeli poljoprivredu što je značilo automatski napredak iz kamenog doba u nešto „bolje“ i modernije.

Arheolozi sa Sveučilišta Bradford izučili su 133 lončića za kuhanje iz 15 različitih nalazišta u Danskoj i Njemačkoj i to iz, nazovimo, poljoprivrednih arheoloških zajednica koje su se pokazale da baš i nisu bile poljoprivredne onako kako se do danas razmišljalo. Rezultati su prošli tjedan objavljeni u žurnalu Proceedings of the National Academy of Sciences, i pokazuju da su se lonci uglavnom koristili za kuhanje ribe i morskih životinja kao što su tuljani i kitovi i slično. Jedan od istraživača, dr Oliver Craig, je izjavio: „ Ono što smo pronašli nas je dosta iznenadilo, jer su lonci poljoprivrednika uglavnom sadržavali ostatke životinja iz mora. Dakle, iako smo ove ljude nazvali poljoprivrednicima, a koji su imali svoju pripitomljenu stoku, oni su još uvijek jeli hranu koja nije uzgajana.“

Po ovom tekstu koji je objavljen u The Guardianu transformacija u sjevernoj Europi iz društva lovaca-skupljača u poljoprivrednike je počela 4000. prije nove ere, ali umjesto da se dogodila odjednom nastala je polagano. Cijeli članak pročitajte ovdje.

No, ovakav rad i slični ne odgovaraju na pitanje zašto se to dogodilo. Zašto je poljoprivreda postala naša navodna okosnica za razvoj? Ono što se izbjegava reći je nasilna populacija. Ljudi više nisu imali dovoljno prostora za lovce skupljače, a zbog promjene klime, dolaska novih plemena sa istoka u Europu ili u druga “bolja područja za život”, su jednostavno morali uzgajati hranu, a za primitivnu poljoprivredu bez modernih strojeva je trebalo više ruku da bi stvorilo više hrane. Na takav način društvo je upalo u začarani krug.

Primitivni poljoprivrednici su imali najmnogoljudnije obitelji, koje su bile okupirane radom na polju, dok su profitirali oni koji su te proizvode prodavali ili prenosili na mjesta prodaje. Ni sami nismo svjesni da je poljoprivreda u stvari stvorila kmetove i vlastelu i ogromne socijalne razlike. Dokaze o tome možete naći svuda po zemlji. Naravno da su neka društva bila još više nastrana u takvoj politici stvarajuću robovlasništvo što je šačici psihopata ili vladajućih dinastija s pratnjom omogućilo ugodan luksuzni život dok se „roblje“ znojilo na poljima stvarajući profit.

Pa je li se što promijenilo u zadnjih tisuću godina, je li postalo bolje?

Molili bismo vas da prije čitanja ovog članka pročitate rad objavljen na našoj stranici pod nazivom Je li poljoprivreda grozna ideja. U njemu ćete saznati osnove kako i zašto je poljoprivreda promijenila lice svijeta prije nekoliko tisuća godina.

U današnjem svijetu globaliziranog slobodnog tržišta, uvjet da bi svi mi dobili jeftinu brzo proizvedenu i „tjunanu“ hranu pomiješanu sa svakakvim kemikalijama, u svijetu gdje je gotovo nemoguće naći proizvode starih spororastućih domaćih sorti voća povrća ili mesa iz autohtonih sorti stoke, masovna proizvodnja i GMO proizvodi polako ali zasigurno truju milijarde ljudi.

Najveći zagovornik te „plastične“ otrovne hrane je Monsanto, koji je stvorio i osmislio plan o uništavanju starinskih sorti poljoprivrednih i stočarskih proizvoda na način da je u biljke iz svakodnevnih proizvoda počeo ubacivati genetske slijedove drugih, često otrovnih biljki, kao što je na primjer otrovni bršljan, uz objašnjenje da će takve biljke biti otpornije na bolesti i napade kukaca. 30 godina nakon stvaranja paklenog Monsantovog plana, ova multibilijunska dolarska kompanija posjeduje više od 90% oranica sa usjevima svuda po svijetu zahvaljujući klauzuli da svi koji imaju njihovo sjeme su dužni plaćati autorska prava za to sjeme, upropaštavajući tako male nezavisne proizvođače čija su polja zasijana njihovima GMO sortama kroz polinaciju vjetra i uz pomoć kukaca jer ne postoji način da majka priroda ne nastavi raditi oni što je radila milijunima godina, ne obračajući pažnju gdje je zasijano GMO sjeme a gdje je prirodna starinska sorta zasijana. Danas su manje-više svi usjevi GMO podrijetla ili hibridi s GMO biljkama, čak i u zemljama koje su zabranile GMO hranu. Polako, ali sigurno, stare sorte nestaju upravo zbog utjecaja te iste majke prirode koja se okrenula protiv nas.

Monsanto je u tajnosti, prije deceniju i pol, uspio napraviti sorte žitarica i voća i povrća koje u sebi imaju insekticide i pesticide. Njihova suluda politika je išla toliko daleko da danas čak i trudnice i fetusi imaju u sebi toksin Bt koji se iz hrane prebacuje u tijelo i u njemu ostaje do smrti te se genetikom i krvlju prenosi na slijedeće generacije. Da, dobro ste čuli, Bt toksin je reciklirajući i ne možemo ga se osloboditi a taj kancerogeni spoj možemo zahvaliti Monsantu koji je na ovaj način postao jedan od najvećih opasnosti po naše sveopće zdravlje. O Bt toksinu smo već pisali i ovom prilikom bismo vas zamolili da pročitate Bt toksin pronađen u krvi trudnica i fetusa, da biste mogli shvatiti o kolikoj se opasnosti radi.

Poljoprivreda našeg globaliziranog svijeta počiva na masovnoj prodajnoj i transportacijskoj mreži te na jeftinim umjetnim gnjojivima, intenzivnom navodnjavanju i prskanju protov kukaca i bolesti (što nas jako čudi jer GMO biljke bi trebale biti otporne na te iste boljke i kukce). Drugim riječima, poljoprivreda je postala ovisnik petrokemijske i naftne industrije: kada se povećaju cijene nafte i naftnih derivata skaču i naše cijene hrane. Naša jeftina i uglavnom „umjetna“ hrana bez vitamina i stvarnih prirodnih vrijednosti ovisi o svakom najmanjem migu „teške kategorije“ u koju spadaju: Texaco, Shell, Chevron, Exxon- Mobil, Gazprom i drugi.

No da nije sve tako ružičasto u poljoprivredi može se vidjeti iz članka pod nazivom 20 znakova da nam predstoji užasna nestašica hrane.

Problem sa svakim kompliciranim sustavom, kao što je intenzivna poljoprivreda, je što vezuje uz sebe mnoge druge sustave; u ovom slučaju grane industrije i servise od transporta do prodaje, reklamiranja i pakiranja. Zamislite kako bi bilo da samo jedan od tih dijelova industrije bude oštećen ili blokiran: cijela bi se proizvodnja srušila kao kula od karata. A mi bismo ostali gladni.

Euro zona je prije nekoliko mjeseci imala takozvanu krizu „krastavaca“ kada su krastavci, koji nisu GMO podrijetla, bili „čudesno“ zaraženi bakterijom koja je jako opasna po ljude. Na koncu su proizvođači „plastičnog“ povrća trljali ruke jer više nitko nije htio kupovati hranu na tržnicama već su svi pojurili u supermarkete i kupovali konzervirano ili smrznuto povrće. Shvaćate li vi o čemu se ovdje radi??

Do sada se uopće nismo dotakli problema prenapučene planete, klimatskih promjena i smanjenih resursa, to jest, nedostatka pitke vode i obradivih površina.

Koliko je problem klimatskih promjena utjerao strah u kosti nezasitnim vladarima ove planete možete vidjeti u tekstu pod nazivom Vladajuće sile provode pripreme za uvođenje totalitarizma zbog klimatskih promjena, a koliko je prenapučenost postala globalna opasnost za ponerologiju možete vidjeti u članku pod nazivom Kreće li se svijet ka trajnoj destabilizaciji i što nam donose promjene na zemlji.

Kako god bilo, iz našeg kuta promatranja, stvari se ne odvijaju dobro i jako lijepo možemo primijetiti da se životni standard nepovratno pogoršava. No naš standard je još uvijek „bogataški“ prema standardu 3 i pol milijarde ljudi koji žive ispod granice siromaštva širom svijeta. Oni su današnje roblje i mizerno jeftina radna snaga koja uglavnom radi za šaku riže ili pšenice u zemljama trećeg svijeta. Naše pitanje o tome da li je danas bolje negoli u vrijeme robovlasništva bi se sa stanovišta većine populacije na zemlji moglo odgovoriti sa: NE, i to bez lažne skromnosti.

Crvenom bojom su prikazane zemlje treće svijeta, u kojima ljudi žive ispod granice siromaštva.

Pa dobro gdje nas je dovela poljoprivreda?

Dovela nas je u stanje prenapučenosti jer zemlje trećeg svijeta još uvijek imaju slabo produktivnu poljoprivredu gdje još uvijek vrijedi zlatno pravilo da više ruku znači više hrane u kući ali, s druge strane, te iste ruke koje rade moraju jesti. Na drugoj strani bogatiji dio populacije muku muči s nekontroliranim cijenama nafte koje besramno udaraju po cijeloj industriji i ekonomiji koja je o toj istoj nafti ovisna.

Koliko su neravnomjernosti između nekolicine koja upravlja s nama i većine populacije koja se mora zadovoljiti s „mrvicama kolača“ postale očigledne vidite iz svakodnevnih protesta i demonstracija širom svijeta. Koliko god mi mislili da smo slobodni i da možemo upravljati svojom egzistencijom i financijama se svakim danom pokazuje da smo mi samo dio kotača „kreditnog“ ropstva i da između nas i nekih robova s početka priče o poljoprivredi i nema baš velike razlike, osim što je tehnologija i način našeg robovanja sada puno sofisticiraniji negoli u prvim „poljoprivrednim“ super silama koje poznamo kao kolijevke civilizacije u staroj Mezopotamiji, Egiptu i Kini.

Je li ovako idilično predstavljanje pradavnih početaka poljoprivrede samo bezumno laganje da bismo mi povjerovali kako nas je poljoprivreda unaprijedila?

Što će se dogoditi u budućnosti i hoćemo li se mi uspjeti trgnuti iz ovog „poljoprivrednog“ sna još ostaje za vidjeti jer sve dok nam mala šačica ljudi (o kojima možete pročitati u članku pod nazivom Ne vjerujete u teorije zavjere, promislite ponovno: Otkrivena korporativna mreža koja upravlja svijetom) kroji sudbinu, mi smo još uvijek samo roblje psihopata na vlasti (vladavina psihopata se naziva ponerologija o kojoj možete više saznati ovdje, ovdje ili ovdje).

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.