MISTERIJE

Kolosalne lignje nisu čudovišta iz priča i legendi već stvarnost, otkrilo istraživanje!

Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World

LiveScience

Posada broda San Asaipring s Novog Zelanda se pošteno namučila kako bi do broda dovukla giganstku lignju koju su našli u Rossovom moru na Antarktiku. Lignja je jedva bila živa kada je došla do površine te su promatrači i posada zaključili da najvjerojatnije neće preživjeti ako je puste.

Ova lignja je duža od autobusa, dok su njeni kraci prekriveni kukama koje su oštrije od žileta. Ova kolosalna lignja izgleda kao da je došla ravno iz noćnih mora. Pa ipak, najnovija istraživanja sugeriraju kako ta ogromna morska bića nisu samo proizvod bujne mašte ribolovaca i dio mitova i legendi.

Ovo otkriće ne samo da otkriva nove stvari o samoj lignji već otkriva potpuno novi ekosustav koji živi na 914 metara do 1.830 metara ispod površine mora Antarktika.

Kolosalne liganje na svojim kracima imaju kuke oštre kao žileti.

Novi pogled na kolosalnu lignju je došao od pregleda analiza koju su napravili morski biolozi Rui Rosa sa Sveučilišta u Lisabonu i Brad Seibel, sa sveučilišta Rhode Island. Rosa i Seibel su pogledali relacije između metabolizma (kako tjelesne stanice pretvaraju hranu u energiju) te su predvidjeli da manje lignje iz iste vrste imaju najvjerojatnije isti metabolizam, što im je pomoglo da otkriju više o kolosalnim lignjama ili mesonychoteuthis hamiltoni.

Takozvana gigantska lignja pripada vrsti architeuthis, što je drugačija vrsta životinja od kolosalne lignje.

Znanstvenici su otkrili da će takve lignje najvjerojatnije imati spori metabolizam i da će se sporije kretati negoli se očekuje, te da će vrlo moguće samo čekati na plijen da im naleti u krake te da neće juriti za njim. „Svi su mislili da je to agresivan predator, ali podaci koje smo sakupili sugeriraju u potpunosti drugačiju istinu,“ izjavila je Rosa za LiveScience. „To je lignja koja teži pola tone s kukama na kracima, ali naša istraživanja pokazuju da se ona više ponaša kao gigantski balon.“

Usta kolosalne lignje.

Za razliku od priča mornara koji pričaju o krakatim čudovištima koja su mornare povlačila u modre dubine i tako ih ubijala, ovi novi podaci oslikavaju biće koje uglavnom stoji na jednom mjestu, rekla je Rosa. Umjesto da pliva za plijenom, kolosalna lignja čeka u zasjedi na ribe.

Kolosalna lignja troši puno manje  energije negoli se prije mislilo. Kako su to pokazali novi podaci, biolozi će također morati uzeti u obzir da ova lignja nije hrana kitovima ulješurama, rekla je Rosa.

Oštre kuke na krakovima.

„Ove su lignje više hladnokrvne negoli smo mi mislili, one nisu baš toliko hranjive,“ rekla je Rosa. Kitovi se baš ne bi najeli od njih; trebali bi pojesti puno liganja da bi održali svoju vrstu.“

Rosa je također primijetila, pošto se tako malo stvari zna o kolosalnim lignjama, da će vjerojatno svako novo otkriće poništiti dosadašnje teorije . Činjenica da ova lignja živi na tolikim dubinama i ledenim vodama, čini gotovo nemogućim potrebu znanstvenika da dođu do živog primjerka.

„Mi do sada nismo mogli napraviti mjerenja na živom primjerku jer je gotovo nemoguće u tolikim dubinama uhvatiti jedan živ primjerak ove lignje,“ rekla je Rosa, „Mi znamo više o Mjesecu negoli o dubokom moru. Znam da je ovo otrcano ali je istina naročito ako uzmemo u obzir more oko Antarktika.“

Studija je objavljena 20.04.2011. u žurnalu Biological Association of the United Kingdom.