MISTERIJE

Meditacija bolja od plesa za usklađivanje uma i tijela

Prevela i uredila: Irena Dujmušić

Matrix World

Tijelo je plesačev instrument, ali da li je povezano u harmoniji s umom? Nova studija s Kalifornijskog univerziteta Berkeley navodi da profesionalni plesači baleta i modernog plesa nisu emocionalno sinhronizirani s tijelom, kao što su ljudi koji meditiraju. Istraživači su pratili kako emocije prate tjelesne promjene kao što su otkucaji srca i disanje kod iskusnih meditatora i profesionalnih plesača i otkrili koje koristi donosi meditacija.

Otkrili su da plesači koji ulažu izniman trud i napor u razvoju svijesti kao i preciznu kontrolu nad mišićima, nemaju ništa jače povezan um i tijelo od drugih ljudi – tema obrađena u baletnom filmu – “Black Swan” .

S druge strane, veterani praktičari Vipassana meditacije, tehnike fokusirane na promatranje disanja, otkucaje srca, misli i osjećaje bez osuđivanja – pokazuju najužu vezu između uma i tijela – navodi se u nedavnoj studiji u časopisu Emotion.

Mi svi pričamo o našim emocijama kao da su intimno povezane s našim tijelom – kao ” srce slomljeno od tuge ” ili “pucanje žila u mozgu od ljutnje”, navodi Robert Levenson, profesor psihologije na Berkeleyu i stariji autor na studiji. Mi smo tražili precizne mjere kako je uska ta veza, i našli smo da je jača kod meditatora.

Ovi rezultati nude nove zaključke u misteriji povezanosti uma i tijela. Prijašnje studije su upućivale na disocijaciju uma i tijela u raznim medicinskim i pihijatrijskim bolestima.

“Jeste li ikada išli kući s posla i shvatili da imate pulsirajuću glavobolju ?” – kaže dr.  Jocelyn Sze, glavni autor studije. ” Glavobolja se vjerovatno razvila tokom dana, ali ste je namjerno ignorirali i uvjerili sebe da ste dobro da bi se uspješno borili sa zahtjevima dana “.

Istraživači su istaknuli da se pomna meditacija može koristiti u lječenju psihičkih poremećaja.” Vjerujemo da neke od ovih zdravstvenih pogodnosti proizlaze iz meditacijske sposobnosti da se poveća povezanost između uma i tijela.”

Za eksperiment, istraživači su uključili meditatore i plesače iz San Franciska. Ispitanici su se sastojali od 21. plesača i 21. meditatora s najmanje 2 godine iskustva u svom radu. Treća kontrolna grupa sastojala se od umjereno aktivnih odraslih osoba bez iskustva u plesu, meditaciji ili Pilatesu i profesionalnim sportovima.
Ispitanici su bili u dobi od 18. do 40. godina i nosili su elektrode povezane s tijelom koje su mjerile njihove tjelesne odgovore na izrazito emotivno nabijene scene iz filmova i koristili su raspon ocjena kao pokazatelje kako se osjećaju.
Iako su svi imali slične emotivne reakcije, meditatori su pokazali jaču vezu između emocija koje su opisivali i brzine otkucaja srca. Iznenađujuće, razlika između profesionalnih plesača i kontrolne grupe je bila zanemariva.

Istraživači tvrde da plesači nauče prebacivati fokus između vremena, muzike, prostora i mišića, i postižu povećanu svijest o mišićnom tonusu i držanju tijela.
Sve to jako pomaže da postanu bolji plesači, ali to ne učvršćuje vezu između uma i tijela u emocijama.

Nasuprot tome, praksa meditacije cilja na intuitivne senzacije tijela, što ih čini više usmjerene na unutrašnje organe kao što je srce. Ovi tipovi intuitivne  meditacije su primarani fokus Vispassana meditacije, koje se tipično radi sjedeći mirno i usmjeravajući pažnju na unutarnje senzacije, kaže Sze.

Studija je objavljena u prosincu 2010. godine u Emotionu.

Originalni članak na Engleskom jeziku pročitajte ovdje.