PONERIZACIJA DRUŠTVA

Najgori od svih dodataka u hrani ikad? Nalazi se u polovici svega što jedemo, a njegova proizvodnja uništava prašume stvaljajući djecu u robovski položaj

Preveli i uredili: Urednici Matrix Worlda

Spaljene i posječene prašume na Borneu da bi se stvorile nove plantaže uljanih palmi.  Proizvodnja ovog sastojka dovodi do značajnog obešumljavanja (uz što su povezane velike emisije  ugljičnog dioksida) a i do zlouporabe ljudskih prava!

24. listopada 2011./ 24. kolovoza 2011. policija i sigurnosna služba koja je u službi velike korporacijske tvrtke, masovnog proizvođača palminog ulja Wilmar International (čiji je drugi najveći dioničar Archer Daniels Midland ) obrušila se na malo, autohtono selo na indonezijskom otoku Sumatra. Došli su s buldožerima i oružjem, uništili čak 70 domova, iselili 82 obitelji i lišili slobode 18 ljudi.

Nakon toga su blokirali selo na način da su unutar njega zadržali mještane, a novinarima onemogućili pristup. (Wilmar tvrdi da nisu učinili ništa krivo i loše.)

Selo Suku Anak Dalam bilo je dom ljudima iz grupe autohtonih naroda koji se pridržavaju svojih tradicionalnih sustava prava na zemlju u rodovskom smislu pri čemu nema službeno pravnih vlasnika iste. To je uobičajeno među autohtonim narodnim skupinama svugdje na svijetu – i u biti toliko uobičajeno da je zaštićeno Deklaracijom Ujedinjenih Naroda za Prava autohtonih narodnih skupina (United Nations Declaration on the Rights of Indigenous Peoples).

Za informaciju, Indonezija je 2007. god glasala u korist Deklaracije za prava autohtonih narodnih skupina. No, sada vlada rutinska prodaja rodovski nasljeđene zemlje pripadnika autohtonih grupa korporacijskim koncernima. Zemlja koju su najčešće prodavali su prašume nizinskih područja Indonezije, a koja su biološki dom ugroženih vrsta kao što su orangutan, azijski slon, sumatranski nosorog, sumatranski tigar te na kojoj je stanište biljke raffesia amoldi koja cvate najvećim cvijetom na svijetu.

I onda, čemu svo ovo uništavanje? Odgovor ćete naći u vašoj špajzi.

Ili u vašem frižideru, kupaonici ili pak ispod umivaonika. Proizvodnja palminog ulja jedan je od najvećih pokretača za krčenje prašuma Indonezije.

Palmino i palmino kernel ulje, o kojima skoro da nismo ništa čuli unatrag jednog ili dva desetljeća, danas se (za nepovjerovati) nalaze u polovici sveukupno pakirane hrane prisutne na policama dućana mješovitom robom (tu su još sredstva za njegu tijela kao i sredstva za čišćenje). Ova ulja su tradicionalno  iz zapadne Afrike, no u današnje vrijeme naveliko dolaze iz Indonezije i Malezije, uzrokujući prekomjerno krčenje šuma (vezano s tim  i stvaranje ugljičnog dioksida) te kršenje ljudskih prava.

“Osnovni princip ekspanzije palminog ulja leži u jeftinoj zemlji, jeftinoj radnoj snazi i korumpiranoj vladi, a Indonezija se bez sumnje dobro uklapa u ovu računicu”, kazao je Ashley Schaeffer iz Rainforest Action Networka (Mreža ativista za očuvanje prašuma) .

Afričko palmino ulje sadrži dva ulja različitih svojstava: palmino ulje i palmino karnel ulje. Palmino ulje radi se iz plodova drveta, a palmino kernel ulje dobiva se iz sjemenki palme  ili kao “orahovo ulje” iz unutarnjeg dijela ploda. Možete ih naći na listi sastojaka pod različitim imenima koja u nazivu sadrže: palmitat, palmat, laureth sulfat, gliceril stearat ili stearinska kiselina. Palmino ulje ubraja se u tzv. “prirodne”, “zdrave”  ili čak proizvode “koji isključuju nasilje”, kao npr. Earth Balance (veganski margarin) ili Newman’s organic Oreo keksi organskog porijekla. Palmino ulje koristi se također u proizvodnji biogoriva “iz obnovljivih izvora”.

Na jednom hektaru zemlje (2,47 jutra) dobije se uglavnom 3,7 tona palminog ulja, 0,4 tone palminog kernel ulja, i 0,6 tona palminog kernel ulja u “briketima” (to se koristi kao stočna hrana). Tijekom 2009. god. Indonezija je proizvela preko 20,5 millijuna tona, a Malezija preko 17,5 milijuna tona. Kako je Amerika u 2009. godini bila po veličini sedmi najveći uvoznik palminog ulja na svijetu, te drugi najveći po redu uvoznik palminog kernel ulja, može se rangirati kao treća zemlja – pokretač krčenja šuma na svijetu zbog proizvodnje palminog ulja.

Od 1950. godine Indonezija je izgubila 46% svojih šuma, a u posljednje vrijeme šume su nestajale u površini od 1,5 milijuna hektara godišnje (zemlja površine veće nego je država Connecticut). Od 103.3 milijuna preostalih  hektara šume u 2000. god,  u 2009. god ostalo je  samo 88.2 milijuna. Prema procjenama, u tom periodu nastalo je 7,3 milijuna hektara plantaža s nasadama palmi za proizvodnju palminog ulja, najviše na otocima Sumatra i Borneo. Indonezija planira nastaviti s ekspanzijom proizvodnje palminog ulja u nadi da će dostići brojku od 8,3 milijuna tona do 2015. god. – što bi u toj zoni, u nadolazećim godinama, bila ekspanzija od 71%  u korist palminog ulja.

Problem nisu samo ugrožene životinje i ljudski životi, nego i emisija ugljičnog dioksida. Jedan od rizičnih ekosistema su i indonezijske tresetne močvare, gdje tlo sadrži zapanjujućih 65% organske tvari (tla uglavnom sadrže samo od 2-10% organske tvari). Lauerl Sutherlin iz Rainforest Action Networka opisuje isušivanje i često spaljivanje ovih tresetnih močvara kao “ugljičnu bombu”. Uništavanje, kako ovih močvara tako i prašuma, Indoneziju stavlja na treće mjesto po emisiji ugljičnog dioksida nakon SAD-a i Kine.

Među ove zastrašujuće priče, koje dolaze sa plantaža palmi iz južne Azije, ubraja se i robovski rad djece. Predstavnici malezijske tvrtke Kuala Lumpur Kepong upoznali su Ferda i Volaria, stare 14 i 21 god. pri posjetu njihovim selima na sjeveru Sumatre. Ponudili su im visko plaćene poslove uz dobre uvjete rada, te su oni brzo “iskoristili” priliku. Prema jednom izvješću Rainforest Action Networka: “Dvojac je satima naporno radio svakodnevno prskajući palmino drveće toksičnim kemijskim gnojivima, bez ikakve zaštitne opreme za njihove ruke, lice ili dišni trakt (pluća). Nakon posla, Ferdi i Volario bili su prisiljeni ostati unutar kampa gdje su preko noći bili zaključavani i pod prismotrom sigurnosne službe. U slučaju da bi trebali obavljati nuždu, morali bi  ju obaviti u plastične vrećice ili cipele ili se suzdržati do jutra.” Nakon dva mjeseca uspjeli su pobjeći, a nikad nisu dobili plaću za svoj rad.

Što industrija radi u vezi ovakvih užasavajućih tvrdnji? Konstituirala je Okrugli stol za prihvatljivo palmino ulje (Roundtable on Sustainable Palm Oil -RSPO). Kuala Lumpur Kepong, Wilmar International i Archer Daniels Midland su članovi, a i njihovi klijenti Cargill, Nestle i Unilever, kao i neke ekološke grupe kao World Wildife Fund i Conservation International. No, prema riječima L. Sutherlin, članstvo u RSPO nema nikakvog značaja- osim da neka organizacija plaća svoje “dužnosti”. To je prvi stupanj “greenwasha” (“zelenog čišćenja”), kaže Sutherlin.

RSPO daje certifikate nekim proizvodima i tvrtkama i prema Sutherlin to ima neko značenje, ali ostavlja glavne rupe otvorenima. Na primjer, ne postoje klimatski standardi niti standardi za emisiju ugljičnog dioksida, a bilo je problema s implementacijom socijalne zaštite. “Postoji nedostatno izvješće o njihovoj sposobnosti primjene standarda u načinu tretiranja ljudi te principe utjecaja na ljudske zajednice,” piše Sutherlin. Ipak, kaže on, RSPO je “najbolja igra u gradu”

Upravo, umjesto da se jednostavno osloni na certifikaciju od strane RSPO, Rainforest Action Network fokusira svoju kampanju na Cargill, američki div u agrobiznisu, koji na globalnom tržištu  raspolaže s punih 25% ukupnog palminog ulja. Rainforest Action Network traži od Cargilla da potpiše skup zaštitnih socijalnih i ekoloških mjera, te tako omogući javnosti transparetnost njihovih operacija vezanim uz palmino ulje. Ako Cargill pojasni svoje poslovanje, moguće je da bi to pomoglo u pritisku na ostale vodeće multinacionalne tvrtke kao Unilever, Proctor& Gamble i Nestle, koji također nabavljaju palmino ulje od neetičnih dobavljača kao što je to Wilmar International.

Novinari su također kritizirali rad ekoloških udruga zbog “njihove prijaznosti bez obzira na korporacijske eko-gadosti”. Na udaru se našao World Wildlife Fund (WWF) uslijed suradnje s Wilmarom, korporacije koja je uništila selo na Sumatri. Njihov angažman u RSPO-u služi kao podsjetnik na optužbe iz članka objavljenom u Nationu 2010. god., a u kojem je izneseno da je “veći broj zelenih udruga formiranih za vođenje borbe zauzeto izvlačenjem gotovog novca iz najvećih svjetskih zagađivača – zauzvrat zakopavajući znastveno utemeljene činjenice o okolišu. ” (WWF tvdi da u ovom konkretnom slučaju nije primio od Wilmara nikakav novac.)

Nemio problem, koji se tiče palmina ulja, nije zaobišao niti omiljenu američku ikonu, kekse Girl Scout (u prijevodu “Izviđačica”). Započevši projekt spašavanja orangutana da bi osvojile priznanje Bronze Award, “izviđačice” Madison Vorva i Rhiannon Tomtishen otkrile su međupovezanost gubitka staništa (orangutana) i palmina ulja. Pogledale su kutiju Girl Scout keksa i otkrile da je među sastojcima navedeno i palmino ulje. Nakon toga, dvije jedanaesetogodišnje djevojčice (danas u dobi od 15-16 godina) pokrenule su kampanju uklanjanja palmina ulja iz Girl Scout keksa.

Bilo je potrebno pet godina za odgovor od strane, navodno, zdravog koncerna Girl Scout USA (čiji je slogan za 2012. “Zauvijek Zeleni” – “Forever Green”). Dočim je organizacija tijekom par godina ignorirala svoje vlastite članove, nije bila u stanju ignorirati naslovnice koje su djevojčicama dodijelili magazini kao Time, Wall Street Journal, te nekoliko glavnih TV mreža. I tako, nakon što je u jednom trenutku priča preplavila medije, Girl Scout USA dao je odgovor – obećanje da će učiniti sve što je moguće da bi do 2015. koristio palmino ulje iz prihvatljivih izvora. U međuvremenu, nastavit će kupovati palmino ulje koje moguće dolazi iz područja iskrčenih šuma ili plantaža na kojima djeca rade poput robova, te će i nadalje kupovati Green Palm Certifikate za financiranje premium cijene proizvođača, slijedeći tako RSPO-ov Pravilnik o najboljoj praksi.

Što bi na koncu potrošači trebali činiti? Vjerojatno, vaš najbolji izbor kroz neko vrijeme bio bi izbjegavati proizvode koji sadrže palmino ulje. No, obzirom da je palmino ulje sveprisutno, to u stvari znači opredijeliti se općenito za rjeđu kupovinu procesuirane hrane. Nemojte uz to zaboraviti provjeriti što sadrže sredstva koja koristite za uljepšavanje i održavanje čistoće. U pojedinim sučajevima, kao npr. Dr. Bronner sapuni, palmino ulje dolazi fer poslovanjem iz organskih izvora. No ovo teško da bi bilo pravilo, obzirom na neizmjerne količine palminog ulja koje se koristi u SAD-u. Malo je vjerojatno da će prihvatljivi izvori ikad moći pokriti svu potražnju  tržišta današnjeg doba.

Originalni tekst pročitajte ovdje na Engleskom jeziku.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.