PONEROLOGIJA - DIKTATURA PSIHOPATA

Jesu li utilitaristi psihopate?

Autor: Ljubica Šaran

Zamislite da ste na malom brodu koji tone, Vi i još petero drugih ljudi završite u splavi za spašavanje. Digne se oluja, more postane nemirno i mala splav se počne puniti vodom. Ako nešto ne učinite svi će se utopiti. Jedan čovjek je povrijeđen i izgleda da bi mogao umrijeti. Biste li ga bacili u more? 

U posljednjim godinama, psiholozi su koristili ovakve moralne dileme kako bi otkrili način na koji ljudi razmišljaju o moralnosti. Samo 10% ljudi bi napravilo racionalne utilitarne izbore (u ovom slučaju, ubili bi jednog čovjeka bacanjem u more da bi spasili pet), a ostalih 90% bi se povinovalo moralnom pravilu (u ovom slučaju: Ne ubij!) bez obzira na posljedice. Većina psihologa se koncentrirala na tih 90%: zbog čega oni odabiru neracionalan izbor?

Ali u novoj studiji, koja je objavljena ovoga ljeta u tiskovini Cognition, psiholog Daniel Bartels i David Pizaro su postavili obrnuto pitanje: Što je s ovih 10% ljudi koji su voljni baciti povrijeđenog čovjeka sa splavi? U knjizi: ” The Mismeasure of Morals: Antisocial personality traits predict utilitarian responses to moral dilemmas,” ili na našem jeziku: Pogrešna moralnost: Antisocijalna osobnost predviđa utilitarne odgovore na moralne dileme, koju su napisali Bartels i Pizzaro otkrivajući neugodnu istinu: ljudi koji čine racionalne, utilitarne moralne odluke u stvari imaju „psihopatske odlike.“

S godinama su se dokazi o ovome nagomilavali sugerirajući da utilitaristi čine ono što čine jer su više racionalni. Racionalnih 10% po Bartelsu i Pizzarou imaju veću radnu memoriju i odlučni su mislioci, pa ipak ovo nije cijela slika o njima. Oni su otkrili kako utilitaristi imaju i drugačiji emocionalni život. Da bi netko izbacio iz splavi povrijeđenu osobu, mora imati još odlika osim da „razmišlja racionalno“. Takva osoba može prijeći preko uobičajene i normalne povezanosti među ljudima.

Da bi testirali svoju teoriju, oni su ispitali 200 sveučilišnih studenata od kojih je zatraženo da razmisle o „žrtvenim dilemama uključujući i dilemu sa splavi za spašavanje”. U isto vrijeme, tražili su od njih da se slože ili ne slože s brojnim stavovima koji oslikavaju stanje psihopatije (Na primjer: „Volim vidjeti dobru tuču šakama,“) Makjavelizam („Najbolji način da svladaš ljude jest da im kažeš ono što oni žele čuti.“) i egzistencijalnu slabost („Kad baš promislim o tome, nemam se zašto ujutro probuditi i ustati iz kreveta.“). Oni su otkrili da većina ljudi koja izabire utilitarne solucije na dileme također više budu isprazni, manipulativni i apatični prema vrijednostima života. Ali oni su otkrili i da ti „koji smatraju da prave pravilne moralne izbore su sve samo ne visoko moralne osobe.“ (Oni su uzeli i u obzir novaka brucoša koji brbljanjem pokušava doći do boljeg položaja, čak i ako se radi samo o ženama.)

Kakve su implikacije ovog istraživanja?

Kao prvo, psiholozi bi trebali prestati gledati i razmišljati da je utilitarni moralni izbor najbolji. Svaka moralna prosudba je samo jedna u nizu prosudbi, a na kraju to dovodi do općeg pregleda osobnosti. Možda bi moglo biti pametno imati utilitarnu osobu na splavi za spašavanje – on ili ona bi mogli raditi „za veće dobro“ u trenucima koji se čine najtežima svim drugim ljudima. Ali dobro je da većina ljudi ima podešene moralne vrijednosti za svakodnevne poslove. Kakva bi korist bila da smo svi utilitaristi?

Više o utilitarizmu pročitajte ovdje.

Ova studija je znakovita jer je potvrdila odlike utilitarnih osoba kao psihopatske. S druge strane, otkrila nam je da je broj osoba s psihopatskim osobnostima puno veći od onih koje je predvidio Robert Hare, smatrajući da je samo 1% populacije na planeti psihopatsko, točnije, s ovom studijom otkrili smo da 10% osoba na zemlji ima utilitarne, to jest, psihopatske osobine. Molimo vas da uzmete u obzir da to vjerojatno nije konačan broj jer je jedna od psihopatskih osobina inteligencija i mimikrija, to jest, najpametniji od njih će se napraviti suosjećajnima i empatičnima na riječima pa će na testovima proći kao ostatak populacije koja ima empatiju.

Pa tko su ti utilitaristi?

John Stuart Mill najglasniji pristaša utilitarističke teorije.

Prema Wiki: John Stuart Mill (20. svibnja 1806. – 8. svibnja 1873.), britanski filozof, jedan od najutjecajnih zagovornika utilitarističke teorije u filozofiji i ekonomiji. Millovo obrazovanje od najranijeg djetinjstva bilo je pod snažnim utjecajem njegova oca Jamesa Milla, filozofa, povjesničara i ekonomista podrijetlom iz Škotske, i kruga očevih prijatelja kojima je pripadao i Jeremy Bentham, jedan od rodonačelnika utilitarističke teorije.

Iako je napisao iznimno značajne radove s drugih područja filozofije kao što je logika (Sistem logike 1843., u kojemu izlaže načela induktivnog zaključivanja), Mill je najtrajniji utjecaj ostavio svojim radovima iz političke filozofije i etike. Njegovo djelo O slobodi smatra se jednim od temeljnih tekstova suvremenog liberalizma. U njemu Mill zagovara “jednostavno” načelo prema kojem se ljudsku slobodu može ograničiti samo ukoliko šteti drugima. Načelo štete, kako se to načelo često naziva, u svojoj primjeni na uređenje društvenih odnosa isključuje sve despotske i autoritativne oblike vlasti koji guše slobodu pojedinaca i njihovu individualnost. Od posebne važnosti za sreću pojedinca i društva u cjelini jest sloboda govora koju se ničim ne smije ograničavati. Millova verzija utilitarizma izložena je u njegovoj knjizi Utilitarizam. Prema Millu, svatko treba djelovati tako da proizvede najveću sreću za najveći broj ljudi. Mill u svojoj verziji utilitarizma, za razliku od Benthamove, provodi razlikovanje između nižih i viših užitaka.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.