PONERIZACIJA DRUŠTVA

Japanski doministar Yasuhiro Sonoda pije vodu iz Fukushime, da bi dokazao da je dekontaminirana?!

Autor: urednici Matrix Worlda

Yasuhiro Sonoda pije dekontaminiranu vodu koja je uzeta iz rezervoara unutar kompleksa reaktora 5 i 6 u Fukushimi i Daiichi nuklearkama. Japanski ministar je popio vodu koja je sakupljena u nuklearkama pogođenim potresom u ožujku 2011., nakon što su ga reporteri natjerali da dokaže kako je voda sigurna za uporabu.

Yasuhiro Sonoda je izgledao nervozan, a njegove ruke su se tresle kada je posegnuo za čašom vode na televizijskoj konferenciji koja se prenosila uživo.

Voda koju je popio je pokupljena iz rezervoara ispod zgrada reaktora. Dekontaminirana je prije nego li je korištena za hlađenje nuklearki.

Novinari su konstantno propitkivali proceduru dekontaminacije i u nju nisu bili uvjereni.

Yasuhiro Sonoda, koji je glasnogovornik vlade, je izjavio na konferenciji za tisak: „Samo pijenje (dekontaminirane) vode ne znači da je sigurnost vode potvrđena, već da je predstavljane javnosti podataka o istome, najbolji način.“

Šteta napravljena tsunamijem

Još jedan način na koji vlada pokazuje svoju sve veću samouvjerenost je omogućavanje novinarima da posjete nuklearke 12.11.2011.

To će biti prvi put da novinari mogu posjetiti nuklearke od katastrofalnog potresa 11.03.2011., kada su nuklearke oštećene tsunamijem, koji je uzrokovao djelomično topljenje nuklearnih jezgri u tri reaktora.

Zbog toga je stvorena zatvorena zona u radijusu od 20 kilometara oko nuklearki, zbog koje su na desetke tisuća ljudi morali napustiti svoje domove.

Vlada je postavila za cilj da do kraja ove godine napravi takozvano hladno isključivanje nuklearki pogođenih tsunamijem, to jest kada reaktori postanu stabilni i kada voda koja ih hadi više ne vrije.

Pa ipak, preliminarno izvješće odbora nuklearnih znanstvenika tvrdi da bi potpuno isključivanje nuklearki bilo moguće tek za 30 godina.

Nadaleko od Fukushime je tsunami uzrokovao totalnu devastaciju, sravnio je sa zemljom cijela sela, ubio na tisuće ljudi te ostavio mnoge bez kuća.

Vlada se bori sa stravičnom magnitudom katastrofe tako da je jedan ministar već smijenjen, uglavnom zbog nemogućnosti da se nosi s krizom.

Originalne članke na engleskom jeziku pročitajte ovdje i ovdje.

Komentar Matrix Worlda: Već mjesecima u javnost izlaze podaci o tome da je katastrofa uzrokovana potresom i tsunamijem u Japanu mnogo veća nego li je to japanska vlada u stanju priznati (više saznajte ovdje i ovdje). Nedugo nakon katastrofe u Japanu je IAEA (International Atomic Energy Agency ili Internacionalna agencija za atomsku energiju) smanjila nivo opasnosti od radijacije. Mnogi istaknuti i učeni ljudi na vijestima po cijelom svijetu pokušavaju uvjeriti javno mnijenje da radijacija „nije tako loša“ za ljudsko zdravlje. Nije li to dosta velika slučajnost s događajem u Japanu? Mnoge agencije Ujedinjenih Naroda su subpotpisnice same IAEA. Ovo se naročito odnosi na Svjetsku zdravstvenu organizaciju (World Health Organization – WHO). Koliko je nebulozan ovaj dogovor između same IAEA i WHO potpisan na dan 28.05.1959. (WHA 12-40) vidi se iz činjenice da IAEA ima pravo staviti veto na bilo koje istraživanje koje WHO može napraviti, a da se ne slaže sa implementacijom paragrafa 2 IAEA statuta (liječnicima može biti zabranjeno  da otkrivaju koliko je radijacija štetna na ljude i stoku, op. ur). „WHO priznaje da IAEA ima primarnu ulogu u potpomaganju, asistiranju i koordiniranju istraživanja i razvoja praktičnih aplikacija atomske energije za mirnodopsku upotrebu u cijelom svijetu bez predrasuda na prava WHO-a o brizi da promovira, istražuje ili koordinira internacionalnim zdravstvenim radom uključujući i istraživanja u svim aspektima.“

Sasvim je lako shvatiti relativnu važnost ovih izvješća o efektima nuklearnih katastrofa koje je izdala institucija koja zastupa interese nuklearnog lobija, uključujući i famozno izvješće iz 2005. o Černobilu (najdraža referenca nuklearnih lobista). Ukratko, u njemu je iznesen interes o „potpomaganju, asistiranju i koordiniranju istraživanja i razvoju praktičnih aplikacija atomske energije“ . Takva izvješća su vrlo vjerojatno pristrana i pokušavaju umanjiti utjecaj i količinu opasnosti od radijacije na ljude.

No ipak, čini se da se Europska komisija polako distancira od IAEA. Komisija je stvorila svoju vlastitu instituciju Europski komitet za rizik od radijacije (ECRR), koji je nadjačao idiotski model doza dozvoljene radijacije koje su stvorili proatomski lobisti u asocijaciji s Internacionalnom komisijom za radiološku protekciju (ICRP).

Primijetit ćete da su najveće količine oko 300 Bq (Bekerel je jedinica koja označava količinu radioaktivnog materijala op. prev.) i zapamtite da su nekoliko dana nakon katastrofe japanske vlasti zabranile korištenje komunalne tekuće vode kada je kontaminacija vodovoda prešla 100 Bq. Oni su naglasili da je dozvoljena doza 300 Bq. Je li to slučajnost? Iskreno sumnjamo da je to samo čista slučajnost. Oficijelni stav je da su efekti Černobila bili „zanemarivi“, to jest, unutar nivoa od 300 Bq i da je to potpuno „sigurno“!

S pravom se moramo zapitati zašto se u kontaminaciji vode uzimaju u obzir samo jod 131, a ne i jod 131 i cezij 137, a to je zato što se zadnje spomenuti mnogo bolje otapa u vodi!

Brojke koje vidite o radioaktivnosti iz Fukushime su bazirane na jodu 131 koji ima vijek poluraspadanja od 8 dana, a ne uzimaju u obzir mnogo opasniji cezij 137 koji ima vijek poluraspadanja od 30 godina. Dakle, dok većina mainstream medija izvješćuje da su „nivoi radijacije rapidno pali“ od 7.5 milijuna očitanja koje su imali prije nekoliko dana, ono što nam oni ne govore je da radioaktivnost cezijuma 137 treba 30 godina da bi pala za 50%. To potvrđuje i znanstveni odbor nuklearnih znanstvenika u gornjem članku koji smatra da se nuklearke sigurno mogu isključiti tek za 30 godina.

Sve to je globalno zataškavanje, no tu je i pitanje što se događa sa svim tim radioaktivnim cezijem koji se ulijeva u ocean upravo sada? Ne nestaje on samo tako sam od sebe u par mjeseci kao što se događa sa jodom 131. Ta stvar ostaje oko nas vjekovima.

Dozvoljeni nivo cezija u mliječnim proizvodima i drugim namirnicama je podignut sa 370Bq na 600Bq u odnosu na regulaciju 733/2008 iz 2008, dok za ostale prehrambene proizvode povećan je sa 600Bq na 12500Bq po kilogramu ili litri nedugo nakon japanske katastrofe.

Naše je pitanje, zašto se postavljaju toliko visoki limiti, naročito ako se zna da je unutrašnja radijacija mnogo opasnija od vanjske radijacije? Je li zbog svih ovih saznanja japanski doministar drhtećim rukama dohvatio čašu „dekontaminirane vode“ iz oštećenih reaktora, jer je sam znao kako je informacija koju je davao javnosti NETOČNA!!??