MISTERIJE

Embriji dokazuju da sve životinje dijele drevne gene

Preveli i uredili: urednici Matrix Worlda

Otkriće pomaže objasniti zašto ljudski embriji nalikuju životinjskim u ranim fazama života. Ljudski embriji nalikuju onima mnogih drugih vrsta jer sve životinje nose vrlo drevne gene. Ovi geni potječu iz prvotnih stanica koje su izražene u sredini faze embrionalnog razvoja,  objavljeno je u časopisu Nature u dva zasebna rada.

Ova istraživanja objašnjavaju zašto naši embriji imaju rep kada su nekoliko tjedana stari i zašto su zadržali neke  druge karakteristike kao što su kosa nalik krznu i sličnosti s ribljim embriom, što je također vidljivo u razvojnim fazama drugih vrsta.

Diethard  Tautz , suautor jedne od studija i direktor Max Planck Instituta za evolucijsku biologiju za  Discovery News navodi : „ U prosjeku, sličnosti će biti veće za usko povezane vrste.“
„ Istina je da riblji i ljudski embrij prolaze kroz faze koje izgledaju vrlo usporedivo, dok su prilično različiti prije i poslije ovih faza.“

On i njegov kolega Tomislav Domazet – Lošo, riješili su zagonetku: „ontogenu rekapitualciju filogenije”. Ovaj izraz znači da će napredniji organizam, kao  ljudski,  nalikovati manje naprednim  vrstama u tim  fazama razvoja.

Istraživači su proučavali gene ribe – zebre. Znanstvenici su istraživali gene prema njihovom evolucijskom originalu u povijesti života  i mjerili su njihov doprinos u različitim fazama života ribe – zebre.

6-tjedana-star-ljudski-embrij

Istraživači su otkrili da su najstariji geni  evolucijski izraženi tijekom srednje faze, također poznate kao „ phylotypic razdoblje“  ribe – zebrinog embrionalnog razvoja.

„Naše studije dodatno pokazuju da se stare životinje također  vraćaju na stare obrasce ekspresije gena, ukazujući da oni sve više isključuju gene koji su im pomogli u razvoju do odrasle dobi”, navodi Tauzt

Za drugu studiju, Casey Bergman, (predavač u računalnoj i evolucijskoj biologiji na Sveučilištu u Manchesteru), Pavela Tomancak i njihovi kolege prišli su zagonetki embrio sličnosti iz druge perspektive: oni su mjerili razlike u ekspresiji gena između različitih vrsta voćnih mušica drosophila .

Također, i ovdje su znanstvenici primijetili da je razvoj između različitih vrsta usporediv tijekom srednje phylotypic faze.

“Geni koji su aktivni tijekom srednjeg embrionalnom razdoblja  uključeni su u organizaciju cjelokupnog plana tijela  organizma, kao što su os tijela i glavnih tkiva i organa”, navodi Bergman za Discovery news.

On navodi  da se u ranijim i kasnijim fazama razvoja embrija događaju čudne promjene. Umjesto „primjene gena  umiješanog za korištenje materijala u jajašcima osiguranih od majke, više vrsta dobiva specifične aspekte životinjskog oblika koji se stvaraju adaptacijom na okoliš“.

Matrix World je već pisao o prenošenju informacija na potomke kroz staničnu memoriju, potpomognute utjecajima iz okoliša.

Evolucionist Charles Darwin primijetio je takve obrasce kod drugih vrsta, ali dvije nove studije pokazuju što se događa na genetskoj razini. One podržavaju ono što je poznato kao ” model pješčanog sata ” embriogeneze.

Tako je nazvan jer središnja točka označava često zajedničko phylotypic razdoblje gdje je individualni razvoj plana tijela utvrđen, dok su točke početka i kraja više genetski  različite i jedinstvene za pojedine vrste.

“Sličnost životinja u središtu pješčanog sata zajedničke su vrstama u istoj grupi organizama, koje su  kod svih kralješnjaka (uključujući sisavce, ribe i ptice) ili kod svih insekata, ali ne i između insekata i kralježnjaka”, objasnio je Bergman.

Ljudski embriji u određenim fazama stoga  imaju rep i preklopljeni vrat, koji se kasnije kod riba pretvara u škrge. Kod ljudi, preklopljeni vrat postaju čeljust. Bergman također navodi da ljudski embrij također posjeduju i  grkljanski živac koji putuje iz mozga ispod aorte, a zatim natrag u grkljan.

“Nepotrebno dugu stazu ovog živca dijele svi kralježnjaci i on jedino ima smisla kada se uzme u obzir podrijetlo kralježnjaka iz predaka poput ribe”.

Bergman zaključuje : “Mi smo samo jako visoko evoluirane ribe!”

Originalni uradak na engleskom jeziku pročitajte ovdje.