PRIZMA DRUŠTVA

Propast svijeta: Zarađivanje ogromne love na prizivanju „Sudnjeg dana“

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Sjećate se pomame za „milenium bugom“ i prelaskom u 2000. godinu, koju su mnogi proricali za propast svijeta? Kada je ta 2000. prošla Majanski kalendar i 2012. je postala nova meta za zaluđivanje masa i dolazak „sudnjeg dana.“ No, gledajući povijesno, mnoge su civilizacije nastale i propale, događali su se pogromi, holokausti, genocidi u ratu u bivšoj državi, istrebljivalo se autohtono stanovništvo, pandemije su iskornjenjivale cijele narode, nestajali su cijeli gradovi zbog atomskih eksplozija, ovaj svijet je na mnoge načine već proživljavao raznorazne „Armagedone“ ali dan danas u našoj kolektivnoj svijesti postoji strah od uništenja cijele planete i života na njoj.

U Wikipediji stoji: Geološki dokazi ukazuju kako je Zemlja stara oko 4.570 milijuna godina. Geološko ili “duboko” vrijeme Zemljine prošlosti je organizirano u različite jedinice prema događajima koji se dogodili u svakom razdoblju. Različiti opsezi vremena su obično podijeljeni po većim geološkim i paleontološkim događajima kao što su masovna izumiranja. Na primjer, međa između perioda krede i paleogena je definirana u skladu s događajem masovnog izumiranja koji je označio kraj dinosaura i brojnih morskih vrsta.

Krajem svijeta bi se moglo nazvati bilo koje izumiranje koje je izbrisalo s lica planete većinu stanovnika, flore i faune.

Ista Wikipedia kaže slijedeće o toj temi: Masovno izumiranje je pojam za oštro smanjenje broja živih vrsta: sisavci, ptice, gmazovi, vodozemci, ribe, beskralješnjaci, u relativno kratkom vremenskom razdoblju. Preko 97 % svih vrsta koje su ikada živjele na našem planetu je danas izumrlo, no izumiranja se javljaju u nejednakim intervalima. Prema evidenciji fosila, rata izumiranja na Zemlji je oko dva do pet taksonomskih obitelji morskih beskralješnjaka i kralješnjaka svakih milijun godina. Morski fosili se većinom koriste kako bi se izmjerila rata izumiranja jer su svestraniji i pokrivaju veći vremenski razmak od fosila kopnenih organizama.

Otkada je počeo život na Zemlji, bilo je nekoliko masovnih izumiranja koja su prekoračila normu rate izumiranja. Nedavno je bilo na prijelazu Krede u Tercijar, prije 65 milijuna godina, koje je privuklo najviše pažnje te je najpoznatije zbog istrebljenja dinosaura. U zadnjih 540 milijuna godina bilo je 5 masovnih izumiranja gdje je odumrlo oko 50 % životinjskih vrsta, a najveće izumiranje u povijesti dogodilo se prije 251 milijuna godina kada je, prema procjenama fosiliziranih dokaza, oko 96 % tadašnjeg života u moru izgubljeno, dok je na kopnu više od tri četvrtine svih živih bića izumrlo, čime uzrok izumiranja vjerojatno nije bio vezan isključivo uz događaj na kopnu. Vjerojatno je bilo i nekoliko izumiranja i u Arhaiku, no prije Fanerozoika nije bilo životinja s čvrstim dijelovima tijela koji bi ostavili tragove fosila.

Procjene o broju masovnih izumiranja u zadnjih 540 milijuna godina sežu od pet do više od dvadeset, ovisi o tome koji se kriteriji uzimaju kad se jedno izumiranje nazove “masovnim”.

Klasičnih “Velikih pet” masovnih izumiranja su 1982. utvrdili Jack Sepkoski i David M. Raup. Znanstvenici općenito prihvaćaju kao najznačajnije: kraj Ordovicija, kasni Devon, kraj Perma, kraj Trijasa i kraj Krede. To su sljedeći:

Trilobiti jedna od 95-98% vrsta nestala u permisjkom izumiranju.

  1. Prije 488 milijuna godina. – pri prijelazu Kambrija u Ordovicij dogodila se serija masovnih izumiranja koja su eliminirale mnoge ramenonošce te smanjile broj trilobita.
  2. Prije 450-440 milijuna godina. – pri prijelazu Ordovicija u Silur dogodila su se dva masovna izumiranja, koje zajedno neki znanstvenici svrstavaju kao drugo najveće u povijesti Zemlje prema postotoku rodova koje je nestalo. 27% svih porodica i 57% svih rodova je izumrlo. U tom razdoblju bila su čak dva veća izumiranja, odvojena milijun godina jedno od drugog. U tom razdoblju, sav život se još nalazio u oceanima.
  3. Prije 360-375 milijuna godina. – pri prijelazu Devona u Karbon dogodio se produžen niz izumiranja koje je istrijebilo oko 70% svih živih vrsta. To nije bio iznenadan događaj jer je trajao oko 20 milijuna godina, a postoje i dokazi za seriju izumiranja unutar tog razdoblja. 19 % svih porodica i 50% svih rodova je izumrlo. Između ostalog, tada su nestali svi fosili besčeljustih riba. Po nekima, bilo je čak sedam različitih izumiranja u tom razdoblju.
  4. Prije 251 milijun godina. – pri prijelazu Perma u Trijas, dogodilo se najveće izumiranje u povijesti Zemlje, koje je ubilo oko 53% svih morskih porodica, 84% morskih rodova, 96% svih morskih vrsta te prema procjeni 70% svih kopnenih vrsta (uključujući biljke, kralješnjake i, u jedinom zabilježenom slučaju u povijesti Zemlje do sada, izumiranje kukaca). Teorije za uzrok tog najvećeg izumiranja su različite, od pada meteora do globalnog zatopljenja. “Veliko izumiranje” je imalo ogromno evolucijsko značenje: na kopnu je završilo dominaciju Sinapsida i stvorilo mogućnost za arhosaure a potom i dinosaure koji su postali dominantni kralješnjaci; u morima je postotak životinja koje se ne mogu kretati smanjen sa 67% na 50%. Cijeli kasniji Perm je bio težak i nemilosrdan barem za morski život – čak i prije izumiranja, razina izumiranja je bila dovoljno velika kako bi se uključila u “Velikih pet”.
  5. Prije 205-199 milijuna godina. – pri prijelazu Trijasa u Juru oko 20% svih morskih vrsta, 48% svih rodova, ali i mnogi arhosauri i većina terapsida su izumrli, a posljednji od velikih vodozemaca su eliminirani. Barem polovica poznatih vrsta koje su tada živjele na Zemlji je izumrlo, no dinosauri su uspijeli preživjeti i postati dominatna vrsta u Juri.
  6. Prije 65 milijuna godina.. – pri prijelazu Krede u Palogen oko 75% svih živih vrsta i 17% porodica je izumrlo. To je od velikog značaja za ljude jer je označilo kraj doba dinosaura i otvorilo put za razvoj sisavaca koji su postali dominantni kralješnjaci na kopnu. U oceanima, smanjio se broj morskih vrsta za oko 33%. Izumiranje je bilo neravnomjerno – neki organizmi su nestali, neki su doživjeli teške gubitke, dok su pak drugi imali tek minimalne gubitke, poput krokodila.
  7. Današnje vrijeme – izumiranje u Holocenu. 70% biologa smatraju da je današnja era dio masovnog izumiranja, vjerojatno najbrža ikada, prema anketi Američkog muzeja prirodne povijesti. Neki, kao što su E. O. Wilson sa Harvarda, predviđaju da bi ljudsko uništavanje biosfere moglo označiti izumiranja polovice svih današnjih živih vrsta u sljedećih 100 godina. Istraživanja i napori za očuvanjem ugroženih vrsta slažu se da se nalazimo usred razdoblja izumiranja, iako neki nude puno manje rate i puno optimističnije verzije trajanja tog procesa koja izbjegavaju katastrofična predviđanja. Izumiranje mnoge mega-faune pred kraj ledenog doba se isto smatra dijelom izumiranja u Holocenu. No s druge strane sve je više dokaza da ljudi ne utječu na klimatske promjene i da se naša planeta konstantno mijenja iz toplijih ka hladnijim periodima kao što smo više pisali ovdje i ovdje.

Gledajući u davnu prošlost kada Homo sapiens nije ni postojao, „Sudnji dan“ se na ovoj planeti ponovio barem pet puta. Velikoj petorici bismo mogli dodati i događaj od prije nekih 14.000 godina kada je Zemlja pretrpjela katastrofičan udar kometa koji se u našu kolektivnu svijest i mitove usadio kao „Propast Atlantide“ ili „Potop“, a o kojoj smo već pisali i iznijeli mnoge znanstvene podatke, počevši do ogromnih tsunamija u području Sjeverne Amerike, Sibira, Crnog Mora, do nestanka mnogih vrsta kao što su mamuti, sabljasti tigrovi, veliki ljenjivci i slično. Više pročitajte ovdje. 14.000 godina nije malo ako se uzme u obzir koliko se ondašnjim ostacima preživjelih ljudi takva trauma urezala u svijest ni ne čude mitovi legende i mnoge religijske knjige koje (baš do iti jedne) imaju u sebi ukomponirane kraj svijeta i prijašnje „Propasti.“

Genetička memorija uvjetovana DNK i stanična memorija i promjene bez utjecaja DNK ili epigenetika je relativno mlada znanost na kojoj su naši naučnici tek počeli raditi o čemu smo pisali ovdje, no to ne znači da su njene mogućnosti mnogo veće nego li se danas to zna. Što bi se onda sasvim logično moglo objasniti kako i zašto je naš najveći strah upravo onaj od „Sudnjeg dana“ i propasti svijeta, jer smo htjeli ne htjeli povezani s ovom planetom i njenim okolišem mnogo više nego li smo mi toga danas svjesni i nestanak života kakvog znamo na ovoj planeti je definitivno najgora sudbina koja može zadesiti floru, faunu i ljude na planeti Zemlji.

Film 2012. je odlično unovčio naš strah od planetarne kataklizme i propasti koja se zaziva za malo više od godine dana. Koji li će se datum izabrati nakon 2012. za “Sudnji dan”, ako preživimo tu godini još uvijek ne znamo.

Iako se dan danas pojavljuju mnogi ljudi koji profitiraju na našem kolektivnom strahu od katastrofe na planetarnoj ravni. Ti (ne) ljudi nisu izmislili ništa novo, oni su samo naš strah naučili i te kako dobro unovčiti kao i njihovi prethodnici kroz milenije i milenije koji su konstantno najavljivali tužnu sudbinu ljudstva u vidu svih mogućih i nemogućih kataklizmi.

Mi se nećemo baviti efektom uspješnosti sijanja ionako prisutnog straha populacije od izumiranja i propasti planete kroz neku mega-kataklizmu jer svatko od nas zna najbolje kako se nositi s takvim strahom, ali ćemo se pozabaviti najuspješnijima od psihopata koji su pobrali najviše lovorika, sljedbenika i novca na zazivanju „Sudnjeg dana.“

Jehovini svjedoci su pripadnici međunarodne vjerske zajednice koja broji oko 7,5 milijuna pripadnika širom svijeta (2010 god.). Broj pripadnika ove zajednice u Hrvatskoj je oko 5.600 (2010. god.). Jehovini svjedoci smatraju da su oni pripadnici jedine istinite kršćanske crkve i odbijaju suradnju sa svim kršćanskim zajednicama. Također smatraju da njihova zajednica nastavlja djelo ranokršćanske, apostolske zajednice iz 1. stoljeća.  Nijedna druga kršćanska crkva ne priznaje Jehovine svjedoke kao kršćansku zajednicu zbog njihovog odbijanja vjerovanja u Trojstvo, jednu od glavnih kršćanskih dogmi. Neki teolozi smatraju da ovo čini Jehovine svjedoke židovsko-kršćanskom zajednicom. Jehovini svjedoci vjeruju da Isus ima božansko podrijetlo, ali da je stvoren od strane najvišeg boga Jehove. Zbog toga ih mnogi vide kao henoteiste. Za ovo vjerovanje Jehovini svjedoci se pozivaju na Pavlovu Poslanicu Kološanima. Jehovini svjedoci tvrde da su se neka proročanstva o propasti svijeta  ispunila u užasima obaju svjetskih ratova, u potresima, epidemijama, gladi, nacističkim i komunističkim progonima no ultimativni kraj još uvijek iščekuju i nadaju se da će se tada u „Sudnjem danu“ vratiti Isus te da će izabrani nakon suđenja moći poći u Kraljevstvo nebesko dok će drugi završiti gdje im već bude „po zaslugama“ dodijeljeno. Gledajući po brojnosti internacionalnih članova ove crkve sa sigurnošću možemo reći da je ovo najbrojnija masa ljudi koji se nadaju što skorijem povratku Isusa, drugim riječima, kraju svijeta i „Sudnjem danu.“

Michelle de Nostardamus je prvi Europljanin koji je profitirao na zazivanju planetrane kataklizme.

Michelle de Nostardamus je jedan od mnogobrojnih „vidovnjaka“ koji je u prošlosti, a sudeći po njegovoj konstantnoj popularnosti i dan danas, imao mnoge pobornike i obožavatelje zbog svojih kriptičnih najava propasti svijeta i dolasku Antikrista te najavama o velikom, kako se danas misli, Trećem svjetskom ratu nakon čega nam više niko ne može pomoći. Ako mislite da je Nostradamus tek jedan od židovskih adventita koji se preobratio na kršćanstvo samo da bi spasio glavu i da je svoj kruh nasušni zarađivao plašenjem ljudi s propašću svijeta kroz poplave, uragane, vulkanske aktivnosti, potrese, pomore, ratove, suše i da zasigurno nije imao neke veće uplive u povijest i povijesne ličnosti moramo vas podsjetiti da je njegova suvremenica, francuska kraljica Catherine de Medici, bila njegova glavna zaštitnica i da ga je više puta spasila od Inkvizicije.

Catherine de Medici najveća obožavateljica  riječi i djela Nostradamusa.

Vjerovali ili ne, Nostradamus je njeno poštovanje dobio najavama propasti i smrti većine njene djece i, naravno, najavama o propasti svijeta. Nostradamus je najavio pojavu Antikrista 1999. godine, no usprkos njegovim najavama možemo se s pravom pitati gdje završavaju najave, a počine masovna histerija.

Zbog mnoštva minucioznih predviđanja planetrane kataklizme Edgar Cayce se još uvijek masovno smatra neprikosnovenim autoritetom u prizivanju “Sudnjeg dana.”

Edgar Cayce ili spavajući prorok, je predvidio potrese bez presedana koji će decimirati Ameriku na kraju ovog vijeka i mnoge ratove, a u Adolfu Hitleru je vidio jedno lice Antikrista no također je i prorekao da će se ljudska vrsta nakon svih ratova i prirodnih katastrofa pretvoriti i razviti u tehnički i duhovno superiornija bića. Popularnost Caycea ne jenjava i dan danas. Njegov institut djeluje i spominje ga se i citira u mnogom tiskovinama i društvima povezanim uz metafiziku i paranormalne ljudske sposobnosti kao uzor nepogrešivog vidovnjaka ogromne točnosti i neprikosnovenih mogućnosti.

Helena Blavatsky prorekla je propast naše civilizacije na isti način na koji je kraj dočekala Atlantida i zaradila ogroman novac i popularnost ovakvim proricanjem.

Helena Blavatsky, osnivač Teozofskog društva, je palila i žarila mondenim visokim krugovima 19. vijeka. Prorekla je propast ove civilizacije koja će nalikovati propasti Atlantide te da će dijelovi svijeta potonuti u more. Blavatsky se dan danas puno čita i spominje kao neprikosnoveni uzor vidovnjakinje u „metafizičkim“ i new age krugovima.

Drugi dio.