PONERIZACIJA DRUŠTVA

Koliko je opasna japanska radijacija i svi dosadašnji nuklearni eksperimenti – skrivaju li se činjenice od javnosti?

Autori: urednici Matrix Worlda

Svi znamo kako je izgledao potres i tsunami koji je pokosio Japan 11.03.2011. Devastacija prouzrokovana ovom prirodnom katastrofom zapanjila je svijet. Zbog iste katastrofe nuklearni reaktori u Fukušimi su se gotovo istalili, a radijacija je dodatno ugrozila Japance i obišla svijet. Po riječima japanske vlade, situacija je sada pod kontrolom i Japanci i svijet mogu odahnuti. No govore li nam istinu?

Radijacija na dan 21. 03. 2011.

21.03.2011., deset dana nakon katastrofa u Japanu, Francuski nuklearni instiut ili IRSN je objavio kako je zapadnim vjetrovima preko Pacifika, Amerike i Atlantika do Francuske došla radijacija cezija 137. Amerikanci, naročito na zapadnoj obali su se uznemirili, tražeći zaštitu i objašnjenja od vlade, jer osim zračnih strujanja, njima je u susret hrlilo na milijune tona toksičnog i radioaktivnog otpada koje je, dok ovo pišemo, već počelo pristizati na zapadne obale sjeverne Amerike, prateći pacifičke struje.

Put otpada iz Japana.

No glavnina svog tog otpada, uključujući i ostatke ljudskih tijela će Ameriku doseći tek 2014. dok će 2016. prekriti cijelu američku zapadnu obalu, Baja Californiu u Meksiku i južne dijelove Jukona. (O samom tsunamiju i potresu u Japanu smo više pisali ovdje.)

Devastacija Japana.

Nakon mjesec dana medijske pompe koja je bila fokusirana na Japan, televizijske kuće i svjetske tiskovine su sve manje i manje pažnje poklanjale Japanu kao da je radijacijska opasnost neminovno prošla, ne obraćajući pažnju na činjenice da će se isti onaj radioaktivni cezij 137 koji je otkriven nad Francuskom (pretpostavljamo nad cijelom Europom, zbog zapadnih zračnih strujanja iznad većeg dijela Europe) raspasti na 50% radioaktivnosti tek za 30 godina. Dakle, zapadnim strujanjima se ta radijacija prošetala planetarnom atmosferom stotinjak puta, i još uvijek kruži. (O tome smo više pisali ovdje.)

Zbog ove i sličnih činjenica ni ne čudi što je japanski doministar Yasuhiro Sonoda, isprovociran novinarskim napucima i pitanjima o stvarnoj opasnosti radijacije u Japanu, DRHTAVIM rukama dohvatio čašu vode iz Fukushime i jedva popio gutalj. Ministar je znao kolike su opasnosti. O tome smo već pisali ovdje.

Eksplozija nuklearke u Fukušimi.

Prije par dana smo pisali o tome kako je „misteriozan“ trag radijacije otkriven u Europi. Europska nuklearna agencija i UN su se čudili od kud dolazi radijacija. Čak su svojim izjavama zbunili i nas jer smo povjerovali češkom Atomskom institutu da je riječ o tragovima radioaktivnih materijala koji se koriste u farmakologiji. U potpunosti smo navedeni na pogrešan trag zaboravljajući na činjenicu da je krivac jednostavno mogao biti u dalekom Japanu. Da li nas Europska zajednica i UN povlače za nos i prave se mutavi još ćemo otkriti, a koliko je Japan grozno ozračen otkrili smo tek jučer.

Mrtva zemlja Japana. Na ovim poljima se još dugo neće moći živjeti i raditi.

The Telegraph je otkrio kako je zemlja u okolici uništenih nuklearki u Japanu toliko radioaktivna da se ona neće moći koristiti za sadnju prehrambenih proizvoda. Tim internacionalnih znanstvenika je potvrdio najcrnje sumnje da je zemlja oko nuklearki „ozbiljno zagađena“ cezijem 137 i cezijem 134 i iznosi 5.000 Bekerela po kilogramu. Napominjemo, 300 Bekerela je doza koju naše tijelo može izdržati, sve preko toga je čisto samoubojstvo. Nakon osam mjeseci, svjetska je zajednica odlučila, nakon ovih alarmantnih očitanja provjeriti 3.000 mjesta u cijelom Japanu da bi dobila potpunu radioaktivnu sliku Japana. Mi se pitamo zašto im je toliko dugo trebalo?

Nuklearna katastrofa u Černobilu kao da je isparila iz naše svijesti no posljedice su ostale.

Postoji još jedan problem s našom kolektivnom sviješću. Prvi je što nam je fokus na probleme jako kratak, drugi je što lako zaboravljamo probleme iz prošlosti, čak i one s akumulativnim efektom.

Grad duhova Pripjat na ozračenoj zemlji oko Černobila. U pozadini se vidi nesretna nuklearka koja je eksplodirala 26 .04 .1986.

Upravo je problem nuklearnih eksperimenata, eksplozija i havarija u tome ŠTO ONI IMAJU AKUMULATIVAN EFEKT! Radijacija koju smo mi stvorili u zadnjih 50 godina s preko više od 2000 nuklearnih eksplozija ostaje na Zemlji i kruži planetom: podzemnim vodama, zračnim strujanjima i naravno doticajem s ozračenim ljudima i objektima.

Video sa svim dosadašnjim nuklearnim eksplozijama i državama koje su ih pravile pogledajte ovdje.

Japan je već iskusio užase atomskog holokausta. 6. i 9. kolovoza 1945. američki predsjednik Harry Truman je ovlastio bacanje atomskih bombi na gradove Hirošimu i Nagasaki. Za vrijeme bombardiranja ovih gradova od neposrednog utjecaja eksplozije je umrlo 390 000 ljudi, a još 150 000 je umrlo od posljedica radijacije u narednih godinu dana.

Eksplozija atomske bombe nad Hirošimom.

Broj oboljelih od leukemije i raka je bio na vrhuncu u Japanu tijekom 50-ih i 60-ih godina prošlog vijeka, no nitko sa sigurnošću ne zna koliko je stvaran broj ljudi koji su nastradali od radijacije zbog ovih bombi jer se zdravstveni stanje Japanaca pratilo samo u samim gradovima koji su nastradali i u neposrednoj blizini, a tužna statistika većinom raseljenih preživjelih iz ove katastrofe koji su se našli diljem Japana nakon rata do dan danas nije objavljena u javnosti jer se na njih nije ni gledalo niti se pratilo njihovo zdravstveno stanje.

VIP loža političara i generala koji su promatrali nuklearnu eksploziju na Bikinima 1951.

2007. je otkriveno kako je te godine od raka umrlo 7,9 milijuna ljudi. Broj umrlih će se, po pretpostavkama Svjetske zdravstvene organizacije povećati za 11,5 milijuna do 2030. U Japanu je te iste godine umrlo 336 000 ljudi od raka i to uglavnom od raka pluća. Vrlo je važno podsjetiti da radijacija najlakše i najčešće uzrokuje rak kože ili rak pluća. Rak kože je učestaliji ako se radi o direktnom ozračivanju, kao što je to bio slučaj s radnicima koji nisu razvili leukemiju, a razvili su rak kože nakon čišćenja Černobila, dok se rak pluća obično razvija uz pomoć raspršenih radioaktivnih čestica koje udišemo.

Unatoč sveopćoj hajci na duhan i njegovu općeprihvaćenu „krivicu“ za uzrokovanje raka pluća, uporno se previđaju istraživanja koja su kroz testiranje na sisavcima otkrila kako slinasta ovojnica koju stvara pušenje duhana u stvari štiti od radijacije i njenog efekta na pluća, o čemu smo već pisali ovdje. Japan je zemlja s najviše pušača na svijetu. Unatoč brojkama oboljelih od raka pluća, krivnja se jednostavno prebacuje na pušenje, a uporno se zaboravlja da je ista zemlja jedna od najradioaktivnijih zemalja na svijetu zbog posljedica EKSPLOZIJE NUKLEARNIH BOMBI i nedavnih nuklearnih havarija uzrokovanih potresima i tsunamijem!

Širenje radijacije iz Japana 16.03.2011.

Važno je napomenuti da se broj oboljelih od svih vrsta raka povećava u svijetu. Vratimo li se u prošlost, statistike pokazuju da je broj pušačke populacije u postocima bio puno veći nego danas, to jest, duhan se najviše pušio u periodu 1920.-1969. Pa ipak, broj raka pluća se povećava iako populacija danas manje puši i mnoge zemlje imaju zabranu pušenja na javnim mjestima i u uredima, što nije bilo zabranjeno sve do početaka 1980. Naravno da nas matematika ne laže, ali ako nas brojevi ne lažu tko nas onda laže?

Broj umrlih od raznih kancerogenih oboljenja u Japanu.

E-how health otkriva kako smanjene doze radijacije od manje od 10 rema imaju akumulativan efekt na ljudsku populaciju. U takvim uvjetima leukemija i rak se pojavljuju i nakon 20 godina od ozračivanja ljudi. Plaćamo li mi sada danak od preko 2000 nuklearnih eksplozija i testova i černobilske katastrofe i svih drugih znanih i neznanih nuklearnih havarija?

Je li ovo novo naličje naše kolektivne smrti?

Ista stranica je vrlo lijepo obratila pažnju i na nekancerogena oboljenja koja su uzrokovana radijacijom,a to su: hipertenzija, infarkt, bolesti štitnjače, katarakte, kronične bolesti jetre, maternice, bubrega i tako dalje. Obratimo li pažnju na spomenute bolesti shvati ćemo da su to sve češće bolesti modernog društva!

Ako je to istina vi se zasigurno pitate zbog čega medicinske organizacije i Svjetska zdravstvena organizacija ne pišu o tome i upozore javnost?

Svjetska zdravstvena organizacija ili WHO. Štiti li ona naše zdravlje ili interese nuklearnog i vojnog lobija?

Odgovor je da ne smiju, jer je WHO ili Svjetska zdravstvena organizacija potpisala ugovor s IAEA ili Internacionalnom agencijom za atomsku energoiju Ujedinjenih Naroda 28.05.1959 o tome da WHO ne smije ispitivati o štetnosti zračenja na ljude i životinje. Da, dobro ste pročitali: liječnici su se obavezali nuklearno lobiju da im neće stajati na putu. Paragraf 2 iz ovog ugovora nas je doveo do situacije u kojoj se danas nalazimo.

Postaje li Zemlja nuklearna pustinja?

Bez obzira da li smo mi pobornici ekologije ili ne, moramo shvatiti da je problem radijacije i njen akumulativan efekt nešto što utječe ne samo na ljude već na floru i faunu cijele planete. Hoće li se planeta uskoro pretvoriti, ako mi ovako nastavimo, u radioaktvnu pustinju iz najgorih noćnih mora ostaje da se vidi.