Nastavljamo s izvodima knjige koja ostavlja bez daha: Barbara E. Hort napisala je Unholy Hungers- Encountering Psychic Vampire in Ourselves & Others ili Prokleta glad – Susret s psihičkim vampirom u nama i drugima objašnjava kako da prepoznamo „vampire“ oko sebe i u nama i kako da se od njih obranimo.
Pisac Algernon Blackwood je opisao vampirsku energiju kao energiju slične osobe, čovjeka samca, koja je postala vitalna za masu ljudi jer koristi njihovu vlastitu vitalnost. Takva vrsta osobe je vrhunski umjetnik na polju podsvjesne znanosti koji uzima plodove rada drugih ljudi za svoje vlastite potrebe…. Ako se nalazite u neposrednoj blizini takve osobe osjetit ćete kako vas isisava; uzet će vaše ideje, vašu snagu, vaše vlastite riječi, koje kasnije koristi za vlastitu dobit i grandioznost. Ne na zao način, naravno: jer je ta osoba dovoljno „dobra“: ali osjetite kako ta osoba nakon toga posjeduje vitalni djelić vas, dok ta osoba postaje sve vitalnija vi postajete sve slabiji i isisaniji. Prvo ćete osjetiti sisanje bez otpora, to će se polako pretvoriti u sjenku umora… tada čete se odmaknuti od takve osobe ili ćete se predati bez pogovora, još više ćete osjetiti svoju slabost koja će prijetiti kolapsom… čak i napor da se oduprete tome generirati silu koja će biti apsorbirana… sve što takva osoba kaže ili učini će se pretvoriti u isisavanje u prisustvu takve osobe. (1912, 207-9).
Joan (iz našeg primjera u prethodnom tekstu) nikada prije nije imala konfrontaciju s vampirom koji je krao njene riječi i ideje ali je održavala svoju taktiku otpora i saznanja kad god bi tu vampirsku osobu srela u budućnosti nakon revolucionarne večere u kojoj joj je sinulo da je osoba vampir. Zbog održavanja normalne socijalizacije, ona je još uvijek bila ljubazna prema toj osobi, no nakon što se ta osoba par puta srela sa Joanom nakon njenog otkrića i svjesnosti, vampir je shvatio da mu društvo Joane više ne koristi. Kad god bi se zajedno našli u nekoj grupi ljudi, on nikada ne bi izostavio primjedbu kako je (Joana) psiho-terapist prisutna i da je svima pametnije kako se ponašaju u njenom prisustvu jer će ona tako zaviriti u njihovu dušu. Joana je tako kroz ponašanje vampira dobila pohvalu za svoju intuiciju. No u stvari, ona nikada nije dobila išta korisno od vampirovog ponašanja nije čak ni sama sebe pohvalila. Dok je Joana osjećala kako joj je njena svjesnost pomogla da se spasi od predatorskog hranjenja, ona nikada nije zaboravila na uznemirujuću činjenicu da je osoba koja se hranila s njom VAMPIR.
Esencija psihičkog vampira
U početnoj sceni filama Stevena Spilberga Ralje, mlada žena bezbrižno pliva morem, u toploj ljetnoj noći na Atlantskom oceanu. Zatvorila je oči i uživa u kupanju i moru. Tada iz tamnih hladnih dubina, iskoči bezuman predator, morski pas koji je osjetio vibracije žrtve koja nema pojma što joj se približava. Mlada žena je svojim nevinim kretnjama prizvala razjapljene ralje zvijeri. Mi mladu ženu vidimo očima morskog psa, ona je tek živa meta, mamac od mesa koji će zadovoljiti glad zvijeri, obrok koji će mu omogućiti potragu za novim žrtvama. Izvan vode mi vidimo mladu ženu okruženu mirnim morem, otočić, spokojnost varljivog mirnog mora.
Odjednom, mlada žena je ukočena od iznenađenja i ne može shvatiti da je istina toliko stravična. U trenutak se njeni bezbrižno uživanje pretvorilo u eksploziju boli i strave s napadima koji su se događali nevjerojatnom brzinom u mirnom varljivom moru. Mlada žena je zvala u pomoć, molila za milost dok je strava proždirala. Nije bilo nade, nije došla pomoć i nije joj se prikazala milost dok je zvijer proždirala. Sve što je postojalo je bila beznadna agonija, beznadna strava i beznadni očaj. Ona je vrištala iz dubine svoje duše no umjesto pomoći dobila je još boli i još strave i patnje. Ova priča savršeno opisuje napad psihičkog vampira.
Predatori ne obraćaju na molbe i zapomaganja. Predatori se ne zagledaju u tuđu dušu. Predator može jedino obratiti pozornost na svoje vlastite potrebe. Čak i ako predator ima dušu koja može rezonirati s „zapomaganjem mlade žene“ no to nikada nije važno jer se rezoniranje duša uvijek poništi s ogromnom nezasitnom glađu predatora. Predator može nanjušiti i proždrijeti život ili životnu energiju žrtve; no uplašenoj žrtvi ne može pokazati ni malo milosti.
Na naj-elementarnijem nivou esencija vampira je esencija morskog psa ljudoždera. Užas koji vampiri rade nije samo strava koje fizički izvode primitivna čudovišta iz mora malenog mozga. Kao što smo mi ljudska bića i vampiri su ljudska bića, kao i mi i oni žude za ljubavlju i boje se smrti. No vampirska duša je opustošena njegovom glađu. Njegova duša zato ne može odgovoriti na zamolbe, plač i agoniju njegovih žrtava. Ljudska bića koja postanu žrtve vampira, su tek komadi mesa bez ljudskog izgleda, oni su tek plijen ništa više. Žrtve nisu mete bijesa ili obožavanja, one se „vole“ ali samo kao slastan obrok kojeg je vidio morski pas. Vampirska glad je bezosjećajna i bezdušna, sve vampirske žrtve koje se ne znaju obraniti završavaju u rupi bez dna gdje nitko i ništa ne može čuti njihova zapomaganja i vapaje.
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.
Matrix World 