MISTERIJE

ČUDA IZ MORA: Hobotnica prekrivač i vampirska lignja

Autor: Ljubica Šaran

U znanstvenoj zajednici se već godinama vodi prijepor o tome koliko je morske površine na planeti otkriveno. Barata se brojkama između 1-3% što je sramotno jer više znamo o Mjesecu nego li o vlastitoj planeti koja je većinom prekrivena upravo morima. Trebamo li se onda uopće čuditi kad shvatimo da su nam mnoge životinjske i biljne vrste iz mora i ocena u stvari nepoznate ili jako slabo poznate? Jedna takva vrsta je hobotnica pokrivač ili tremoctopus Violaceus.

Hoba pokrivač okićena otrovnim tracima portugalske ratne brodice, pogledajte bijelu strelicu.

Rod Tremoctopusa (otkriven između 1830. – 1879.) ima 4 vrste ali je nama najviše interesantna upravo violaceus ili hobotnica pokrivač zbog jako malo saznanja o toj vrsti i nevjerojatnim fotografijama koje su ronioci uspjeli napraviti zadnjih godina.

Mužjak hobotnice pokrivača s punim hectocotylusom.

Hobotnica pokrivač je iznimno interesantna zbog svog seksualnog dimorfizma.

Ženke mogu narasti do duljine od dva metra dok su mužjaci uglavnom tek nekoliko centimetara veliki.

Mužjaci imaju specijalni pipak koji se naziva hectocotylus u kojem čuvaju spermu. Za vrijeme parenja ovaj pipak se otkači od mužjaka i dogmiže ispod zaštitnog ogrtača ženke da bi oplodila njena jajašca. Mužjak umire nedugo nakon parenja.

Ova vrsta je jedna od rijetkih morskih stanovnika imuna na superotrov portugalske ratne brodice, to jest meduze s najjačim poznatim otrovom iz svijeta meduza.

Portugalska ratna brodica, najotrovnija meduza na svijetu, njene otrovne trake otkidaju hobotnice pokrivači da bi se branile.

Dok su male ove hobotnice otkidaju otrovne pipke od portugalske ratne brodice i koriste ih da bi se njima branile.

Za razliku od drugih hobotnica, hobotnica pokrivač ne koristi crnilo da bi zastrašila potencijalnog predatora. Kada su prestrašene, ženke jednostavno opuste srolanu membranu između pipaka stvarajući pokrivač po kojem je i vrsta dobila ime s kojim u trenutku izgleda da je jedinka hobotnice pokrivača nekoliko puta narasla.

Većina ovih primjeraka pronađeno je u toplim morima, poglavito oko Floride i Havaja. Znaju plivati i do gotovo 400 metara dubine u potrazi za hranom.

Hobotnice, zbog svoje izrazite inteligencije koja nalikuje ljudskoj u mnogo čemu, zbunjuju znanstvenike i javnost. O njihovoj inteligenciji smo već pisali ovdje.

No hobotnica pokrivač nije jedina neobična predstavnica među glavonošcima. Najzagonetnija i najupečatljivija vrsta je lignja vampir koja umjesto sifona za prijanjanje ima izrazito oštre zupce koji služe za sisanje krvi i hranjivih sastojaka iz žrtava uhvaćenih u pokrov nalik kišobranu koji se u trenutak sklopi oko plijena.

Vampyroteuthis infernalis ili vampirska lignja iz pakla otkrivena je 1903. od strane njemačkog teutologa Carla Chuna. Može se pronaći u svim tropskim morima i toplim strujama u oceanima.

Ova vrsta, iako se naziva lignjom, ima karakteristike zajedničke hobotnicama, lignjama i sipama, dakle poligenetički je relikt, pa bismo je mogli nazvati stanovitim hibridom iako je neovisna vrsta.

Ova lignja naraste najviše do 30 centimetara duljine. Boja varira od crne do crvenkaste. Svaki trak je povezan elastičnom opnom koja služi za hvatanje živog plijena. Sisalice se nalaze na dvije trećine trakova, s time da na trećini bliže ustima sisaljke se pretvaraju ponovno u klasične sifone ili priljepke.

Odrasle jedinke razvijaju i dodatni par pokretnih perajica na zatku tijela s kojima lakše mogu manevrirati dok love plijen.

Crvene iskričave oči lignje vampira snimljene na dubini od 900 metara s bjelkastim krajičcima krakova s kojima privlači plijen.

Kada se preplaši vampirska lignja se zaogrne svojim plaštom i u trenutku se pretvara u bodljikav plijen.

Ova vrsta je nevjerojatno prilagodljiva. Mnogi primjerci su otkriveni u potpunoj tami na dubinama od kilometra, gdje do izražaja dolazi njihov interesantan način lova uz pomoć bio-luminiscencije (o kojoj smo više pisali ovdje) na vrhu trakova i naravno vampirske sisaljke. Tada do izražaja dolaze njihove crvene svijetleće oči koje postaju bjelkasto sive u područjima gdje sunčeva svjetlost obasjava more. U slučaju da plijen otkine dio ili cijeli trak za vrijeme bio-luminiscencije, vampirskoj će lignji u par dana izrasti novi trak i opna između trakova te sisaljke.

Vodi se rasprava među paleo znanstvenicima da je ova vrsta u stvari prethodnik svih glavonožaca: indijskih lađica (koje jedine imaju vanjski skeleton to jest zaštitnu kućicu), sipa, hobotnica i liganja jer su pronađeni fosili „moderne“ vampirske lignje stari 156 milijuna godina.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.