MISTERIJE

TAJNI JEZIK SIMBOLA: Povijest i značenje nacionalnih simbola

Bizantski ili istočno-rimski orao je jedan od heraldičkih znakova kojeg su preuzele mnoge države, kraljevine i carevine. Mnogi narodi ga prisvajaju svojoj povijesnoj heraldici iako je njegovo značenje puno skrivene simbolike koja doseže u prapovijest.

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Zbog državnih obilježja i zastava vodili su se mnogi krvavi ratovi. Nevjerojatno je da države koje imaju gotovo ista nacionalna obilježja u stvari ne znaju kako je njihova heraldika puna tajnih znakova i značenja koji proističu iz istih izvora. Smatramo da se moglo proliti puno manje krvi da se znalo za tajanstvene poruke koje su nam vladajući poručivali kroz svoje grbove i zastave. Znanje štiti. Vjerojatno je to razlog zbog čega se ljudstvo milenijima držalo u neznanju, a naročito o simbolima moći, vlasti i vladajućih krvnih linija.

Da bismo shvatili koliko je važno, povijesno i simbolički rečeno, znamenje orla, moramo se vratiti u daleku prošlost. Transformacije orla su se mijenjale kroz povijest i prapovijest ali je njegovo značenje na koncu i te kako dobro skriveno od nacija i kraljevstva u povojima, uvjeravajući svaku od njih kako je njihovo znamenje orla originalno i isključivo vezano baš za tu naciju ili državu. Krenimo redom.

Po tradicionalnom shvaćanju pojave orla kao znakova snažne imperije, uglavnom se spominje imperatorski orao rimske imperije. No, na žalost, to je u jeziku tajnih simbola i znakova isto kao da bismo za povijest tvrdili da je počela industrijskom revolucijom. Molimo vas da nam oprostite na usporedbi ali situacija je zaista takva. Mi ne možemo reći zbog čega se toliko “laže” o heraldici ali čini nam se da je zaista bilo važno držati narod u neznanju kako bi vladajući lakše upravljali narodom i krojili sudbinu svijeta kako žele. Na gornjoj slici vidite tipičan prikaz starorimskog orla, koji u ovom slučaju im oznaku X legije. Molimo vas da obratite pažnju kako ovaj “ratni” orao  gleda na desnu stranu ili prema istoku, prema barbarima. To će u dalekoj budućnosti odrediti hoće li ORAO s grbova i zastava predstavljati mirnodopski ili ratnički znak.

Tek zbog usporedbe evo fotografije zlatnog rimskog orala iz welške satro-rimske mirnodobske utvrde u Carleonu nakon 70. godine nove ere kada je Britanija već smatrana rimskom provincijom, s toga ne čudi što je orao, znak moći i snage za Rimljane okrenuo glavu prema miru i s time jednostavnim pokretom označio fokusiranje na novac i unutrašnje neprijatelje. Ali da bi saznali pravo značenje orla moramo početi od početka.

Najstariji prikaz orla (i mladih ptića orla) u urbanoj sredini nalazi se na stupovima šamanskog grada Göbekli Tepe-a koji se nalazi u južnoj Turskoj i za koji se smatra da je star oko 12.000 godina. O ovom smo gradu više pisali ovdje. Na žalost ne možemo reći što su orlovi predstavljali u toj prastaroj kulturi jer se piktogrami i petroglifi na samom nalazištu tek otkrivaju i istražuju. Prapovijesni orao je imao odlike spiritualnog, često mu se dodavalo značenje duha prirode, no u većini zajednica skupljača lovaca, orao je bio ultimativni lovac koji gospodari zrakom zbog čega ga štuju mnoge domorodačke zajednice širom svijeta, počevši od Indijanaca u sjevernoj Americi do Sibirskih plemena i ljudi iz Zlatnog Polumjeseca (Od Jemena do Pakistana.).

Figura boga orla pronađena u Boliviji koja se sada nalazi u kolekciji Father Crespi-ju u Ekvadoru, starost ove figure je procijenjena na staru eru ali je kultura koja je napravila ovaj reljef na liditu u potpunosti nepoznata.

Gotovo u potpunosti isti orao se nalazi u Akadu i Sumeru, poznat kao Zu ili Zi, božanstvo neba, znanja i života i kaosa (rata), ta vrsta orla-boga se može pronaći po cijelom području Mezopotamije, ono što se mi pitamo je kako je gotov istovjetni orao mogao biti pronađen u južnoj Americi; ili je pitanje o globalnim kulturama ili su Akađani i Sumerci posjećivali Amerike, no to sad za naš tajni jezik simbola nije ni važno, ono na što se moramo fokusirati je istinski i tajni jezik simbola. Po mitologiji ovaj bog je za potomke imao samo demone i ubojice, koliko je to kasnije znakovito u narednim transformacijama saznati ćemo u produžetku teksta.

Još jedna reprezentacija orla u Mezopotaniji je ona Anzu i Imdugud iz Sumera, An znači nebo, Zu znači znanje, proistekao je iz nižeg boga u Akadu, i nastao je kao dijete božice ptice Siris, prethodnice, nositeljice svjetla, koja je mnogo kasnije u Egiptu postala Izis.

Reljef iz Im-duguda pokazuje Zua, ovaj reljef je star oko 4.500 godina. Zu ili Su, u zavisnosti od grada kraljevine u Mezopotamiji su pridavali moći vladanja nad svime na Zemlji i vodama, obično se pokazivao  i kao orao lav, ili kao orao s lavovima oko sebe, što daje još jedno isprepleteno tajno značenje iz heraldike koja u sebi ima znak lava o kojemu ćemo više pisati u budućnosti.

Kada god je Anzu pokazivao svoje loše strane to jest kada se borio pritiv ostalih bogova ili ljudi tada je dobijao lavlje tijelo, a ostajala mu je orlova glava. Tada je vladao i olujama, to jest kaosom. Po legendi Marduk ga je ubio uz pomoć strijela munja boga Ninurte, od ovih strijela gromova – munja su nastale kasnije odlike božanstava pobjednika kao na primjer: Zeus sa strijelama i munjama, Jupiter s munjama, i tako dalje. Tada postaje jako čudno kako i zašto je orao iz američke ikonografije dobio strijele-munje kao oružje.

Od božanstva orla Zu-a gubitnika, kroz 4.500 godina nastao je orao na grbu SAD-a koji se kiti oružjem od kojeg je prvenstveni bog orao poginuo.

Stari grci oš uvijek prate ikonografiju o Zu-u, Zeus vrhovni bog grčkih božanstava u ruci ima munje (strijele) pod nogama mu je orao koji predstavlaj Titane ili demone te označava da je i samo nebo to jest svi ostali bogovi i demoni pod vlašću i voljom Zeusa koji se kasnije pretvara u Jupitera to jest u deus-a to jest boga oca (u kršćanskoj ikonografiji) pa ni ne treba čuditi da je jedan od pisaca Evanđelja za znak uzeo orla, u ovom slučaju radi se o Ivanu i njegovom evanđelju jer je Ivan smatrao kako je tek glasnik boga, a glasnici su se predsatavljali s krilima.

Orao evanđeliste Ivana.

No začudo orao svetog Ivana je često gledao i na stranu rata ili kaosa, što ne čudi s obzirom na ton i poruke u Ivanovom evanđelju.

Daljnja transformacija orla u Sumeru dovodi do Ašus-a krilatog diska, koji je označavao božanstvo, svetost i kraljevski status ili Sunce koje sve obasjava. Od tog trenutka Ašus bogu orlu dodaje još veći status, na ovoj slici krilati disk još uvijek ima sve fizičke oznake orla osim glave, umjesto glave se dodaje lik božanstva na nebu ili kralja. S Ašus-om krvne linije bogova i kraljeva postaju očigledne i naglašavaju se ovim znakom. Znajući prethodne transformacije Ašusa s pravom se pitamo kakve je to božanske i kraljevske krvne linije označavao ovaj simbol kada je bog orao Zu za djecu imao samo demone?

Daljnjom transformacijom Ašus, Zu ili bog oao počinje se pirkazivati s drvom žiovta, ovdje vidimo kako sveto trojstvo – dva Zua (boga orla) i Ašus na vrhu blagosiljaju kraljevske potomke i njihove krvne linije kroz drvo života što će kasnije Židovi preuzeti u svojoj Kabali. Ovdje vidimo kako Ašus već dobija zrake koje iz njega izlaze (oznaka Sunca) i kako su svi ispod njega, po važnosti to jest kako je Ašus početna točka krvne linije, od ovih čudnih vijugavih zraka će kasnije nastati zmije u mnogim simbolima i na mnogim grbovima.

Kabalističko drvo života s dobrim i lošim imenima božjima, Židovi još uvijek prepoznaju dualnost svemira i postojanja, smatrajući kroz Kabalu da “plodovi” drva života mogu biti i loši i dobri, po tome je i ona Isusova: “Po plodu se drvo poznaje.” No vratimo se nazad na transformaciju orla kroz povijest.

Jedan od kasnijih derivata boga orla je Horus, koji postaje sokol, da se radi o istom božanstvu pokazuje i solarni disk nad Horusovom glavom. Horus ili Hor je egipatski bog s glavom sokola koji se povezuje sa Suncem. Zajedno s bogom Sunca Ra, Horus je udružen u Ra-Harakhtea. U egipatskoj mitologiji postoje 2 Horusa – sin Izide i Ozirisa i Raov sokol. Horusovo oko je nazvano wedjat (“zdrav”).

Egipatski stilizirani sunčev disk se obično pokazuje s dvije kobre, boga Ra i oznaka čiste je krvi faraona-bogova.

Koliko su masonski redovi i redovi proizašli iz originalnog masonskog tajnog društva zaluđeni staro-egipatskom ikonografijom se vidi i na grbu Rozenkrojcera.

Sa svim ovim elementima bi već sada u potpunosti mogli objasniti meksički nacionalni grb gdje osim boga orla imamo i zmiju. Interesantno je kako u ovom slučaju orao proždire zmiju, koja je transformacija Quetzalcoatl-a ili pernate zmije vrhovnog boga Mezoamerike od Maja do Asteka. Daljnjom obradom tajnog jezika simbola shvatit ćemo kako je Meksiko ovim znakom htio pokazati kršćanski simbol i čistoću njihove krvi te opredjeljenje vjeri i snagu u vjeri koja ubija staru pagansku vjeru. Bog orao ovjenčan je lovorikama što je još jedan znak pobjede nad starim božanstvom.

Koliko je tajni jezik simbolike jak i globalan možete vidjeti na primjeru ovog zmijskog božanstva s onima koje smo opisivali iz Euro-Azijske i Afričke ikonografije, o čemu smo pisali ovdje, i naročito nas prikaz Quetzalcoatl-a nevjerojatno podsjeća na grb milanske obitelji Visconti.

O grbu lihvarskih Visocnti-ja smo već pisali ovdje. Ali vratimo se mi na transformacije i tajni jezik znaka orla.

Horus tarsformirani orao – sunce – kralj u Egiptu dobija još neke važne oznake, svevideće oko, i naravno zmija ovaj put kobra postaje prava i prva oznaka boga-čovjeka faraona s kojom se konačno krvne linije u faraonskom Egiptu poistovjećuju i drže je za svoj znak prava na vladanje ljudima i očuvanja čiste loze kroz incestuozne brakove između sestara i braće. Naravno da pitanje ostaje koju su krv htjeli očuvati i tko je prvi iz te čiste krvi, no na to ćemo zasigurno još više trebati istraživati po povijesnim nepoznanicama.

Prikaz zmijskog kralja demona čiste krvi iz Irana.

Smatramo da bi nas jedan od tragova o prvim zmijskim kraljevima odveo malčice dalje na istok, u Iran, gdje se stvorila jedna od najstarijih kraljevina na svijetu s kojom su vladali zmijski kraljevi s osnivanjem dinastije otprilike 5.000 prije nove ere što onda ni nebi bilo čudno kako je Gobelki Tepe imao oznake orla (koji se često povezuje sa zmijama i očuvanjem krvnih linija) 12.000 godina star grad se prostorno nalazi gotovo na tromeđi Turske, Iraka i Irana, zmijski kraljevi su dakle postojali i prije Akada, njihov naziv je toliko star da proističe iz Sanskrita koji se trenutačno smatra najstarijim živim jezikom na svijetu, a njihovo ime originalno glasi: Zahhāk ili Zohhāk to jest Aži Dahāka (zmija ili zmaj) od kojeg kasnije nastaje Apis, Apopis (staro-egipatski bog zmija) ili Aždaja – Draco – zmaj. Još jedno ime za ove kraljeve je i Azi, što nevjerojatno podsjeća na Akadskog boga Zi-ja. Zoroastra opisuje Azije kao demone u ljudskom obličju koji su čuvali čistoću svoje krvi zbog čega više nikada nisu dobivali demonski izgled no ostala im je demonska priroda. U Bibliji i Židovskoj Tori postoji priča o izgubljenom plemenu Izraelaca Danancima koji su se zvali i Maras (Mars) ili zmije, dakle koliko god predaja i mitovi bili rascjepkani i prava simbolika uzgubljena ili namjerno zaboravljena još uvijek možemo pratiti simbole.

Rimski orao, koji u zavisnosti od situacije gleda lijevo ili desno se transformira u dvoglavog orla Bizanta – Istočnog rimskog carstva, ovaj znak pokazuje jasnu poruku da je Bizant morao biti oprezan prema istoku i zapadu, prema unutarnjoj i vanjskoj politici što dodatno pokazuje i mač kojeg orao drži. Bizant je svoj grb opisivao kao dualitet države i crkve, tu dualnost (opravdanje) su kasnije preuzele mnoge države s gotovo istom ikonografijom i heraldikom.

Dvoličnost ili dvoglavost je jasno pokazano u prikazu rimskog boga Janus-a, koji označava početak i tranziciju, no označava i prolaz, prolaznost i vrata ka kraju vremena. On ima mnoge transformacije kroz povijet od:  Vedskog Saraswati-ja i Agni-ja, Avestičkog:  Armaiti-ja, Anâitâ-ja and rimske Vesta-e. Sva ova božanstva su se mogla prikazivati i dvoglavim životinjama, što dvoglavom istočno RIMSKOM orlu daje još jedno skriveno značenje.

Srednjovjekovno Sveto rimsko carstvo (962.-1806.), u čijem je sastavu bila većina srednje Europe preuzima ikonografiju Istočnog rimskog carstva, namjeravajući tako prikazati legitimitet i konstantnost carstva iako to nikako nije imao jer je osnivač bio Oto I, sin Henry I i Matilda-e od Ringelheim-a, saksonskog kraljevskog para, s time njihov dvoglavi orao dobija još više na lažnom predstavljanju i dvoličnosti Janus-a. Ovo carstvo je za boju svoje zastave odabralo zlatnu ili žutu isto kao i boja zastave i grba Bizanta.

Još je jedna dinastija preuzela u potpunosti boje i simbole Istočnog (i svetog) rimskog carstva sa željom da dokaže legitimitet i nasljeđe krune, to je bila dinastija Romanovih to jest Holstein-Gottorp-Romanov-a koji su njemačka prezimena izbacili iz upotrebe kako bi bili bliži Rusima, oni su na vlast došli državnim pučem kada su svrgnuli dinastiju Danilova, Moskovskih prinčeva 1613. osiguravajući krunu tri godine kasnije stvarajući Rusko carstvo. No shvatili su na vrijeme koliko ih žuta boja odvaja od Slavena Rusa s kojima su vladali tako da su svojim (posuđenim) bojama dodali slavenske boje.

Carska zastava Romanovih iz 1914. Iako su Romanovi dodali slavenske boje svojoj ikonografiji, Rusi su ih svrgnuli i ubili u oktobarskoj revoluciji 1917.

Malo je poznato da je Srpski grb Nemanjića, srednjovjekovnih vladara Srbije također sadržavao dvoglavog orla ali bez ocila (kresiva) koji tvore križ s čiriličnim slovima”C” koji znače “S”. 1564. Stojimir Nemanjić na Bizantijskom dodaje natpis na zastavi: “Stojimir” “Bože spasi Srbiju,” i križ Srpske Nadbiskupije (Patrijašije).

Srpska dinastija Obrenovići su preuzeli dvoglavog orla u znak bliskosti sa Rusijom bez obzira što su Romanovi bili Nijemci i što su preuzeli posuđenu ikonografiju Austrijanaca-Njijemaca, i rimskog carstva.

Jedna od dinastija koja je zbog blizine s Rusijom preuzela njenu posuđenu herladiku je bila dinastija Karađorđevića.

Kombinaciju dvoglavog orla i lava je imala i Kneževina Crna Gora (1910.).

Crnogorski grb je danas ovakav.

Iz toga je nastala tripartitna kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca 1918. koja je osim dvoglavog orla na malteškom (Crnogorskom križu) imala i grb sa heraldikom ustavotvornih naroda. No nisu samo Slavenski narodi Srbi i Crnogorci imali dvoglavog orla za heraldički simbol.

Srednjovjekovni vladar Albanije Skenderbeg je za svoj grb odabrao Bizanstiskog dvoglavog orla.

Albanci su također stilizirali bizantkse dvoglave orlove.

Armenija u svom grbu ima dvoglave orlove.

Španjolski Toledo koji na sebi ima masonske stupove o kojima smo pisali ovdje, te oznake srednjovjekovnih kraljevina Leone i Kastilje, ima i dvoglave njemačke orlove s obzirom da su osnivači Španjolske dinastije kraljeva podrijetlom iz Svetog rimskog carstva to jest Nijemci.

Grb  Nijmegen-a u Nizozemskoj na sebi ima dvoglavog orla.

Indijski grb Karnataka ima oznake Hinduskih lavova i slonova sa snaskritskim dvoglavim orlom.

Naravno tu je i bjeloglavi dvoglavi orao zaštitni znak Velike škotske masonske lože o kojemu smo već pisali ovdje. Što ja krajnji derivat boga orla kroz ikonografiju Horus-a preko Zeusa to jest s početkom iz Mezopotamije?

Uz Hitlerovu svastiku o čijem ćemo značenju više pisati u jednom od slijedećih nastvaka, nacistička Njemačka je do krajnosti iskoristila znak orla. Unatoč tipičnom Germanskom orlu koji ima poluskupljena krila Hitler je svojom ikonografijom jasno dao do znanja da mu je na pameti širenje granica, crvena pozadina je kroz povijest označavala krv i krvne linije u ovom slučaju Hitlerovu nakanu o čistoj germanskoj rasi, ovaj orao još uvijek ima glavu okrenuti ka miru i unutrašnjim problemima no to se ubrzo promijenilo. Ako dobro pogledate ovog orla on više nema vidljivo rastavljena pera u krilima (kako uobičajeno izgleda germanski orao), s tim je Hitler naglasio jedinstvo Njemačke i jednostranački sustav nacističke stranke.

Nacistički logo SS je osim opskurne crne boje na bijeloj pozadini dobio i orla koji gleda prema ratu, što je jasno dalo do znanja zašto SS služi.

Luftwafe, Hitlerovo ratno zrakoplovstvo također ima orla koji gleda ka ratovanju što nimalo ne čudi.

Grb republike Nagorno Karabah-a sasvim lijepo ikomponira “mirnodobskog” orla sa zrakama Sunca.

Austrijski grb je prezentacija tipičnog Germanskog orla s poluskupljenim krilima, nakon propasti Austro-Ugarske, Austrijanci su sa dvoglavog orla prešli na jednoglavog mirnodobskog orla.

Poljski grb je tipična mješavina između slaveniziranog bijelog dvoglavog orla i germanskog orla s poluskupljenim krilima na kojima se vide rijetka velika pera (kako se predstavljaju Germanski orlovi) što ne čudi jer je se Poljska nalazi između utjecaja istoka i zapada Europe. Večina slavenskih grbova je napravljena na crvenoj pozadini (oznaka o kojoj smo već rekli da znači pračenje krvnih linija ili krvi prolivene u borbi za slobodu), crvena pozadina ili polje na zastavama također često označava narode koji se nalaze u rubnim područjima između različitih vjera ili političkih utjecaja, crvena boja je jedna od oznaka grbova i zastava koji su svoju državu dobili borbama ili su se za slobodu morali izboriti krvavim ratovima.

Češki grb pored kraljevskih lavova zadnje dinastije čeških kraljeva koji su nestali u XVI vijeku, ima i jasne Germanske orlove od kojih je jedan obojan slavenskim bojama. Bijelo crvena boja je relativino tipična oznaka slavenskih kraljevina (kroz boje na zastavama ili komponirane u poljima na grbovima) koje su satsavljene od mnogih regija, u to spadaju; Poljska, Češka i Hrvatska.

Egipatski orao je tipičan prikaz za srednji istok, kao što vidite još uvijek je ovo orao koji pokazuje da nema pretenzije na teritorije susjeda, arapski orlovi su karakteristični po obliku glave i krila i specifično su stilizirani, boja u kojima se prikazuju su većinom zlatne ili žute što je ostalo od ikonografije staro-egipatskog Horusa.

Koliko su stilizirani arapski orlovi nalik jedni drugima vidi se i na grbu Iraka.

Jedan od atipičnih arapskih orlova je na grbu Sirije, kao što vidite ovaj orao je drugačije stiliziran i začudo glava mu je okrenuta prema desno, možda nas to i ne mora čuditi s obzirom na sve sporove i ratove koje je Sirija imala s državama susjedima.

Rumunjski grb s orlom je hibrid između rimskog orla i germaniziranog orla.

Kao i grb Moldavije, što uopće ne čudi s obzirom na povijesnu povezanost Rumunije i Moldavije.

Gotovo amerikanizirani orao se vidi na grbu tajne policije Južno Afričke Republike.

U slijedećem dijelu ćemo se pozabaviti religijskim simbolima i njihovim tajnim jezikom, te načinom na koji su se oni mijenjali kroz milenije i razvoje religija.

Pročitajte slične tekstove:

TAJNI JEZIK SIMBOLA: Logotipi novca i moći

TAJNI JEZIK SIMBOLA: Kako su nastali religijski simboli i koje je njihovo tajno značenje

TAJNI JEZIK SIMBOLA: Kako su nastali religijski simboli i koje je njihovo tajno značenje – drugi dio

TAJNI JEZIK SIMBOLA: Što se krije u logotipima bogatih korporacija

Vrh stranice.