MISTERIJE

TAJNI JEZIK SIMBOLA: Kako su nastali religijski simboli i koje je njihovo tajno značenje – drugi dio

Disk iz Nebre u Njemačkoj predstavlja zvijezde, pun Mjesec, Sunce, Polumjesec i Plejade. Ovo je vjerojatno najpoznatije djelo brončanog doba koje interpretira Kulturu Unetica iz 1.600. prije nove ere.

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Prastari ljudi širom planete su osim Sunca uvelike obožavali i Mjesec. Suncem smo se više pozabavili u prošlom tekstu, zajedno s većinom njegovih simboličkih derivata. Mjesec je u prapovijesti isto kao i danas bio okarakteriziran njegovim mijenama po četvrtima od mlađaka, punog Mjeseca do zadnje četvrti. Ovaj put ćemo se više pozabaviti tajnim jezikom simbola povezanim s Mjesecom.

Mjesec je naš planetarni prirodni satelit. Mjesec svojom gravitacijom ima efekte na plime i oseke širom planete. Mjesec orbitira oko Zemlje i ciklusima od 28 dana i zahvaljujući njemu imamo lunarnu godinu od 12 mjeseci koja je se kroz prapovijest i povijest mijenjala do Julijanskog kalendara kojeg danas poštuju pripadnici mnogih različitih religija.

Pravilne astronomske karakteristike Mjesečevih faza su u svom jeziku simbola uglavnom pratile prapovijesne kulture i kulture na dalekom istoku, dok su “zapadnjačke” kulture i kulture srednjeg istoka i Afrike uglavnom pratile stilizirani oblik Mjesečevih faza.

Primjer stiliziranog Mjeseca koji se najčešće nalazi na nacionalnim i religijskim oznakama diljem svijeta.

Mjesec, kao i Sunce, svoje značenje ima u divinacijskim, astrološkim, astronomskim, heraldičkim, religijskim, i mnogim drugim aspektima različitih kultura. U interesu nam je otkriti univerzalno i prastaro značenje Mjeseca koje se s vremenom možda i izgubilo ili promijenilo značenja do dana današnjega.

Bog Mjeseca Nim iz Sumera.

Arheolozi smatraju da je sama oznaka polumjeseca najstariji simbol na Zemlji, čak i stariji simbola Sunca. U Sumeru je Nana bio bog Mjeseca, u Babilonu je to bio bog Nin. Prva predstavljanja boga Mjeseca u Mezopotamiji su stara oko 5.400. godina.

Jang (Mjsec – žena) i Jing (Sunce – muškarac) predstavlja dualitet unutar postojećeg univerzuma u istočnjačkim tradicijama. Kinezi još uvijek slave lunarnu godinu, njihov taoističaki znak Jing Jang (陰陽pinyinyīnyáng) ima mnoga značenja u borilačkim vještinama, tradicionalnoj medicini, Shiatsuu,  I Chingu i drugima.

Zastava Južne Koreje ima stiliziran Jing Jang u nacionalnim bojama zajedno s I Ching oznakama.

Stilizirani Polumjesec se nalazi na vrhu Taj Mahala u Indiji. Ovaj spomenik ljubavi muškarca (vadara) prema ženi je još više naglašen stiliziranim polumjesecom koji, osim religijskih, označava ženu ili žensko u prirodi.

Mjesečeva himna iz Kartage (Feničani) božice mjeseca Nikkal iz 1400. prije nove ere.

Tipična Fenička lira koju su kasnije preuzeli Stari Grci je imala oblik Polumjeseca. U hramovima božice Nikkal svirale se muzika i himne u čast božici isključivo na ovakvoj liri.

Jedna os najstarijih božica u vedskoj mitologiji je Chandra (na Sanskritu Chandra znači Mjesec ili ona koja nosi Mjesec), božica mjeseca, menstrualnih ciklusa, žena, rodilja, majki, lunarnih mijena i voda. Ona je ovdje predstavljena sa stiliziranim mjesecom u njenoj pozadini i sa kćerkom Rohini. Osim ovih značenja ona je predstavljala i kraljicu davateljicu života, blagost ljubav i označavala je oznaku Raka u horoskopu, mnogo prije nego li smo mi preko starih Egipćana dobili prvotnih 11 horoskopskih znakova (bez Vage koja je prvi put dodana u radnom srednjem vijeku u Bizantu).

U zapadnjačkim religijama uglavnom su muška božanstva imala oznake Sunca, osim onih božanstava koje su direktno preuzeta iz starijih kultura Orijenta, dok su božanstva Mjeseca većinom bila povezana sa ženama.

Jedan od bogova povezanih s Mjesecom u muškom obličju je bio bog Ta’lab u Arabiji prije Islama. Na žalost, nemamo slike tog božanstva. Smatra se kako je Arabija ovo božanstvo preuzela od Mezopotamaca i Nima. Za ovog boga je bilo znakovito što je imao svoje proroke koji su bile žene, kao što su mnogo bogovi u Staroj Grčkoj i Egiptu govorili kroz svoje svećenice, vidovite žene ili oracle.

Wadd je još jedno arapsko božanstvo Mjeseca u muškom obliku, koje je predstavljalo ljubav i prijateljstva. Interesantno je da su njegove svete životinje bile zmije te je također imao svoje proročice koje su ljudima pomagale s vidovitošću. Od ovog boga također nemamo fotografiju niti prikaz jer su pobornici islama srušili njegove hramove zajedno s vjernicima koji su štovali ovog boga što je opisano u Ekspediciji Ibn Al Walida 631. poslije nove ere.

Faroharfroharfrawahrfravahr iz Persepolisa.

Mah ili Maonghah je perzijsko božanstvo mjeseca prije nastajanja Zoroastrizma, no Zoroastra za svoje prikazivanje božanstvenog prihvaća krilati disk Mjeseca što je jedini takav slučaj jer su svi ostali krilati diskovi prikazivali krilato Sunce. Od imena boga Maonghah je nastala riječ Moon ili Mjesec na engleskom jeziku, no kasnijim derivatima je on izgubio oznake mjeseca i postao faroharfroharfrawahrfravahr ili bog otac koji se povezuje s Ašurom ili krilatim Suncem. Ista riječ je kasnije poslužila i starim Egipćanima koji su iz faroharfroharfrawahrfravahra stvorili faraona, kralja sina boga Sunca.

Ahura Mazda spominje kako Amesha Spentas obasjava Mjesec ili čak obasjava svjetlo s Mjeseca na Zemlju. U Ahura- Mazdi Mjesec ima mnoge atribute: vode, ljubavi, znanja, mudrosti, tame, sjene, promjene, bogatstva, slave, obitelji, izlječenja, liječenja i dobra. Po istom vjerovanju Mjesec je “Kraljica Noći.”

Ainu domorodački narod Japana bijele kože. Iako ih je danas tek 200.000 ostala je njihova nevjerojatno živa oralna mitologija prepuna originalnih značenja simbolike prapovijesnih naroda.

Po prastaroj Ainu mitologiji, Ainu su ljudi bijelci prastanovnici Japana koji se tamo nalaze od pleistocena koji su stariji čak i od prve “nacionalne” japanske Jomonske kulture koja je nastala prije 15.000. godina. Njihovo božanstvo Mjeseca Chup Kamuy je prvenstveno bila božica Mjeseca sa svim atributima koje božice mjeseca imaju, no nije mogla gledati preljub tijekom noći te je postala božica sunca i vrhovno božanstvo Ainua, koji su inače animisti i vjeruju u duhove životinja, na primjer medvjeda kojeg zovu brat medvjed i tako dalje.

Selena ili Σελήνη je starogrčka božica mjeseca. Jako je interesantno da je ona bila titanska božica. Titani su božanstva koja su prethodila Olimpu. Mi bismo to mogli nazvati paganskim bogovima predgrčke mitologije. Zeus, vrhovno božanstvo Grka, je bio božanstvo Sunca. Bogovi Olimpa su napravili i neke svoje transformacije i derivate božica Mjeseca. Originalna Selena sestra Heliosa (Sunca) Titana je bila i božica zore i sutona. Osim što se predstavljala Polumjesecom, često je oko sebe imala i životinje kao što su jelen, bik, konj, zmije i zmajevi.

Titanska Selena se pretovrila u olimpsku Artemidu. Ona je preuzela zoofiliju ili obožavanje životinja od zmija do konja i bikova u novom derivatu postajući božica lova.

U klasičnom starogrčkom predanju se događa nešto čudno Selena postaje Artemida (kasnija rimska Dijana) i osim što lovi po noći za vrijeme Mjeseca, ona se počinje prikazivati sa oznakama Sunca što je kasnije svrstava uz božanstva povezana s tom vrstom svjetlosti i tajnih značenja.

Luna Rimska božica mjeseca, po kojemu je i Mjesec dobio ime u svim jezicima koji su nastali iz latinskih korijena.

Keltska Sirona s Grannusom.

Kelti su svojoj božici Mjeseca Sironi pridavali značenja liječenja i izvorišta vode, njeni znakovi su bili zmije i jaja.

Sjevernjaci su u Europi imali nešto drugačiju i obrnutu mitologiju: Mani je bio bog Mjeseca a Sol je bila božica Sunca. Ovdje ih vidimo iz priče u Eddi u kojoj ih preko neba jure strašni mitski vukovi.

Sol i Mani dva božanstva koja se uvijek pokazuju skupa.

Ovo su samo neka od božanstava koja su vladala Mjesecom, a druga božanstva Mjeseca širom planete možete pronaći ovdje.

Nastankom Islama, događa se i jedna interesantna podjela u religijskoj, heraldičkoj i simboličkoj osnovi. Zapadne religije koje za svoj osnovni simbol uzimaju znak Sunca, svastike ili križa u svim oblicima koje poznajemo i danas, postaju ubrzo veliki neprijatelji Islama na političkoj, filozofskoj i religijskoj osnovi. Stoga ne čudi što mnoge islamske države uzimaju za simbol polumjesec i zvijezdu ili zvijezde za svoje stjegove. Molimo da uzmete u obzir da su sve države nastale s konglomeratom vlasti i religije u svojim heraldičkim i stjegovnim oznakama imali oznake vladajućih kuća i zvaničnih državnih religija, to se do maksimuma iskoristilo u srednjem vijeku.

Jedan od iznimki za zastave iz muslimanskog dijela svijeta je bila ona proroka Muhameda koja se nazivala Al-Uqab ili ORAO. Bila je potpuno crne boje s znakom orla od kojeg su kasnije mnoge muslimanske države napravile svoje grbove, o čemu smo pisali ovdje.

Shahada Abasida s punim Mjesecom. Jedna od vrlo važnih muslimanskih oznaka i zastava je takozvana Shahada ili svjedočanstvo u vjeri.

Ne zna se točno kada se s punog Mjeseca u islamskom svijetu prešlo na polumjesec i zvijezde ali, heraldički gledano, Polumjesec je definitivno zauzeo prvenstvo u predstavljanju većine muslimanskih zemalja. Znamo da su prvenstvene zastave bile u jednoj boji no daljnjim razvojem i kombinacijama su nastale bikolorne i trikolorne zastave koje u većini slučajeva imaju zelenu boju u sebi kao prikaz Alahovih vrtova, crvenu boju krvi, bijelu za boju čistoće i često crnu iz Shasade kao svjedočanstva u vjeri.

Tradicionalni stilizirani znak islama je i Polumjesec koji možemo vidjeti na vrhu džamija.

Koliko su tradicije na bliskom istoku i univerzalni simboli prastarih ljudi povezani (širom svijeta) pokazuje i znak Moabita iz 1.400. prije nove ere čija je oznaka bio upravo Polumjesec od kojih je nastao Abraham koji je svet i za Židove i muslimane. Moabiti su bili politeisti rani semiti. Molimo vas da uzmete u obzir da su semitski narodi i Izraelci, Arapi, Palestinci i mnogi drugi prastari narodi na Bliskom Istoku, iako ih veže ista genetika danas su ti narodi u velikim prijeporima i ratovima zbog različitih religija i sporova oko granica. To se naročito dobro vidi na slučaju Palestinaca i Izraela.

Otomansko carstvo je imalo dva stijega: bijelo sa zelenim Polumjesecom i zvijezdom i ono obrnute boje. Ono je bilo prva muslimanska država koja je na svoj stijeg dodala polumjesec i zvijezde, i to tek nakon zauzimanja Konsantinopola. Jedna od oznaka Carigrada ili Konstantinopola su bili Mjesec i zvijezda. Mnoge zemlje koje su nastale raspadom ovog carstva su preuzele iste oznake na stjegovima bez obzira da li su bile sekularne ili nesekularne države. No Mjesec i zvijezde koristile su i druge države neposredno prije nastanka islama. Mithradat VI Eupator je bio jedan od vladara Ponta (Male Azije, Krima, do Sinaja), države nastale umiranjem Aleksandra Velikoga, čiji su vladari bili Stari Grci. Njihova oznaka je bila u stvari perzijska i tvorila se od Polumjeseca i zvijezda.

Buran ili Poran, kasnije Burandokht or Purandokht je kćer perzijskog cara Khosrau II od Perzije koja je bila jedina žena vladarka iz Sasanidske dinastije od 630. do 631. Nakon toga se Perzijsko carstvo raspada i od njega nastaju različiti kalifati, emirati i plemenske države u kojima je islam zamijenio zoroastrizam i druge religije.

Shahadau su preuzele mnoge institucije u islamskom svijetu i države, Talibani u Afganistanu, Libijska Đamahirija, Ujedinjeni Arapski Emirati, itd.

No nisu samo muslimani za heraldiku i državno-religijske oznake izabrali Polumjesec. Mnoge plemićke kuće Europe su imale na heraldičkim oznakama Mjesec, Polumjesec i zvijezdu ili zvijezde.

Jedan od grbova sa zvijezdom i polumjesecom je onaj poljske plemićke obitelji Leliwa.

Alkemičarska i hermetička učenja i mnoga društva su preuzela oznake Mjeseca i Sunca u svojoj heraldici i predstavljanjima.

Pročitajte:

TAJNI JEZIK SIMBOLA: Kako su nastali religijski simboli i koje je njihovo tajno značenje

TAJNI JEZIK SIMBOLA: Povijest i značenje nacionalnih simbola

TAJNI JEZIK SIMBOLA: Logotipi novca i moći

TAJNI JEZIK SIMBOLA: Što se krije u logotipima bogatih korporacija

TAJNI JEZIK SIMBOLA: Ezoterijske poruke logotipa