MISTERIJE

Misteriozna „bijela mreža“ raste po radioaktivnom nuklearnom otpadu

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

„Ovo je fascinantno i uznemirujuće,“ izjavili su znanstvenici Ministrarstva Energetike i Savanaha, s Instituta za Upravljanje Nuklearnim Otpadom. „Identificirali smo čudne bijele mrežaste čahure koje rastu na istrošenom nuklearnom gorivu.“

Online tiskovina Io9 je prenijela izvješće Odbora za sigurnost i obranu nuklearnih objekata SAD-a, kako mrežaste čahure nalikuju paukovoj mreži no smatra se kako su biološkog podrijetla, točnije nastale nepoznatim uzročnikom.

Online tiskovina The Augusta Chronicles je objavila prošli tjedan da nepoznate izrasline po nuklearnom otpadu nalikuju „paukovim bijelim strunama“ i da se iste nalaze po tisućama istrošenih šipki nuklearnog goriva, koje se nalaze u takozvanim dubokim bazenima objekta za čuvanje istrošenog nuklearnog goriva ili SRS’s L Area Complex. (Fotografija na vrhu stranice je snimljena u jednom sličnom objektu u nuklearki Caorso u Italiji, koja je prestala s radom 1990. godine.)

Nuklearni otpad.

Odbor za sigurnost je objavio kako su izrasline još uvijek male kako bi se mogle okarakterizirati i da je potrebno napraviti „evaluacije u budućnosti kako bi se otkrilo o čemu je riječ.“

Ne zna se što je fascinantnije; činjenica da „izrasline“ nalikuju paukovoj mreži ili činjenica da su možda biološkog podrijetla, ili na koncu činjenica da mi još uvijek (iako se uzorci skupljaju) ne znamo o čemu je riječ i kako su izrasline nastale.

Io9 je pokušao doći do objekta u Savanah-u da bi saznala jeli se išta novo otkrio o nepoznatim izraslinama na nuklearnom otpadu, no za sada nitko nije želio razgovarati s ovom online tiskovinom čak ni ljudi koji sjede u odboru za nuklearnu sigurnost.

Io9 se pita da li je riječ o nepoznatoj ekstermfilnoj vrsti i da li je uopće nešto tako moguće, naročito zbog  toga što se istrošene nuklearne šipke nalaze u bazenima na najmanje 5-10 metara dubine, što je sasvim dovoljno da se radnici mogu zaštititi od radijacije ali zbog toga su izrasline još čudnije jer se ne događaju na zraku već duboko u sigurnosnim bazenima.

Deinococcus radiodurans.

Zbog svega navedenog uopće se ne zna koliko su te izrasline ozračene. Organizmi s prirodnom otpornošću na radijaciju zasigurno postoje, na primjer: Deinococcus radiodurans, koji vidimo na slici, je samo jedna od vrsta bakterija koje su prirodno otporne na radijaciju, iako je ova bakterija genetski modificirana kako bi dekontaminirala ozračenu vodu.

Svakako ćemo s zainteresiranošću pratiti nove informacije o ovom neobičnom događaju.