MISTERIJE

Zašto je evolucija dozvolila nekim ljudima da okuse riječi?

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Na fotografiji vidite DTI ili difusion tensor imaging, sken mozga koji pokazuje snopove nervnih vlakana. Eksperti tvrde; prirodna zagonetka, koja se naziva sinestezija, može biti od kreativne koristi. To neutralno stanje mozga, isprepliće osjete ljudi, koji tako mogu čuti boje i osjetiti riječi, sa sinestezijom možemo dobiti jako važne informacije o tome kako je mozak organiziran, otkrivaju nove studije.

Spajanje senzora u mozgu ili sinestezija, je prvi put dokumentirano 1812., no to stanje je bilo pogrešno tumačeno od trenutka kada se otkrilo, stoga su mnogi eksperti smatrali kako je stanje tek lagano ludilo.

„Za ljude sa sinestezijom broj „2“ nije samo broj dva već je ono plave boje, taj broj za njih nosi šešir, i zaljubljen je u broj „7,“ rekao je koautor studije  David Brang, sa Sveučilišta iz Kalifornije u San Diego-u.

„Mi nismo sigurni da li su ove personifikacije brojeva također i simptomi sinestezije, no smatramo da su upravo ovakve stvari odmakle mnoge znanstvenike od interesa za sinestezijom… oni su jednostavno smatrali kako ljudi izmišljaju.“

U zadnjih 30 godina sakupili su se brojni dokazi koji su pokazali kako sinestezija ima fizičke korijene –  na primjer; mozak osobe koja ima sinesteziju je drugačije „ožičen“ i te karakteristike su nasljedne, što ukazuje na to da ovo stanje ima genetičke komponente.

U stvari, autori studije smatraju kako je ovaj čudan fenomen preživio u evolucionarnom smislu jer nudi određene kreativne prednosti ljudima koji imaju sinesteziju.

„95-99% ljudi sa sinestezijom uživaju u blagodatima sinestezije, ti ljudi tvrde kako je sinestezija obogatila njihov život,“ rekao je Brang.

Nove tehnike s kojima vidimo kako je mozak povezan

“Ranije pogrešno shvaćanje sinestezije dijelom je nastalo jer su sinestezisti davali precizna i detaljna objašnjenja, za koje su neki eksperti smatrali kako je riječ o određenim mentalnim poremećajima, kao što je shizofrenija.”

“Drugi eksperti su smatrali kako je sinestezija korak nazad u evoluciji, u neko još primitivnije stanje,” otkriva koautor istraživanja Vilayanur Ramachandran, s istog sveučilišta.

Danas znanstvenici mogu ući u mozak na način koji je bio nemoguć prije 200 godina, u stvari koji je bio nemoguć prije samo deset godina. (Pročitajte: “‘Brainbows’ Illuminate the Mind’s Wiring.”)

Jedan od takvih novih uređaja je DTI, ili kratko difuzno tenzorsko snimanje, koji znanstvenicima omogućava pregled konekcija među različitim regijama mozga.

Najčešći primjer sinestezije i odnosa glasova i boja.

„Mi možemo vidjeti da su određene moždane veze sinestezista povećane, naročito među povezanim osjetima,“ rekao je Brang.

Pregledom ovih konekcija između senzornih regija mozga nam pomaže u objašnjenju zašto postoje određene forme sinestezije i zašto konekcije izgledaju kao da su postavljene bez nekog reda – na primjer broj može pobuditi boje ali boje obično ne pobuđuju brojeve.

Takve studije su omogućile potvrdu određenih ideja znanstvenika da svi ljudi imaju neuralne mehanizme za sinesteziju no oni su zbog nekog razloga potisnuti.

Još jedno novo otkriće vezano za istraživanja o sinesteziji je način na koji se sinestezisti trebaju slušati, otkrili su autori ove studije.

„Mi možemo slušati subjektivna mišljena stručnjaka sredine XX vijeka koliko god hoćemo, ali najviše ćemo nevjerojatnih informacija saznati ako sjednemo 20 minuta s ljudima koji imaju sinesteziju i poslušamo njih,“ rekao je Brang.

„Tada možemo zaista početi vjerovati što oni zapravo osjećaju.“

Sinestezija čista kreativnost?

Istraživanja su pokazala da je sinestezija sedam puta više primijećena kod ljudi koji su umjetnici, pjesnici ili pisci, za razliku od ostatka populacije, zbog toga su određeni znanstvenici zaključili da ljudi sa sinestezijom bolje povezuju različite ideje koje su inače nepovezane.

„Mi smo prije godinu dana radili sa spisateljicom koja je tvrdila da joj je sinestezija pomogla da pronađe najbolje metafore,“ kazao je Brang. „Ona je tvrdila kako je znala koje je boje trebala biti određena riječ i prije nego li je tu riječ smislila.“

Određeni lumeni koji imaju sinesteziju imaju nevjerojatnu memoriju ili mogu vršiti nevjerojatne kalkulacije, čak izračunati decimalu Pi-ja u 22514 decimala. Drugi ljudi sa sinestezijom mogu razlikovati boje koje nama izgledaju istovjetne ili imaju izrazito pojačan osjet dodira.

(Povezano s:  “Amnesia Destroys Imagination as Well as Memory, Study Finds.”)

Unatoč brojnim novim otkrićima vezanima za sinesteziju, ostaju mnoga neodgovorena pitanja, kao što su; da li životinje mogu iskusiti sinesteziju, kako određene moždane kemikalije utječu na sinesteziju i koja je točna uloga genetike u sinesteziji i kako ona utječe na kognitivne i kreativne sposobnosti.

Brang je dodao i slijedeće: „Ako je sinestezija tako super, zašto je samo neki imaju?“

Uradak o sinesteziji je izašao prošli tjedan u online žurnalu: PLoS Biology.

Više o ovoj temi ovdje.

Želite li više saznati o sinesteziji, pročitajte:

FENOMEN: Leksičko-Gustatorna Sinestezija- kada ljudi mogu osjetiti ukus riječi