Autor: Ljubica Šaran

„Što je ljubav?“ je možda najteže pitanje za ljudski rod. Prolaze stoljeća, mileniji, mijenjaju se društva, ljudi umiru i rađaju se, zasnivaju se bračne zajednice, ljudi se zaljubljuju, odljubljuju i rastavljaju, ali nitko do sada nije dao točnu definiciju ljubavi. Čovjek je u stanju prepoznati tek kada je iskusi. Bez obzira kako je vi definirate, ljubav je jedina prava istina u povijesti ljudskog roda.

Iako se o ljubavi jako puno pisalo, ni jedan znanstvenik niti jedan pisac ili filozof, nije uspio objasniti osjećaj ljubavi bez korištenja drugih osjećaja, u stvari što god je ljubav više bila pod “mikroskopom” to su njeni opisi postajali sve složeniji ali još uvijek nepotpuni i neadekvatni:

Ljubav je pažljiva, ljubav je strpljiva, ljubav je milostiva i bez zavisti i ljubomore, ne likuje i nikada nije ohola i ponosna.

Ljubav jedino zna slaviti nad zlom kada je istina na strani onoga koji je traži.

Ljubav štiti, čuva i nada se pozitivnom aspektu života.

On ili ona koji osjećaju ljubav, čvrsto stoje u njoj i znaju da vole.

Tako barem tvrde najpametniji umovi današnjice.

Kako Vi sami sebi objašnjavate ljubav?

Ljubav može nastati između dvoje ili više osoba. Ona ih povezuje na način koji stvara osjećaj povjerenja, intimnosti ali i neovisnosti jer ljubav poštuje svaku individuu naročito kada je uzvraćena i višesmjerna. Uzvraćena ljubav je najjači i najsveobuhvatniji osjećaj koji mi ljudi možemo iskusiti. Ljubav osnažuje i liječi dušu. Ljubav bi se trebala iskusiti, a ne samo misliti o njoj. Jačina ljubavi se ne može mjeriti. Pogledajte samo normalnu vezu između majke i djeteta. Majka svoje dijete voli bezuvjetno, to se uopće ne može mjeriti s ničim.

Drugačiju dimenziju istog osjećaja možete dobiti među različitim osobama; obitelji, supružnicima, braći i sestrama, rođacima, prijateljima, bakama i djedovima, tetama i stričevima, školskim drugarima, …,…

Prava ljubav se može stvoriti tek kada padnu lažne maske o onome što čovjek misli da jeste, tek kada ljudi odluče pokazati svoje pravo ja.

Zaljubiti se može svatko, u lažnu glorificiranu predstavu druge osobe koju jedva poznamo, ljudi se odljubljuju s gorkim ukusom u ustima, pitajući se: “što se dogodilo s osobom u koju sam se zaljubio?”.

Odgovor bi bio, ništa, hormonalne kemijske reakcije u mozgu su nestale, pao je veo s očiju zaljubljenih i ako se takve osobe nisu poznavale bez laži i predstave ako se ZAISTA nisu voljele, veza neće opstati.

Slično je i s obitelji, prijateljima, ako nema ljubavi, nema razumijevanja, nema sloge, nema osjećaja ravnopravnosti i osjećaja, jedinstva.

Različite filozofske škole, znanstvenici svih branši i gotovo svi pjesnici i spisatelji su se barem jednom suočili sa zagonetkom ljubavi.

Većina religija na svijetu propovijeda svoja učenja s velikim naglaskom na ljubavi. Često takva učenja imaju jaku nit o tome da se mora SVE VOLJETI, da s ljubavlju možeš pobijediti zlo, uništiti nepravdu, obasjati tamu, ispraviti nepravde.

Bez obzira što su ovo divne nakane i riječi, moramo zaključiti kako one u praksi ne stoje, jer su razlike među filozofijama religija na koncu zaboravile na ljubav i ona nije pobjeđivala, no vratimo se mi pravoj ljubavi, onoj koju bi morao i trebao iskusiti svaki muškarac, žena i dijete na planeti.

Što je prava ljubav?

Je li to uzvraćena, višesmjerna, duboka i istinska ljubav.

Može li prava ljubav biti bez istine?

Može li prava ljubav biti neuzvraćena ljubav?

Može li prava ljubav biti plitka i površna?

Je li to tada istinska ljubav?

Kako biste vi željeli da netko vas voli? Biste li vi bili u stanju nekomu pružiti to isto što želite za sebe?

Prava ljubav, bez obzira je li to roditeljska, dječja, bratska i sestrinska, obiteljska, prijateljska ljubav, neće predstavljati osjećaj teškoće, uznemirenosti i sjete, prava ljubav će, ako postoji postati dio samog ljudskog bića koji će na ljubav uzvraćati ljubavlju, na istinu istinom, prava ljubav ne troši ljudsko biće, ne skida mu životnu energiju, dapače, prava ljubav čini čovjeka, sretnijim, mirnijim, ispunjenim i CIJELIM.

Teško je voljeti sve i svakoga, teško je voljeti one – koji na današnji dan – ubijaju, muče i siluju. Kako voljeti takve (ne) ljude? To je nemoguće, takve osobe ne mogu osjetiti ljubav i NE MOGU JE UZVRATITI. Životinje će barem instinktom brinuti o većini svojeg potomstva, možemo to nazvati životinjska ljubav. No kod (ne) ljudi se čak ne pojavljuje instinkt za fizičko i mentalno zdravlje osoba koje će postati njihove žrtve, jedini instinkt  sila koja upravlja ovim (ne) ljudima je samoočuvanje i ispunjenje potreba, kakve god one bile.

Je li takva osoba ili osobe uopće ljudsko biće ako ne može osjetiti ljubav?

Vjerojatno nije. Zapamtite svi ljudi bi mogli i trebali osjetiti ljubav, ako netko nije u stanju iskusiti ljubav, jako je veliko pitanje da li je takva osoba uopće ljudsko biće i ima li dušu.

Duša je još jedan pojam o kojemu se milenijima govori polemizira i raspravlja. Tek nedavno je tehnika postala toliko napredna da je u našem energetskom polju uspjela snimiti određene promjene i trenutku smrti ljudskog bića i kraj kvantnih procesa u mikrotubulama neurona za vrijeme prestanka rada mozga. Tek nedavno postali smo, djelomično, u mogućnosti i na indirektan način početi shvaćati pojam i sveprisutnost ljudske duše.

Nije li onda zgorega ljudsku dušu povezati s najvećim i najjačim osjećajem kod nas ljudi, s ljubavlju. Može li čovjek bez duše iskusiti ljubav? Može li čovjek s dušom živjeti pun život bez ljubavi?

Rekli bismo da ne može.

Ljubav je uvijek bila glavna tema u muzici, poeziji, slikarstvu, i drugim umjetnostima. Psihologija je također pokušala napraviti mnoga istraživanja o ljubavi i kao što je većini znanstvenika duša neuhvatljiva i nerazumljiva jer nije sastavljena od fizičkih elemenata koji se mogu snimiti i izmjeriti tako je i ljubav ostala zagonetka. Znanstvenici su išli toliko daleko da su ljubav usporedili s psihozom i stanjem potpune pomutnje uma, osobnosti i ponašanja. No nije li ovakav opis krajnje primitivan i ne možemo li isto reći za osjećaj žudnje?

Nije li stravično povezivati i zamjenjivati žudnju za ljubav?

U prošlosti su filozofija i religija, svake na svoj način pokušavale objasniti ljubav, koliko su uspješne se vidi jer još uvijek pokušavaju objasniti ljubav i uvjeriti svoje pristalice da je ljubav baš ono što oni nude, no bez obzira na to što drugi misle, ljubav je ono što čovjek iskusi kada osjeća ljubav, ni više ni manje.

Psihologija opisuje ljubav kao kognitivan fenomen sa socijalnim uzročnicima. Psihologija tvrdi kako ljubav ima tri komponente: intimnost, predanost i strast. No zaboravlja jedan jako važan aspekt a to je visok prag TOLERANCIJE i snažne EMPATIJE, bez obzira na to što nam psihologija nudi kao ljubav, ne možemo je zamisliti bez tolerancije i empatije.

Po znanstvenicima i filozofima ljubav uključuje i koncept kompatibilnosti, no s ovim elementima postaju još zbunjeniji jer kompatibilnost je još jedna terra incognita (nepoznata zemlja) s mnogima varijacijama i mnogim preprekama.

I ne mora biti istinita.

Koliko puta ste vidjeli parove ili obitelji koje uopće nisu kompatibilne ali se vole?? Zašto? Jer je ljubav tolerantna.

Ljubav je osjećaj na duge staze, ne nestaje i ne jenjava, ljubav ne zastarijeva i ne slabi s godinama i fizičkim promjenama uvjetovanim starenjem. Možemo reći da je ljubav bezvremenska i da ima mnoga lica, mnoge aspekte.

Oni koji osjećaju ljubav se ne srame pričati o svojoj tuzi, uspjesima i padovima, o sebi kakvi jesu, oni koji vole prihvaćaju druge kakve jesu i vide sve aspekte dobre i loše. Prava ljubav je balans energija, iskreno davanje i iskreno uzimanje bez očekivanja naplate i računanja tko je više dao, a tko više uzeo.

Je li vaša ljubav alturistična ili je splet hormonalnih dizbalansa?

Mogli bismo reći da je prava ljubav i ona našeg planeta prema nama, naša ljudska obitelj je rastrzana, razdjeljena, nesložna, ponašamo se maćehinski prema ovoj planeti na kojoj živimo i prema svim njenim žiteljima, pa ipak ta planeta nas čuva od radijacije iz svemira, hrani nas, štiti nas, pruža nam utjehu, pruža nam mjesto za rast i razvoj, mogli bismo reći da nas bezuvjetno voli kao što majka voli dijete, a mi se uglavnom ponašamo kao razmažena derišta jedni prema drugima i prema majci planeti.

Sve što vam možemo poželjeti je da uspijete pronaći pravu ljubav i da živite s njom.

William Shakespeare je napisao:

„Voli sve, vjeruj nekolicini, ne učini nažao nikome.“

Moguće da je bio na jako dobrom tragu, ako ne ništa postoji i ona od Johna Lennona: „

All you need is love“

ili

„Sve što vam treba je ljubav,“

koliko je slavni Beatles, bio u pravu ostavljamo vama da prosudite sami.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.