Autor: Ljubica Šaran

Svijet je prepun arheoloških zagonetki koje zbunjuju današnje znanstvenike na različite načine; ili se nalazi ne poklapaju s prihvaćenim vremenskim sljedovima, ili su nalazi pronađeni na mjestu na kojem se ne bi trebali nalaziti, ili su prastari artefakti toliko savršeni da izgledaju da su napravljeni današnjom tehnologijom ili čak i modernijom tehnologijom od one koju mi poznajemo danas. Jedan takav predmet nađen na području Turske, postao je zagonetka koju nismo u stanju odgonetnuti.

Web tiskovina Mail Online i arheološka web stranica Past Horizons, su se pozabavili 9500 godina starim artefaktom. Evo što su otkrili:

Znanstvenici su pobliže odlučili ispitati ostatke opsidijanske narukvice pronađene 1995. na području arheološkog lokaliteta u Aşıklı Höyük u Turskoj.

9500 godina stara narukvica je analizirana uz pomoć trodimenzionalnog kompjutorskog skeniranja što je, umjesto davanja odgovora, još više zbunilo znanstvenike jer bi bilo jako teško ili gotovo nemoguće ovakvu narukvicu napraviti uz pomoć najmodernijih strojeva za oblikovanje opsidijana ili sličnih materijala.

Što je opsidijan?

U Wikiju stoji:

Opsidijan iz Oregona.

Opsidijan je vulkansko staklo to jest vulkanska stijena izgrađena gotovo u potpunosti od staklaste materije. Ovaj tip prirodnog stakla je stvoren u ekstruzivnim magmatskim stijenama brzim hlađenjem lave obogaćene lakim materijalima, a posebno silikatima, tako da se za vrijeme hlađenja nisu mogli stvoriti kristali. Opsidijan se obično nalazi na lokalitetima s riolitskom lavom gdje se samo hlađenje lave brzo odvijalo.

Vrh strijele iz SAD-a, napravljen u kamenom dobu.

Zbog svojih svojstava i nedostataka kristala, od opsidijana su se u prošlosti pravili  svakakvi uporabni predmeti, od ukrasa i nakita do nevjerojatno tankih i oštrih oružja, svojstva ovog prirodnog stakla su takva da se od njega može napraviti skalpel tanji nego li onaj od kirurškog čelika i još veće oštrine.

Mail Online piše:

Istraživači instituta Français d’Etudes Anatoliennes u Istambulu i labortorija  Tribologie et de Dynamiques des Systèmes, su istraživali obrađenu površinu narukvice i njena mikro topografska svojstva. Pri tome su otkrili njena nevjerojatna svojstva i ekspertizu kojom je napravljena.

Aşıklı Höyük u Turskoj, lokacija na kojoj je pronađena tajanstvena narukvica.

Kako je neolitsko društvo iz lokaliteta Aşıklı Höyük uspjelo napraviti ovakav nakit, ostaje misterija. Ova narukvica je najstariji obrađeni predmet izrađen u Neolitiku.

Predmeti od opsidijana su se najviše pravili 7000.-6000. prije nove ere, i to za sve moguće svrhe: ogledala, oštrice, posude i tako dalje (o nekim jako zagonetnim kirurškim oruđima i uporabnim predmetima pronađenim na području Južne Amerike izrađenima od lidita, jedne vrste vulkanskog stakla koje je još teže za obradu, smo pisali u tekstu: Klaus Dona i njegova arheološka otkrića.).

Zagonetni prastari kirurški instrumenti napravljeni su od lidita, jedne vrste vulkanskog stakla, koje je otkrio Klaus Dona. Ovi kirurški instrumenti su toliko dobro napravljeni da perfektno prijanjaju uz ljudsku ruku. (Kliknite na sliku da biste je povećali.)

Rezultati istraživanja su objavljeni u prosinačkom broju Journal of Archaeological Science.

Past Horizons još iscrpnije piše o ovom zagonetnom predmetu:

Ekspertiza obrade narukvice i njena politura je toliko sofisticirana da parira današnjim tehnikama politure. Narukvica je datirana u period od 7500. prije nove ere, ali čitatelje moramo upozoriti na nedavno otkriće o tome da sunce djeluje na radioaktivne materijale, to jest da stvara anomalije u raspadu radioaktivnih materijala, istih onih sa kojima mi datiramo arheološke nalaske.

Na osnovu podataka iz zadnjih istraživanja, s pravom sumnjamo da se datiranja mogu pomnožiti s faktorom dva, što bi značilo da su artefakti barem duplo stariji.

Koliko god da je narukvica zaista stara, zapanjuje načinom na koji je izrađena. Ona je dijametra od 10 centimetara, širine 3,3 centimetra.

Kompjutorskim skeniranjem narukvice otkriva se njena perfektna izrada. Nepravilnosti su pronađene tek na skali od nanometra to jest miljarditom dijelu metra.

Istraživanja su otkrila kako je narukvica stvorena visoko specijaliziranom proizvodnjom i tehnologijom. Na njoj se ne prepoznaju nikakve greške ili nepravilnosti. Osim podatka da je savršeno okrugla, ujednačene debljine i simetričnog oblika sa svih strana, začuđuje nedostatak tragova izrade, ogrebotina ili drugih nepravilnosti na površini što još više zbunjuje, jer se ne može shvatiti kakvom su se tehnikom poliranja koristili pradavni ljudi.

Kompleksna politura na ovoj narukvici pokazuje mikro neravnine tek veličine od nanometra. Mi takve nepravilnosti možemo vidjeti tek uz pomoć jakih mikroskopa. Ako je prastari čovjek iz neolitika, to jest mlađeg kamenog doba bio u stanju napraviti tako nešto, on je morao koristiti teleskopske leće da bi bio u stanju izravnati nepravilnosti koje su toliko male. Ali ljudi iz neolitika nisu imali teleskopske leće, zar ne?

Kao što smo rekli, ovaj predmet, zajedno s još šezdesetak krhotina i predmeta nađenih na istoj lokaciji samo stvara još više pitanja na koje današnja znanost jednostavno nema odgovora. Iskreno se nadamo da će Sveučilište iz Istanbula i francuske kolege nastaviti s objavljivanjem podataka o ovom nalazištu bez obzira koliko su nalazi nevjerojatni i koliko ne nalikuju na artefakte iz mlađeg kamenog doba.