Preveli i uredili: urednici Matrix World
U ovom dijelu knjige Barbare E. Hort: „Unholy Hungers- Encountering Psychic Vampire in Ourselves & Others ili Prokleta glad – Susret s psihičkim vampirom u nama i drugima“ pozabavit ćemo se prepoznavanjem psihičkih vampira. Koliko je važno da prepoznamo ljude koji se hrane našom energijom možemo vidjeti iz svakodnevnog života kada se s obiteljskih okupljanja, posla, susreta s prijateljima i poznanicima vraćamo ispijeni, umorni i izmoždeni.
Kako prepoznati psihičkog vampira?
Čak i kada nismo zombirani zatvorenici našeg vlastitog poricanja, mi obično nismo u stanju prepoznati činjenicu da smo žrtve vampira sve dok ne izađemo iz hipnotizirajuće sfere njegova ili njezina utjecaja. Tek kada vampir nije u našoj neposrednoj blizini, mi smo u stanju primijetiti da nam se nešto loše dogodilo, no čak i tada smo bezvoljni tražiti izvor naše mizerije.
Postoje dva načina s kojima možemo otkriti da smo bili u prisutnosti vampira.
Prvi je osjećaj srama zbog svih mogućih nedostataka kojih smo navodno postali svjesni. Sjećate se primjera s Joan kada je ona smatrala da je u potpunosti nevažna i nepotrebna, tako se osjećala nakon svakog susreta s vampirom. Mi moramo obratiti pozornost na moguću prisutnost vampira u našoj blizini, naročito ako nam se iznenada pojavi osjećaj da smo puni mana i nedostataka i to ne zbog toga što smo mi nešto loše uradili već zbog toga s kim smo dolazili u doticaj. U tom stanju mi smatramo kako smo bezvrijedni i kako naši nedostaci čine naše postojanje i život nebitnim, mi tada smatramo da ne zaslužujemo ljubav, život i jednostavno ljudsko poštovanje. Mi tada mislimo da nismo dovoljno dobri, ili dovoljno pametni ili dovoljno seksi.
Mi tada osjećamo da ne možemo nikako pobjeći iz tog stanja.
Naši osjećaji o vlastitim nedostacima nam se čine valjanima, no ne primjećujemo kako nam nedostatak životne snage ne dozvoljava da vidimo svoju vlastitu ljepotu, talent, i važnost, ne vidimo da su sve te odlike isisane od strane vampira, i da se nalazimo u stanju potpunog samozavaravanja i ništavnosti.
Ponekad je vampir koji nas je isisao aktiviran od strane neke druge osobe, no nekada vampira nosimo u vlastitoj psihi. Tada možemo iskusiti psihički umor, nedostatak samopouzdanja, samo percepcije ili ako se vampir u nama dovoljno nahranio, tada se osjećamo puni poleta, vitalni i psihički zdravi.
Vampir neprekidno sisa vitalnu i životnu energiju. Ako se još uvijek nismo zarazlili vampirskim ugrizom a pretrpjeli smo pogubnu blizinu vampira, tada se osjećamo sramotno puni nedostataka, to je najbolji pokazatelj da smo žrtva psihičkog vampira.
Svatko tko je preživio psihičko isisavanje zna da je takvo stanje ekstremno neugodno. Kada nam se nešto tako dogodi, onda izbezumljeno pokušavamo što brže nadoknaditi to što je od nas uzeto. Ali ako nismo u potpunosti sigurni što nam je uzeto i što smo izgubili tada ćemo najvjerojatnije pokušati nadomjestiti naš nedostatak na način kako smo to do sada radili.
Želja za oporavkom i ispunjenjem je drugi simptom da ste se sreli s psihičkim vampirom, i obično se manifestira kao još veća glad. Ovaj aspekt vampirske traume je iznimno dobro opisan u priči Paula Monetta pod nazivom Nosferatu (1979.), modernom remakeu mita o Drakuli.
Monette je svoju priču okružio gradom u Wismaru, gdje je sve lijepo i krasno. Jedna od prvih stvari koje ljudi Wismara osjete nakon što u njihov grad dođe Drakula je sve veća neutaživa glad:
… Jonathan je poljubio svoju ženu, zagrlio je kao da ima sve vrijeme na svijetu. Pogledao je kroz svoju lijepo namještenu kuću i pomislio: Ne treba mi ništa više …. Prolazeći užurbanim i punim ulicama svoga grada Jonathan je prošao pored prodavača, pozdravio ga je prijateljskom gestom i odlučio se kupiti slasticu s bogatom kremom i čokoladnim preljevom. Brzo je pojeo kolač, slasno mljackajući, te se uputio prema prozoru banke preko ulice, zategao je kravatu i odjednom je osjetio udar u blizini srca…. Koji mu je ostavio čudan osjećaj. Uhvatio se za taj predio tijela i osjetio nelagodne trnce: Moram imati više, još više (Drugo poglavlje, stranica broj 13.)
Što više. Bez obzira koliko u stvari imamo nikada nam nije dosta. Kako smo već iskrvarili, naša se glad čini neutaživom. Imamo poriv da konzumiramo: dobra, iskustva i ljude kao da smo izgladnjeli kao da ćemo zamjenama za našu životnu energiju uspjeti nadomjestiti prazninu koja je nastala ugrizom psihičkog vampira.
Pjevačica Madonna, žena s neutaživom gladi za dobrima, medijima, popularnošću i vrhom show biza je otpjevala pjesmu u filmu Dick Tracey (1990.) o upravo ovoj temi. U pjesmi Material Girl (Materijalna djevojka) ona pjeva o tome kako se probila iz bijede u samo-zadovoljne tričarije. Kako je Madonna povećavala svoje materijalno bogatstvo, ona se zabavljala s pomisli kako ljudi koji je slušaju i o njoj čitaju smatraju da je ona zadovoljna sa svojim bogatstvima. No ljudi su nisu bili u pravu. Madonna je sama priznala kako ima stalnu glad za dodatnim bogatstvom, ljubavlju i moći! To je neprikosnovena oda vampirizmu, Madonna svaki svoj nastup, pjesmu, ili uradak dopunjava riječju: JOŠ VIŠE!
Ne postoji ništa loše u ambiciji i postavljanju životnih ciljeva, ali ta želja za više i više iz Monettove priče ili Madonninog života se i te kako razlikuje od normalne ljudske aspiracije.
Cilj koji nas zadovolji kada ga ostvarimo poštenim radom je drugačiji od beskonačne ambicije, koja nastaje glađu bez premca, sve to i te kako upozorava na prisutnost vampira.
Kad god osjetimo da moramo napuniti našu beskonačnu jamu u kojoj caruje sram i užasna glad koju ništa i nitko ne može ispuniti, kada ispunjenje ciljeva ne ostavlja zadovoljstvo u nama već stvara novu glad i nove ambicije tada moramo znati da smo žrtva psihičkog vampira!
Matrix World 