PONERIZACIJA DRUŠTVA

Osnovna pravila slobode! Drugi dio.

Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World

 Jesu li Amerikanci uopće više u stanju osigurati slobodu sebi i ne dirati se u slobodu dugih nacija i država?

Nastavljamo s odličnim tekstom web stranice Alt Market koja se odlučila pozabaviti osnovnim pravilima slobode. Koliko ljudi uzima slobodu zdravo za gotovo? Koliko ljudi smatra da su slobodni, a nisu? Znamo li mi uopće kako se sloboda teško stječe, a lako gubi?

Prvi dio teksta možete pročitati ovdje.

Četvrto pravilo slobode: Prestanite čekati druge da vam govore što trebate uraditi

Neovisni ljudi ne samo da razmišljaju o implementaciji rješenja problema drugih ljudi, oni isti tako rade na rješavanju svojih vlastitih problema. A kakve stvari čujemo u različitim pokretima za građanske slobode?

„Hoće li itko konačno nešto uraditi??“ Pitanje je što čete VI konačno uraditi da se pomaknete s mrtve točke i izvučete iz neprilike!

Kad netko pita o pomoći drugih i kada isti ne može sam izaći iz neprilika već ovisi o “milosti” drugih, to je pitanje čovjeka roba, a ne slobodnog čovjeka. Slobodan čovjek bi pitao: „Što ću ja uraditi da se izvučem iz neprilike? Što je MOJA solucija za rješavanje problema? To je ključ za slobodu; decentralizirano vodstvo i pokreti bazirani na fluidnosti i spontanim akcijama, umjesto velike mase ljudi koji ukočeno stoje i čekaju naredbe s vrha, ili samoproklamirane mesije koji orkestriraju sa stajalištima masa ljudi. Čim svoju vlastitu inicijativu zamijenimo s kontrolom drugih nad nama, izgubili smo borbu! Uvijek treba uzeti u obzir strategiju inteligentnih ljudi i naravno treba adoptirati one ideje koje možemo iskoristiti, ali ako ostanemo pasivni jer smo previše prestrašeni da se pokrenemo i pokušamo riješiti probleme koje smatramo puno većima od naših mogućnosti, onda smo u početku izgubili.

Pasivni ljudi su samo promatrači na povijesnom polju, oni je ne stvaraju.

Ustav SAD-a bi svakom građanu trebao garantirati osnovne građanske slobode, no znamo da se to nije dogodilo!

Peto pravilo: Odbacite sve što vam je nepotrebno, držite se onoga što je djelotvorno

Da, ukrali smo ovo pravilo od Brucea Leea, ali se ono može lako aplicirati na socijalne pokrete i ekonomsku stabilnost kao i na borilačke vještine. Na primjer, invazivno stvaranje dugova, je alat subverzije, tako su ljudi prisiljeni nositi teret dugova koje nikada ne mogu vratiti i ponovno postati slobodni. Zbog toga se pretjerano dugovanje mora izbjeći ili u potpunosti protjerati iz sustava.

U našem osobnom načinu življenja, koliko imamo nepotrebnih dobara koje akumuliramo na svakodnevnoj razini? Umjesto da uzimamo dobra i stvari koje su nam svakodnevno potrebne. Koliko vremena potrošimo na skupljanje „smeća“ kako bi ostali na „socijalno prihvatljivom“ nivou i kako bismo održali potrošačko ponašanje? Koliko nas radi poslove koje mrzimo kako bismo održali nepotrebnu potrošačku klimu? Mogućnost da napravimo prioritete u životu, mora ponovno postati vrlina, prvo bi trebali krenuti s ukidanjem bespotrebne kabelske televizije….,…

Jesu li od Američke slobode ostale vidljive tek kao nakunđureni simboli? Prodaju li Amerikanci i nama samo prazne fraze i simbole u ime slobode, demokracije i Američkog sna?

Ovo pravilo također trebaju aplicirati naše vlade. Ako vlade više ne obavljaju dužnosti koje su se obavezale da će odraditi i koje su obećali da će napraviti, onda vlade više nemaju smisla i ne odrađuju osnovni zadatak i namjenu za koju s stvorene. Ako vlade ne služe narodu, onda ih se mora prisiliti da to rade ili ih se mora zamijeniti s vladama koje će služiti narodu. Najvažnije od svega vlade se moraju vratiti prvotnim načelima vladanja za korist vlastitog naroda. Danas se obično ovakav stav zamjenjuje i krivo proglašava formom „ekstremizma“ ili čak pobunom, bez obzira koliko je ovo pravilan stav, što nas dovodi do slijedećeg pravila…,…

Šesto pravilo: Ignorirajte klasifikaciju establišmenta

U biti, kako će nas netko klasificirati i kojim će nas (pogrdnim) imenom zvati, može biti učinkovito jedino ako mi za to marimo to jest ako nas nešto tako dirne! Nazivi kao „domaći terorista“, „ekstremista“ ili „onaj koji priziva propast“ ili „poklonik teorija zavjere“ su klasifikacije koje su dizajnirane da osramote ljude i da na taj način sami pravimo cenzuru. Na taj način se ljudi u socijalnim pokretima stavljaju na stup srama, i s takvim se stvarima mi u stvari pribojavamo onih koji bi nešto mogli promijeniti na bolje. Na takav se način nasilno marginaliziraju ljudi koji imaju slobodarske nakane, njima se dodaju atributi „outsideri“ i „ekstremi“, političko „krilo“ kako bi se oslabile njihove političke opcije i kako bi se ostatak društva odbio od njih. Bez obzira što je svaki imalo pošteni i humani pokret u povijesti započeo kao „ekstrem“ ili neko „krilo.“

Pripadnika Occupy pokreta je sve više i više u SAD-u, možda ipak ima nade za Amerikance!

U početku našeg života, nas se uči kako je bolje biti prihvaćen, i da izbjegavamo stršati iz gomile, čak da je pametnije da nemamo izražen individualizam. Na žalost mnoge odrasle osobe nikada ne prerastu ova djetinjasta uvjerenja, i tako postanu podložni taktikama i apsurdima običnih gluposti i smijurija. Na koncu konca, kada nas prevari kradljiva birokracija koja je inficirana bezdušnim parazitima koji se povinuju centralističkoj upravi i to sve na račun nevinih ljudi, onda situacija postaje gotovo tragi-komična.

Globalisti zajedeno sa svojim priležnicima iz najvećih medija koji se ponašaju kao marionete i krpene lutke, će REĆI BILO ŠTO da dobiju što su naumili. Prazne riječi i lažne klasifikacije ne mogu zaustaviti istinu, ili pokret koji je zasnovan na istini!

Nismo sigurni da će policija i aparat opresije u SAD-u dozvoliti ikakve promjene na bolje sa zakonima koji su na snazi u SAD-u!

Sedmo pravilo: Cinizam vodi u propast

Dobro je biti kritičan, ali ne da dolazimo u točku nihilizma. Američka prošlost je puna zagonetki i pogrešaka, loših procjena i osuda, užasnih zlodjela i nevjerojatnih gluposti; to ne znači da su principi na kojima je Amerika zasnovana bezvezni ili da nisu od vitalnog značaja. Često čujemo od cinika da je ljudski rod postao preglup i da više ne zna što je dobro, a što loše. Pa ipak glupost i samozadovoljstvo nisu inherentne kvalitete. To su tek fantazije elitista, a ne stvarne činjenice. Glupost i samozadovoljstvo su odlike ponašanja na koje se netko „nauči,“ i isto tako se od njih može odučiti.

Ono što JESTE inherentno je činjenica da mi možemo odabrati kojim ćemo putem ići!

Za pristaše slobode, potrebno je posjetiti kako svi ljudi imaju izbor. Možemo kukati i plakati po cijele dane kako nitko ne obraća pažnju o slobodi i kako više nema nade da išta krene na bolje, no prije nego li se predamo moramo iscrpiti sve mogućnosti. Mi ne moramo „voljeti“ društvo kao takvo, ali moramo priznati njegove nepobitne potencijale rasta na dobrobit svakog ljudskog bića i njegovu mogućnost promjene na bolje od stanja u kojem se trenutačno nalazi. Zapamtite borba nije gotova sve dok se zapravo ne završi.

Osmo pravilo: Pravi autoritet se zasniva na respektu koji je dobiven zaslugama, a ne kupovinom ili otimanjem

Korumpirani političar je običan kriminalac u skupocjenom odjelu. Policajac koji ne prati zakone i ustav je običan mali tiranin u policijskoj uniformi.

Ekonomista koji namjerno falsificira ekonomske knjige za svoju ili političku korist ljudi na vrhu piramide je običan lažljivac ili prevarant s nakinđurenim komadom papira s nekog skupog sveučilišta.

Laboratorijski znanstvenik ili liječnik koji krivotvori eksperimente kako bi podupro interese korporacijskog svijeta umjesto da otkrije istinu javnosti je samo prevarant u bijelom mantilu.

Prečesto uzima zdravo za gotovo „istinu“ ovakvih kretena i to samo zato što vjerujemo njihovim riječima i zato što imaju prikladne kostime koji nas lako zavaraju!

Oni su ljudi, i ako ne mogu iskreno i pošteno odraditi svoj posao onda su oni u potpunosti beskorisni i zaslužuju osudu, a ne našu zahvalnost i uvažavanje.

Koliko je sloboda u SAD-u upitna i nedostižna pokazuje slika iz 2011. godine u kojoj policajac prska paprenim suzavcem uhićene i svezane pripadnike Occupy pokreta.

Mi ne smijemo nikada dozvoliti takvim ljudima da dođu na pozicije vlasti i moći i da nama vladaju!

Deveto pravilo: Svi problemi u društvu se vas OSOBNO tiču

Kada netko pokuša ukrasti nešto od vas, ili kada vas pokuša porobiti, onda je to osobna stvar, zar ne, naravno osim ako niste neka šuša?

Zašto bi drugačije bilo sa stvarima i problemima koje vam podvaljuje vaša vlada, to je isto osobni napad! Amerikanci bi zbog takve situacije trebali biti bijesni, jer prijeti potpuna propast njihove; ekonomije, valute, infrastrukture i što je najgore prijeti potpuni bankrot nacije. Trebali bi se popeti na glavu političarima i preuzeti vlast od ljigavog braka između političara i korporativnih bankara.

Je li to ponašanje nekog „ekstremiste“? Koga briga! Ako se ne vidi vaša ljutnja onda stvarno nije ni važno što vam sloboda nestaje pred očima! Nemojte samo postati aktivni, postanite emocionalni! RADI SE O VAŠEM ŽIVOTU, I ŽIVOTU ONIH KOJE VOLITE!

To ne znači da bi vaše frustracije trebali iskaljivati na kome stignete, već trebaju biti upravljane protiv onih koji ih rade, vaše vlade, tako da oni znaju da vas više ne mogu vuči za nos i zavaravati! Ako se ne pomaknemo s mrtve točke, onda ni nema veze jesmo li slobodni ili nismo!

Je li ovo slika Američke slobode?

Deseto pravilo: Vi ste prva i zadnja crta obrane

Voljeli vi to ili ne to je vaš posao. Mi smo naslijedili naše države koje se nalaze na rubu propasti, i na nama je da počistimo ovaj nered, ako to ne radimo, malo će toga ostati narednim generacijama. Ne smijemo živjeti u iluziji prosperiteta, koji će se dogoditi u budućnosti! Glad ne možemo shvatiti dok smo debeli i zadovoljni. Ne možemo se identificirati s problemom ako ga ne osjetimo na svojoj koži. Bez krvi, znoja i plača nećemo moći povratiti svoju slobodu. Nećemo moći napraviti čarobne zlatne gradove u oblacima, nitko se neće sjećati naše fantastične „zlatne ere“ jer ona ne postoji!

Mi smo vjerovali u laži i obmane. Mi smo finalni proizvod vremena koje bi bolje bilo da se zaboravi. Mi smo se sada suočili s dilemom koja je toliko velika i važna da je možemo nazvati najvećom krizom svih vremena. Mi smo oni koji su izvukli debeli kraj.

Ovaj tekst može biti proglašen kao glasnik propasti. Može biti shvaćen kao da nam je sudbina već zapečaćena. Možemo pasti na koljena u očaju i tuzi, pod bremenom na plećima. Ali to bi bilo protiv pravila broj tri, jer nikome ne trebaju plačljivici i strašljivci. Na koncu ako se netko rodi u nesretnoj generaciji  to se dogodilo jer su mnogi prije njih i sama nesretna generacija izbjegavali oblikovati vlastitu sreću koja im je pobjegla kroz prste. Što je veći problem i veća nesreća, veća je mogućnost da se stvore veliki heroji. Mi se moramo suočiti s velikim nepravdama i suparnicima, moramo se suočiti s najopasnijim preprekama ikad, pred nama je presedan koji može iznjedriti sasvim novi i bolji pravac s kojim se svijet može razvijati.

Bez obzira da li mi uspijemo u tome ili ne, kako će se stvar odvijati U POTPUNOSTI ZAVISI OD NAS SAMIH!

Originalni tekst na Engleskom jeziku pročitajte ovdje.