Preveli i uredili: urednici Matrix Worlda

U zadnjih 15 godina više puta se nametalo uvođenje potpune kontrole i cenzure interneta na ime ispraznih fraza kao što su; „borba protiv terorizma,“ zaštite autorskih prava, sprječavanje curenja tajnih spisa raznoraznih vlada i agencija i naravno u ime „obrane etičnosti i morala.“ Po čemu je najnoviji prijedlog zakona PIPA i SOPA, poguran od strane filmaša, umjetnika i ogromne armije lobista u politici SAD-a, drugačiji od prethodnih pokušaja maksimalnog ograničenja interneta? Zašto su se na tu ideju pobunili najveći divovi interneta kao što su: Google i Wikipedia?

Što je SOPA?

SOPA ili Stop Online Piracy Act (Zakon o sprječavanju internetskog piratstva) je jedan od niza prijedloga zakona u SAD-u koji u zadnje vrijeme nastaju kako gljive poslije kiše, a koji iza šarenih naziva kriju direktne udare na ljudske slobode i slobodu protoka informacija. Posljednji takav zakon prihvaćen u SAD-u je NDAA ili National Defense Authorization Act s kojim je SAD postao ozakonjena autokracija i s kojim je uvedeno izvanredno stanje u Americi. Prijedlog zakona SOPA je napravljen na inicijalnu ideju republikanskog političara i tvrdolinijaša iz Teksasa Lamara Smitha koji milijune dolara zarađuje zahvaljujući vlasničkim udjelima u mnogim filmaškim kućama i udruženjima od kojih je najvažnije ono pod nazivom: RIAAMPAA  – Recording Industry Association of American, the Motion Picture Association of America, koje upravlja gotovo svim stvarima vezanim za izdavanje, objavljivanje, cenzuru i prodaju djela iz svijeta; muzike i filma.

Nije ni potrebno navoditi kako ljudima koji stoje iza ovog udruženja i te kako smetaju raznorazni torenti, You Tube, Wikipedia, Facebook i Twitter, jer se na takvim providerima dijele informacije i djela koje bi RIAAMPAA voljela naplatiti kao „svojih ruku djelo“ , a ne da se slobodno i besplatno dijele internetom.

Što bi se dogodilo da se SOPA odobri?

Bilo koji blog, stranica ili pojedinac koji bi dijelio materijale napravljene od strane neke druge osobe i/ili firme, bi mogao biti odstranjen s interneta i onemogućen u pristupu istom, jednim jedinim klikom kontrolora, ako bi se posumnjalo (ne dokazalo na sudu) da koristi ili prenosi uradak za koji nije autoriziran ili da za taj isti uradak nije platio!!!

Na takav način bi isti tren You Tube, Twitter, Facebook i Wikiedia bili ugašeni i zabranjeni.

Što je PIPA?

PIPA ili Personal Information Protection Act je prijedlog zakona koji navodno štiti pravo na privatnost i objavu informacija na internetu, u stvari ovo je prijedlog zakona koji bi stvorio potpunu cenzuru informacija na internetu, s kojim bi u potpunosti bilo onemogućen prijenos vijesti i informacija ako se nekoj privatnoj ili pravnoj osobi ne sviđa što se ista spominje u internetskim uradcima.

Tko stoji iza PIPA-e?

Republikanski članovi kongresa SAD-a koji su pokrenuli prijedlog zakona o NDAA i koji su smislili i odobrili Patriot Act (Kontroverzni zakon o borbi protiv terorizma koji je uvelike smanjio građanske slobode i protok slobodnih informacija u SAD-u i svijetu) odobrenog za vrijeme Georgea Busha, 26.10.2006.

Što bi se dogodilo ako se PIPA odobri?

Kontrolori PIPA-e bi s jednim jedinim klikom bili u stanju cenzurirati i ukloniti uradke, vijesti, zablokirati pristup stranicama, blogovima, online tiskovinama i providerima koji spominju bilo koga koji se tome protivi (sve to bez odobrenja suda i osude istog).

Tko se buni protiv SOPA i PIPA?

SVI koji ne pripadaju lobistima ovih zakona!

Bi li SOPA i PIPA utjecale na slobodu i kvalitetu interneta izvan SAD-a?

Da, jer je najveći broj servera, providera, tražilica, internetksih servisera i web stranica te internetksih mreža napravljen i pokrenut u SAD-u. I što je najvažnije, svi oni koji bi imali ikakve indirektne veze s PIPA i SOPA “osuđenicima” bi također bili spriječeni u radu ili pregledavanju interneta. Drugim riječima, ako bi privatna osoba dijelila materijal koji je PIPA i SOPA zabranila, ta osoba više ne bi mogla pristupiti internetu ili bi bila nevidljiva drugima na internetu, ako se nalazi u SAD-u, no ako nije u SAD-u onda bi se Američkim korisnicima i providerima zabranilo i ukinulo servisiranje i suradnja s takvim osobama.

Cenzura interneta danas: Plava boja – bez cenzure, žuta boja – mala cenzura, crvena boja – pod prismotrom, crna boja – isključiva cenzura!

SOPA I PIPA bi u potpunosti cenzurirale Internet!

Google je u svojem izvješću o ovim monstruoznim prijedlozima zakona napisao slijedeće:

Vlada SAD-a bi prihvaćanjem ovih zakona cenzurirala Internet na isti način kako se to radi u Kini. Između ostalih stvari, tražilice bi morale izbrisati cijele web-stranice iz njihovih pretraga. Zbog toga su 41 organizacije za promicanje i obranu ljudskih prava i 110 profesora prava izjavili ozbiljnu zabrinutost o ovome prijedlogu zakona.

SOPA i PIPA bi uništile na milijune poslova unutar SAD-a i onih povezanih sa SAD-om. Najviše bi tada platile ove firme: AOL, EBay, Facebook, Google, Mozila, Twitter, Yahoo i Zynga. 54 najvećih firmi u SAD-u bi propale zbog ovog zakona, s tim bi njihovi zaposlenici širom svijeta istovremeno izgubili svoje poslove.

SOPA i PIPA ne bi spriječile piratstvo na internetu, u stvari ne bi ni pomogle u tome, jer se cenzura ne odnosi na one koji se time bave, i ne bi mogli ugasiti hakerske ili piratske stranice koje se ne nalaze na legalnim domenama i koje zaobilaze legalne online providere i tražilice.

Wikipedia je na to napisala:

Ako se usvoje PIPA i SOPA to će poražavajuće djelovati na slobodu interneta.

…

SOPA i PIPA su indikatori mnogo većeg problema. Svugdje po svijetu možemo vidjelti kao se razvijaju legalne mjere da bi se borilo protiv internetskog piratstva i da bi se Internet regulirao na potpuno novi način, koji bi i te kako povrijedio slobode interneta i protoka informacija. Naša zabrinutost nije povezana isključivo sa prijedlozima zakona PIPA-e i SOPA-e, jer su oni samo dio problema.

Mi želimo da Internet ostane slobodan i otvoren svima, svugdje i uvjek!

Američki senat će 24.01.2012 glasati po ovom pitanju.

Hoće li pobijediti razum i sloboda ili diktatura i novac, ostaje da se vidi, a nama do tada ostaje pet dana uživanja u internetu kakvog poznamo do danas!