PONERIZACIJA DRUŠTVA

FACIJALNO PREPOZNAVANJE: Kako se mogu prevariti nadzorne kamere!!

Veliki Brat vas promatra, iako ne baš na način kako bi većina nas to zamislila.

Prevela i uredila: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Naravno da kamere u bankama ili na aerodromskim kontrolnim točkama mogu tražiti pljačkaše ili potencijalne teroriste koristeći tehnologiju facijalnog prepoznavanja kako bi sparile slike sa već postojećima. Ali privatno poduzetništvo je također zaposleno.

Ukoliko označite vašu sliku na Facebooku ili u Google Picassu  ona može biti iskorištena za vašu identifikaciju na drugim slikama.

Adam Harvey kaže da tehnologija zadire u vaše pravo na privatnost pa je smislio neke niskotehnološke načine da je nadmudri.

„Nemojte me pitati o privatnosti jer imam tendenciju da nadugačko govorim o tome,“ rekao je. „Njegujemo pravo da jednostavno razgovaramo s nekim licem u lice kada živimo u okruženju gdje smo konstantno nadzirani.“ Harvey je web dizajner iz New Yorka koji je nakon dobivanja diplome na New York Sveučilištu 2010.g. započeo projekt nazvan CV Blještavilo (CV Dazzle).

Ako pogledate slike koje koje je stvorio, dobit ćete pojam o tome što je imao na umu. Softver za facijalno prepoznavanje traži ključne točke na nečijem licu, kao što su oči, nos i usta, mjesto gdje se oni susreću, kao i njhovu međusobnu razdaljinu. Zbog toga on predlaže jednostavne načine za njihovu blokadu. Dokazano je da je pramen kose učinkovit ako prekriva područje gdje se spajaju oči, čelo i nos. Softver za kompjutersko gledanje vrlo često traži tu točku i bez nje neće detektirati lice, kaže Harvey.

Rekao je da će, slično tome, i malo boje za lice zbuniti kompjuter. Harvey je rekao da je ustanivio da bi crni geometrijski oblici, ako se nacrtaju na nečijem obrazu, spriječili aparat da to registrira kao lice.

Naravno da to nisu stvari koje će većina ljudi napraviti sa svojim licima – ali Harvey se na to našalio rekavši da u New Yorku, gdje on živi, ljudi sa ekscentričnim frizurama ili make up-om ne bi puno odudarali. A to je puno učinkovitije od kapuljače ili šilterice navučene preko lica. Softver je nepotreban u takvim slučajevima;  ljudi tada ionako izgledaju kao da žele nešto sakriti.

Naravno da je pitanje privatnosti komplicirano, osobito kada je riječ o privatnosti na javnom mjestu. Richard Falkenrath, ravnatelj Udruge Chertoff za sigurnosno savjetovanje i koji je bio savjetnik za domovinsku sigurnost u Bushevoj administraciji, je rekao da se facijalno raspoznavanje ne koristi širom SAD-a, osim na mjestima poput sigurnosnih kontrolnih točaka. Pregledao je rad Adama Harveya i rekao da bi to bilo korisnije društvenim medijima nego kao način zaobilaženja državne sigurnosti.

„Očito postoje određene aktivnosti za koje nemate opravdana očekivanja privatnosti,“ rekao je Falkenrath. „Ljudi vas vide kada iznosite smeće. Ljudi vas mogu slikati kada hodate ulicom.“

Da li bi radovi poput Harveyevog mogli biti korisni kriminalcima – onim ljudima koji se ne bi trebali moći sakriti? Falkenrath je rekao da on tako ne misli, a Harvey je rakao da to nije niti bila njegova namjera.

„Smisao ovog projekta nije izbjegavanje zakona nego je riječ o prilagođavanju životu u nadzirajućem društvu,“ rekao je.

„U slijedećem ćemo desetljeću morati smisliti način kako da izbalansiramo sigurnost s privatnošću i nastavimo dalje,“ rekao je Harvey.  „Ovo istraživanje koje radim je usmjereno integraciji mode, privatnosti i tehnologije kako bi se stvorili stvarni proizvodi koje ljudi mogu koristiti.“

Originalni tekst pročitajte ovdje.