SVEMIR KROZ TELESKOP

Dekodiranje kozmoloških podataka može pomoći u shvaćanju neutrina i prilagođene gravitacije!

Snimka dubokih dijelova svemira koju je napravio teleskop Hubble.

Prevela i uredila: Barbara Arbanas Kovačević

Najmoćniji teleskopi današnjice sakupljaju ogromnu količinu podataka sa najudaljenijih mjesta svemira, ali većina informacija je jednostavno odbacivana jer uključuju maleni razmjer kojeg je teško prilagoditi. U pokušaju da se izgubi što manje podataka o kozmološkim istraživanjima, grupa znanstvenika je razvila nove tehnike koje istraživačima dozvoljavaju da koriste inače beskorisne podatke „izrezivanjem“ najviših vrhova što predstavlja najveći mogući izazov. Ovi podaci mogu pomoći u određivanju nekih neriješenih problema u fizici, uključujući utvrđivanje mase neutrina i istraživanje teorija prilagođene gravitacije.

Znanstvenici Fergus Simpson, Alan Heavens i Catherin Heymans sa Sveučilišta u Edinburghu, i J. Berian James s Tamnog kozmološkog centra u Kopenhagenu i Kalifornijskog sveučilišta Berkley su objavili svoje istraživanje u nedavnom izdanju Physical Review Lettersa.

Hubblova slika galaktike u obliku ruže je u stvari fotografija procesa u kojoj veća spiralna galaktika svojom gravitacijom privlači i asimilira manju galaktiku.

„Uzorak kojeg formiraju galaksije u našem Svemiru se često naziva kozmičkom mrežom jer sadrži poveznice sa strukturama nađenim na intrigantnoj paukovoj mreži,“ rekao je Simpson za PhysOrg.com. „U detaljnoj prirodi ovog uzorka kodirani su razni dijelovi informacija koje se odnose na kompoziciju svemira, uvjete u ranom svemiru i zakone gravitacije. Međutim, kada pokušavamo proučiti fine detalje u „malim“ razmjerima (oko 100 milijuna svjetlosnih godina ili manje), čini se da su vrlo nepredvidljivi jer je svemir poprilično nestabilan na tim razinama tako da fizika postaje vrlo komplicirana i nelinearna. Drugim riječima, ne znamo kako dekodirati taj podatak i to je posebno frustrirajuće jer je većina korisnih informacija zakopana u ovim manjim razmjerima.“

U pokušaju odgonetavanja tih niskih razmjera podataka, istraživači su razvili tehniku gustog „izrezivanja“ koja podatke čini pristupačnijima za prilagodbu.

„Primjenjujući jednostavnu ispravku na najgušća područja simuliranih dijelova svemira, samo 0,1 % volumena, otkrili smo da to otklanja većinu nepredviđenog ponašanja,“ rekao je Simpson. „Sada smo pokazali da većina tih podataka manjih razmjera može biti uspješno izdvojena.“

Stvaranje galaktike NGC 210.

Objasnio je da se ovi dodatni podaci mogu pokazati korisnima za znanstvenike koji proučavaju široki raspon područja, kao na primjer preciznije izračunavanje mase neutrina.

„Za ove se „male“ kozmološke razmjere smatralo da na njih utječu neutrini u ranom svemiru, u vrijeme kada su putovali vrlo blizu brzini svjetlosti,“ rekao je. „Njihov poduzetnički utjecaj ovisi o tome koliko će vremena provesti na ovim velikim brzinama, a to je određeno njihovom masom. Moguće je da će naša tehnika dozvoliti da se masa neutrina odredi raspodjelom galaksija.“

„Neutrini nam mogu objasniti osnove fizike kao i kozmologiju. U Standardnom modelu čestične fizike, neutrini nemaju masu tako da nam njihova masa daje produljenje Standardnog modela. U principu, kozmološka mjerenja mogu biti značajno preciznija od laboratorijskih eksperimenata.“

Jedna od najneobičnijih i najsjajnijih galaktika vidljivih sa Zemlje je NGC 5866.

Nadalje, podaci malog razmjera omogućavaju istraživačima da bolje razumiju odnos između galaksija i tamne tvari što potencijalno može dovesti do metoda za istraživanje teorija prilagođene gravitacije kroz promatranja.

„Otkriće da se Svemir brže širi je navelo mnoge kozmologe da se zapitaju da li ovo ukazuje na to da se zakoni gravitacije moraju prilagoditi,“ rekao je Simpson. „Ako postoji nova gravitacijska fizika, od nje se onda očekuje da promjeni stopu prema kojoj se tamna tvar grupira. Najveća poteškoća u mjerenju ponašanja tamne tvari je ta da mi ne znamo kako raspodjela galaksija (što je ono što možemo izravno mjeriti) utječe na raspodjelu tamne tvari. U svojem smo istraživanju pokazali da naše tehnike dozvoljavaju određivanje odnosa galaksija i tamne tvari („galaktički nagib“) s mnogo većom točnošću. Jednom kada je galaktički nagib poznat, možemo odrediti kojom brzinom se tamna tvar grupira i provjeriti da li se to slaže s očekivanjima einsteinovih zakona gravitacije.“

Originalni tekst pročitajte ovdje.

Pročitajte i ove tekstove:

Otkrivena ogromna kozmička vlakna koja povezuju Mliječnu stazu s Univerzumom

Znanstveno otkriće: Naš univerzum nije jednini ima ih još, ali treba dodatno istraživati da bi se potvrdila teorija paralelnih univerzuma!

Električni svemir i aktivne komete

Tajna planete Zemlje: Naše magnetsko polje je zamka za anti-materiju

Misteriozne kozmičke zrake obrušavaju se na Južni Pol – „Iz Vele, neutronske zvijezde – supernove?“

Gigantski svemirski oblak svijetli iznutra: primordijalni oblak vodika se napaja iz centra
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.