PONERIZACIJA DRUŠTVA

Proizvodnja hrane za vlastite potrebe je protuzakonita? NE U MOJEM DVORIŠTU!!

Prevela i uredila: Barbara Arbanas Kovačević

Ima li išta ljepše i zdravije od organske hrane koju sami proizvedete u svojemu vrtu? Hrane bez pesticida, insekticida bez umjetnog gnjojiva, često plodovi budu od prastarih sorti koje nemaju veze s GMO-om, od sorti koje su se u vašem kraju uzgajale decenijama. Pa koji nam to luđaci pokušavaju oduzeti pravo proizvodnje hrane za svoje vlastite potrebe? Hoćemo li im to dozvoliti? Hoće li nam Codex Alimentarius određivati “plastičnu, otrovnu i GMO hranu” kao jedine “dobre” i “zdrave” namirnice koje možemo pojesti!!??

Hoće li ovakve slike postati stvar prošlosti, hoće li za našu djecu penjanje po trešnjama, bademima, šljivama i orasima, kako bi došli do slatkih plodova, postati znanstvena fantastika?? 

Što je Zakon o hrani?

Vladin zakon, predstavljen saboru u svibnju, 2010., koji je od tada prošao prvo čitanje i reviziju Odabranog odbora, čeka svoje drugo čitanje 20. srpnja. Možda će u skoroj budućnosti biti donešen.

Koji su problemi u vezi zakona o hrani?

  • on pretvara ljudsko pravo (uzgajanja i dijeljenja hrane) u državno odobravnu privilegiju koja sveukupno može biti opozvana
  • čini nezakonitom distribuciju „hrane“ bez odobrenja i definira „hranu“ na način da ona uključuje hranjive tvari, sjemenje, prirodne lijekove, osnovne minerale i pića (uključujući vodu)
  • kontroliranjem sjemenja, zakon javnosti oduzima pravo uzgoja hrane i stavlja ga u ruke firmama za uzgoj sjemenja. Ova moć može biti zloupotrebljavana
  • zakon će podignuti osnovne cijene hrane podvrgavajući proizvođače birokraciji i registracijskim troškovima. Cijene hrane su već ionako u porastu zbog povećanja energetskih troškova i robnih špekulacija, dok su efektivni jednokratni prihodi u opadanju.

Uzgoj hrane za raspodjelu mora biti odobren, čak i za „vikend – industriju“, a takvo se odobrenje može i odbiti.

Organski vrt nije samo izvor zdrave prirodne hrane već je mnogima olakšica na preteško financijsko breme i kupovinu preskupe hrane, dok je drugima terapija i način opuštanja u prirodi.

Pod Zakonom o hrani, policija koja djeluje kao Sigurnosni službenici za hranu može bez naloga upasti na vaš posjed koristeći svu opremu za koju se smatra da je neophodna – uključujući oružje (klauzula 265-1).

Članovi privatnog sektora također mogu biti Sigurnosna služba za hranu, prema točki 243. Zaposlenici Monsanta mogu upasti na vaš posjed – uključujući marae – uz podršku naoružane policije.

Ovaj zakon Sigurnosnoj službi za hranu pruža imunitet od kaznenog i građanskog gonjenja.

Vlada je stvorila ovaj zakon kako bi ispunila svoje obveze prema Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (World Trade Organisation – WTO) pod međunarodnim programom nazvanim Codex Alimentarius („Kodeks o hrani“). Zbog toga mora progurati ovaj zakon na bilo koji način.

Nije važno što gajite u vašem vrtu i kako on izgleda, glavno je zapamtiti da je to vaše osnovno ljudsko pravo od pamtivijeka, u koje se nisu dirale ni najveće psihopatske i kriminalne vladavine i države u prošlosti, s obzirom da se moderna politika dira u pravo proizvodnje hrane u vlastitom vrtu, znači li to da je DEMO(N)KRACIJA puno gora od dosadašnjih zala?

Postoje problemi i sa Codexom. On će postaviti stroga ograničenja o sadržaju vitamina, minerala i ljekovitih sastojaka u hrani, piću i dodacima itd.

Zakon o hrani znači da svi proizvođači koji ne poštuju Codex mogu biti lako isključeni – iako to utire put za pravnu primjenu Codeksovih hranidbenih propisa. Proizvođačima će biti odbijena registracija (koja je diskrecijska) ukoliko se ne budu pridržavali pravila Kodeksa o proizvodnji hrane.

Koje su posljedice zaštite hrane na Novom Zelandu?

Zakon će potkovati trud mnogih ljudi kako ne bi postali samodostatni unutar lokalnih zajednica.

Banke sjemenja i mreže koje dijele sjemenje mogu biti ugašene ukoliko ne poštuju odobrenje. Gubitak raznolikosti sjemenja može otežati uzgoj vlastite hrane.

Hrana uzgojena kod kuće, i neko ili svo sjemenje, ne može se prodavati prema mjerilu učestalosti potrebe kako bi se nahranili ljudi u zajednicama gdje je komercijalno dostupna hrana postala nepriuštiva ili nedostupna (na primjer zbog ekonomskog sloma).

Najslađi su plodovi iz vlastita vrta!

Ograničenja u trgovini hranom i sjemenjem će brzo dovesti do trajnog gubitka nasljeđenih sojeva kao i općeg smanjenja biljne raznolikosti u poljoprivredi.

Organski proizvođači nasljedne hrane mogu izgubiti udio na tržištu zbog bogatih poljoprivrednih jedinica što vodi ka povećanoj potrošnji genetski prerađene i hrane siromašne hranjivim tvarima.

Ako će zakon svejedno biti donešen što možemo učiniti?

Ljudi moraju odlučiti hoće li dozvoliti da se donešeni zakon primjeni individualno. Najteže je ovdje shvatiti da mi u stvari imamo izbor. Još uvijek. Kruna nam govori da pristajemo biti podređeni zakonu samo uz naš pristanak – drugim riječima, prema vlastitom informiranom izboru.

Ovaj se pristanak može službeno ukinuti primjenom ovjerenog Zahtjeva prava (Claim of Rights – predložak). Ukoliko ovaj zahtjev nije osporavan od strane zainteresiranih stranaka, poput policije na koju utječe, Ministarstva pravosuđa itd., podnositelj više nije podređen zakonskim odredbama (iako je još uvijek podređen Općem zakonu).

Oni koji odluče da ne podliježu donesenom zakonu i ostalim propisima zabrane, pojedinačno mogu započeti pokušaj zaštite svojih zajedničkih interesa koristeći službeni ugovor kojeg Kraljica ima s domorocima ove zemlje – ugovor koji 1835.g. postaje Deklaracija o nezavisnosti i njegova naknadna promjena, Te Tiriti o Waitangi iz 1840.g.

Svatko od nas je barem jednom u životu imao priliku okusiti voće koje je netom ubrano iz vrta, još toplo od Sunca, zar bi takav užitak trebali ukinuti našoj djeci ili unucima?

Ponovo je ovdje najteža mentalna prepreka koju treba nadići – naša indoktrinacija je umorna od ustavnog zakona ove zemlje. Ali opet, jednom kada se postigne, krajnje je rješenje elegantno i jednostavno. Za više informacija pogledajte Maorsko običajno pravo (Maori Customary Law) internetsku stranicu koja pomaže hapu (politička jedinica u maorskoj zajednici) kako bi zadržala svoj suverenitet pružajući predložak za podnošenje dokumenata Kruni. Također možete upoznati stručnjake maorskog suvereniteta iz cijele zemlje, na Te T ii Marae, Waitangi 27. i 28. listopada, Dan nezavisnosti, vidi whakaminenga.

Detalji Zakona o hrani

Prema tom zakonu, svako „poduzetništvo (bilo čije) koje “proizvodi (uzgaja/proizvodi)” hranu (sadi/bilo što jestivo/biljni materijal/sjemenje) za “prodaju” (razmjena/nuđenje/dijeljenje/hranjenje ljudi/prodaju za novčanice itd.) ILI samo “prodaje” (razmjenjuje/dijeli) bilo koju hranu (biljke, sjemenje) ili kako god “hrana” zahtijeva, morat će biti na neki način odobreno od Vlade ili će imati posebno izuzeće.

Ovo je navedeno u Odjeljku značenja (odjeljci 8-10 dio 12) koji je pridodan niže u Dodatku B.

Zakon je nejasan u vezi toga je li sjemenje hrana ako biljke ne klijaju ili se sjeme jede, poput suncokretovog. Drugim riječima, sjemenje za rižu, krumpir, kumaru, pšenicu, ječam itd su sve „hrana“, ali sjemenje za raštiku to može ili ne mora biti.

Nadalje je vrlo diskutabilno da li se tim zakonom davanje bez kompenzacije (nevjerojatno) smatra “prodajom”.

Ljudi bi mogli biti ogorčeni time što ne mogu uzgajati mrkvu i uobičajeno ju mijenjati sa susjedom za njegov krumpir (jer su tada suočeni s zatvorom). Oni će pod tim zakonom očito postati kriminalci.

U svakom slučaju ovo su sporedne stvari.

U Belgiji je već zabranjeno pravljenje vina od svog vlastitog grožđa osim ako niste registrirani vinar, kazne su visoke i vino se prolije u kanalizaciju pred očima “kriminalca.”

Ključni je čimbenik sjeme. U mnogo je slučajeva klasificirano kao hrana, naravno. Sjemenje pšenice, sjemenje krumpira, riže, kukuruza, kvinoe i tako dalje – kada zakon nastupi sve ovo će biti izričito kontrolirane tvari, uz slične kazne kao za posjedovanje droge.

S obzirom na sjemenje koje se inače ne jede, to je mali skok (vjerojatno putem jedne sudske presude) da oni postaju “hrana” po prirodi jer su materjal za sadnju i “moguće ih je koristiti za prehranu ljudi” (Poglavlje 8. vidi Dodatak B niže).

Dakle, Zakon o hrani je širom otvoren za kontrolu sjemenja – već sada za stabiljke, a ostatak je ostvaren pomoću sudskih presuda (nakon što banke sjemenja upadnu bez naloga i osude sjemenje, možda izazovu akciju).

Ukoliko ovo bude tako, nemogućnost prohibicije nad uzgojem hrane, za lokalnu razdiobu to postaje sporna točka. Bez dobrog sjemenja nema niti dobre hrane (ili bilo kakve hrane) za distribuciju).

U redu, ovo je problem…koja su rješenja?

Teško nam je zamisliti da bi ovakav prizor u skoroj budućnosti mogao postati ilegalan!

Na Novom Zelandu postoje zaštite od takvih stvari kroz Ugovor, istaknut u WAI 262, tvrde rezultati istraživanja Tribunala objavljeni u vezi dragocijenih vrsta (taonga species), odnosno onih za koje se smatra da imaju koristi za čovjeka. Takvu je zaštitu moguće izvršiti putem Kraljice pod Deklaracijom neovisnosti 1835, koja je radije pojačana nego zamijenjena Ugovorom (Tiriti verzija, obvezujuća).

Jednostavno rečeno, zaustavljanje ljudi u razmjeni uzgojene hrane ili u dobivanju dobrog sjemenja za uzgoj, je osnovna izdaja (kriminalno djelo izdaje svoje države) i kršenje tikanga, a time i ugovora). Zbog toga se rješenje nalazi u Ugovoru Tiriti verzije, što po pitanju suvereniteta/Tino rangatiratanga/”punom vlasti” potvrđuje vladavinu engleskog zakona Contra Proferentem ugovora. Zbog toga je Kraljica vezana kao podložna „punoj vlasti“ regionalnog rangatira vlastitim zakonima…i rangatira može odbiti bilo koju politiku o hrani. Stoga Glavni guverner, prema zakonu, ima mogućnost kontrole kroz veto – on je „kraljičin izaslanik“ i potrebna mu je moć da putem veta djeluje kao instrument rangatira gdje želi iskoristiti svoje ovlasti – a sve ostalo je neustavno.

Ponovo, detalji o tome kako iskoristiti ‘rangatiratanga’ na ovaj način, su dostupni putem mreže Maorskog običajnog prava koja pomaže hapu da sadrži svoj suverenitet pružajući obrasce dokumenata za ispunjavanje s Krunom. Također možete upoznati stručnjake za suverenitet Maora diljem zemlje, na Te Tii Marae, Waitangi, 27. I 28. listopada – Dan nezavisnosti.

Ili da bi ovakav prizor postao ilegalan, jer ste vi ubrali voće iz svog vrta i dali ga djetetu da jede!

Pojedinci ili kolektivi također mogu raskinuti ugovor pod ovim zakonom ukidajući svoj pristanak za saborsko zastupanje. Ovo se može napraviti ispravno uručenom tužbom za prava (Claim of Right). Na taj način možete poništiti vaše ostvarivo pridržavanje propisa donesenim od strane zakonodavnog tijela koje vas više ne zastupa (vidi Dodatak A). Uručivanjem kopija vašeg zahtjeva svim zainteresiranim strankama, možete ostvariti ovaj prekid ugovora putem agencije za koje bi se inače pretpostavljalo da ste njihov subjekt obrade. Ispunite vašu Obavijest/Zahtjev putem javnog bilježnika, što nije sporno, jer bi inače sudac mogao presuditi preko toga, pa zato postoji slučaj za obranu.

Također je vrijedno napomenuti da zbog ove točke suglasnosti zakon ne krši Tiriti, niti je to njegova izdaja. Ovo je jedini način na koji se netko može izvući.

Uz malo sreće, ovo nije zečja rupa za vas. U stvari je vrlo jednostavno. Za razliku od toga, zakoni poput Zakona o hrani, su osmišljeni kako bi se u njima izgubili. To je 400 stranica uvrnutog smeća za mozak. Mi imamo pravo da ne uzimamo ove zakone u obzir, ili da se gubimo u njima, niti da ih primjenjujemo na sebi, i da se samo mirno nastavimo baviti svojim poslom – osobito kada su zakon donijeli ljudi koji ga ne čitaju, niti ga uopće više moraju čitati i koji ionako nisu naši predstavnici ako mi tako kažemo. Radi se o tome tko je u pravu.

U međuvremenu, Tiriti ima ključ za zemlju u cjelini. Suci su se također zakleli da će to podržati jer su dali prisegu da će podržati zakon, a Tiriti je dio našeg ustavnog prava. Ako oni to ne podrže, to je zbog toga jer ih dovoljan broj ljudi ne drži za riječ dok oni drijemaju kada su u pitanju njihova ljudska prava i koja će im naizgled biti (ali ne doista) oduzeta. Rađe neka daju sporazumni otkaz.

Dodatak A

Saborski sažetak: zakonodavni proces

„Zakon je okvir unutar kojeg državljani pristaju da njima upravlja vlada. Demokratska teorija je to da odabirom svojih zakonodavaca (zastupnika) građani priznaju legitimnost zakona koje su u njihovo ime odredili zastupnici i daju suglasnost da će se pridržavati tih zakona.“

(Drugim riječima, ako kažete svojem lokalnom saborskom zastupniku da povlačite svoju suglasnost koju ste njemu ili njoj dali, i ne glasate, vi logično možete opozvati svoji pristanak da ćete se pridržavati svih propisa donešenih u Saboru – to je slučaj kada više ne priznajete njihov legitimitet u odnosu na sebe jer, kako je gore navedeno, više nije tako. Lijepo je od njih da nam to kažu.)

Dodatak B

Značenje hrane

8 Značenje hrane

(1)   U ovom zakonu, osim ako kontekst ne zahtijeva drugačije, hrana –

(A)   Znači bilo šta da se koristi, može koristiti, ili

Predstavlja kao uporaba za ljudsku prehranu

(bilo sirovo, pripravljeno, ili djelomično pripravljeno); i

(b) uključuje –

(i) biljke; i

(ii) živinu namjenjenu ljudskoj uporabi na

mjestu kupnje; i

(iii) živinu za prehranu ljudi koja se prodaje

u trgovini malog obima; i

(iv) bilo koji sastojak ili hranjive tvari ili druge sastavnice

bilo koje hrane ili pića, bez obzira je li taj sastojak ili hranjiva tvar

Ili neki drugi sastojak konzumiran ili predstavljen

za osobnu konzumaciju ljudi,

Ili se koristi u pripremi, pomiješano sa ili

dodano

bilo kojoj hrani ili piću; i

(v) sve što je namjenjeno miješanju sa

ili kao dodatak bilo kojoj hrani ili piću; i

(vi) žvakaća guma, i bilo koji sastojak žvakaće

gume, ili bilo što čija je namjena

miješanje ili dodavanje žvakaćoj gumi; i

(vii) sve što je objavljeno od strane Glavnog

guvernera, prema Nalogu vijeća nalazi se u odjeljku

355, kako bi hrana bila u smislu ovog Zakona; ali

(c) ne uključuje –

(i) duhan; ili

(ii) svu kozmetiku; ili

(iii) bilo koju tvar koja se koristi samo kao lijek (unutar

Značenja Zakona o lijekovima 1981) bilo koji

kontrolirani lijekovi (unutar zakona

o Zlouporabi droga 1975), ili bilo koje zabranjene

supstance (unutar izmjena i dopuna

Zakona o lijekovima 2005), ili

(iv) svo posuđe i srodni proizvodi; ili

(v) bilo koja ambalaža (osim jestive ambalaže).

(2) Da bi se izbjegla sumnja, niti jedan pododjeljak (1) (v) (iv) niti (v) ne zahtjeva

bilo kakav sastojak, hranjivu tvar, ili neki drugi sastojak hrane ili

piće ili bilo šta čija je namjena miješanje sa ili

kao dodatak hrani ili piću u skladu s, kao samo,

zahtjevima iz ovog Zakona koji se specifično odnose na

hranu u svojem završnom potrošačkom obliku.

Značenje poslovanja s hranom

9 Značenje poslovanja s hranom

Ovim Zakonom, osim ako kontekst ne zahtjeva drugačije, prehrambeno poslovanje –

(a)   Znači poslovanje, aktivnost, ili poduzetništvo koje trguje

hranom (bilo u cjelini ili djelomično); i

(b)          Obuhvaća poslovanje, aktivnosti, ili poduzetništvo koje –

(i)                 Prevozi ili skladišti hranu; ili 35

(ii)               Prodaje hranu na internetu;ili

(iii)             Omogućuje, kao nagradu prostore (uključujući pokretne

prostore) ili usluge u svezi s ili u

svrhu trgovanja hranom (na primjer,

  • organizacija događanja, organizacija tržišta na kojem

se prodaje hrana, ili kao najmodavac); ili

(iv)              Je proglašeno od strane Glavnog guvernera, po Nalogu

Vijeća na temelju čkanka 355, da bude posao

s hranom za potrebe ovog Zakona; ali

(c)           Ne uključuje poslovanje, aktivnosti ili poduzetništvo koje –

(i)                 Obavlja bilo koji drugi posao osim trgovine

hranom, i unutar čega, djeluje kao

posrednik između osoba koje trguju hranom pružajući

kao nagradu, prostor (uključujući

pokretni prostor) ili usluge (na primjer,

pružanje internetskih usluga ili aukcijske stranice na internetu); ili

(ii)               trguje isključivo dodacima za hranu; ili

(iii)             bilo koju opremu (kao što su oznake

stolovi i stolice); ili

(iv)              je proglašena od strane glavnog guvernera, po Nalogu

Vijeća na temelju članka 355, da ne bude poslovanje s hranom za potrebe ovog Zakona

Značenje obrade i rukovanja

10 Značenje obrade i rukovanja

Ovim Zakonom, osim ako kontekst ne zahtjeva drugačije, obrada

i rukovanje, u odnosu na hranu za prodaju, uključuje  se bilo jedan

Ili više sljedećeg:

(a)   pripremu hrane:

(b)   proizvodnju hrane:

(c)    pakiranje hrane:

(d)   prijevoz hrane:

(e)   čuvanje hrane:

(f)     prikazivanje hrane:

(g)   posluživanje hrane

Značenje prodaje

12 Značenje prodaje

(1)   u ovome Zakonu, osim ako kontekst ne zahtjeva drugačije, prodaja,

u odnosu na hranu, –

(a)   označava prodaju hrane za obradu i rukovanje ili

ljudsku potrošnju; i

(b)   uključuje –

(h)   preprodaju hrane za obradu i rukovanje ili

ljudsku potrošnju; i

(ii)ponudu hrane ili pokušaj prodavanja hrane, ili

prihvaćanje ili posjedovanje hrane radi prodaje,

ili izlaganje hrane za prodaju, ili slanje ili dostava

hrane za prodaju, ili uzrokovanje ili dozvoljavanje prodaje

hrane, nuđenje, ili izlaganje za prodaju; i

(iii)razmjenu hrane; i

(iv)prodaja ili ponuda, bilo čega što u sebi

sadrži hranu; i

(v)dostava hrane, zajedno sa svim dodacima,

uslugama, ili zabavom, kao dio bilo čega

što uključuje naplaćivanje; i

(vi)opskrbu hrane u zamjenu za plaćanje ili

u odnosu na koje se vrši plaćanje u trgovini,

u hotelu, restoranu, na štandu, u ili na plovilu ili

vozilu, ili bilo kojem drugom mjestu; i

(vii)u svrhu reklame ili promidžbe

bilo koje trgovine ili posla, ponuda hrane kao nagrade

ili nagrada za javnost, bilo uz plaćanje

ili ne, dijeljenje hrane; i

(viii)izvoz hrane; i

(ix)svaka druga metoda raspolaganja hranom

vrijedna razmatranja.

(2)   Prodaja, ponuda ili izlaganje hrane za prodaju bit će tretirano,

  • osim ako se ne dokaže suprotno, kao prodaja, ponuda, ili izlaganje

za prodaju hrane za ljudsku potrošnju.

(3)   Prodaja bilo koje hrane u svrhu miješanja sa bilo kojom

drugom hranom će se tretirati osim ako se ne dokaže suprotno, kao

prodaja ako je glavni dio ili proizvod dobiven miješanjem, ili bilo koji  dio

glavnine proizvoda koji je namjenjen prodaji.

(4)   Opskrba hranom od strane ili u ime Krune koji se financira

izravno u cijelosti ili djelomično od strane Krune u svrhu

(bilo u cjelini ili djelomično) ili da je financiran bilo kojim drugim sredstvima, tretirat će se kao prodaja hrane, osim ako nije drugačije određeno

Na Novom Zelandu je ovaj prizor već ilegalan, mogao bi uskoro postati ilegalan i u nas!!

Dodatak C

Preporuke Izborne Komisije

Poslovi malog opsega

Preporučujemo izmjene i dopune klauzule 95 ubacivanjem nove podtočke 95(5) da pruži primjer osobi kojoj izvršni direktor može odobriti izuzetak djelovanja pod planom registracije kontrole hrane ili nacionalnog programa. Ovaj primjer zabrinjava one koji na svoju ruku proizvode hranu za prodaju i prodaju ju isključivo konzumentu, i ne zapošljavaju niti uključuju nikog drugog da pomaže u proizvodnji ili prodaji hrane, i općenito ne prodaje ili distribuira hranu.

Tretman za hranidbene poslove malog opsega je nastao kao stvar osobitog interesa u odnosu na zakon. Trgovci vrlo malog opsega, ili “vikend-industrija” nisu nestali u zakonu. Bilo bi teško odrediti “mali opseg” u terminima profita, proizvedene količine, broja ljudi uključenih u proces, a također je teško definirati “vikend- industriju” hrane. Ovakav postupak bi bio neučinkovit ukoliko uključuje ili isključuje određene aktivnosti trgovine hranom. Iz tog razloga ne preporučujemo općenitu proviziju “vikend-industrije”, i umjesto toga predlažemo izuzeće od zahtjeva djelovanja pod planom kontrole hrane ili nacionalnih programa za regulaciju da mogu biti obrađivani od slučaja do slučaja kroz mogućnost direktorovog određivanja izuzetaka prema toj klauzuli.

Nama ova gredica uopće ne izgleda opasno niti ilegalno, ali očigledno nekima ovo jako smeta, zašto bi itko jeo besplatnu i zdravu hranu??!!

Dakle, da završimo: pa, nećemo dozvoliti da hrpa offshore odvjetnika ima posljednju riječ?

Offshore odvjetnici kažete? Da, dobro ste čuli. Kate Wilkinson, Ministrica za sigurnost hrane, čije se ime pojavljuje na vrhu zakona, kaže da jednostavno nije imala pojma da njezin zakon pokriva sjemenje. Isto tako, Zeleni kažu da nisu niti oni – iako su glasali za prvo čitanje i imali svojeg zastupnika u Izbornoj komisiji koji ga je dalje odobrio.

Nameće se pitanje da li Sabornici uopće čitaju ove stvari? NE! Da li im on mora biti pročitan? NE!  Dovoljno je pročitati naslov u Saboru. Kako kada su ga oni napisali? Ne, odvjetnici to rade. Dakle, tko su ti odvjetnici i odakle djeluju?

Ideja da Kate Wilkinson ne zna kakve implikacije ima zakon s njenim imenim na njemu (ili kaže da ne) je prilično zapanjujuća. Dakle ponovo, tko su njezini duhovi pisci? Gdje su ti odvjetnici bazirani? Sloboda zahtjeva informacija, netko?

Znamo da je Zakon o hrani progurala Američka uprava za hranu i lijekove (US Food and Drug Administration – FDA) kroz svoje uključivanje u Codex Alimentarius što je inicijativa koja se desetljećima uvaljuje svim zemljama članicama Svjetske trgovinske organizacije (STO).

Novi Zeland je članica STO-a. A sve zemlje članice moraju implementirati Codex ili će, unatoč zadacima, izgubiti mogućnost trgovine hranom. Tako se implementacija Codexa širi kroz STO poput dominantnog gena.

I naravno, geni su ono o čemu je većinom i riječ u Codexu… širenje GMO-a kroz opskrbu hranom, bilo trgovinom ili kroz priključivanje regenerativnim procesima kroz međusobno križanje. I nakon toga slijede nagrade, kako Monsanto i voli. On je, naravno, glavni lobist američke FDA i zagovornik Codexa.

Ovako će u budućnosti izgledati teški kriminalci!

Odvjetnici koji su napisali Zakon o hrani, na ovaj ili onaj način, na ovom ili onom mjestu, možda čak u Washingtonu (nastavi čitati) – pa oni rade za globalne komercijalne interese. Oni ne rade u vašem interesu.

Na kraju se sve svodi na posao i kontrolu. Kontrola opskrbe hranom. Kontroliraj hranu neke nacije i moći ćeš kontrolirati njene ljude. Ono što je sigurno u vezi Zakona o hrani je to da oduzima kontrolu mrežama kućnih uzgajivača (koji moraju djelovati kao mreža kako bi smisleno dijelili hranu i sjemenje) čineći ih ilegalnim i daje ju onima koji mogu priuštiti visoke troškove registracije sukladno Zakonu o hrani – za komercijalne poslove s hranom. Oni su tada dužni arhitektima Codexa.

To je zbog toga što će ti komercijalni poslovi morati pridržavati Codexovu regulaciju hrane donešenu od strane američke FDA putem STO i vlade Novog Zelanda, ili će opozvati svoje dozvole za rad. Hrana koju uzgajaju će biti u skladu s Codexom – što znači ozračena, genetski modificirana, ubrizganih hormona, bogata pesticidima (otrovom), hrana bez životne snage kojoj nedostaju važni hranjivi vitamini i minerali.

Dobro za poljoprivredni posao, loše za vas.

Ukratko, ovaj zakon bi vas mogao ubiti. Ili vašu djecu. No ne vjerujte nama na riječ. Sami istražite Codex Alimentarius.

Da li Kate Wilkinson to zna? Da. Ona zna većinu, ako ne i sve.

Da li ona to pokušava zataškati ili zavrtjeti? Da.

Wilkinson prati podatke koncentrirajući pozornost na pozornicu desno dok se nešto vrlo štetno dešava na pozornici lijevo. Za više informacija o tome, proučite prilog 4 iz 2010.g. o sceniranoj debati kada je postavljen Konzervatorski ministar – to je sve bilo zbog smirivanja tenzija zbog činjenica u Rasporedu 1, 2 i 3 koje je trebalo minirati. Nikada nisu namjeravali minirati Raspored 4. Bio jednostavno slijepo dupliranje. I mediji, javnost i Zeleni su se uhvatili na udicu, progutali ju i potonuli.

Zakon o hrani nije bio pokriven u većini pitanja o tome kako će on u stvari utjecati na ljude – kao na primjer na one koji pate od pothranjenosti ili su otrovani hranom? I obmana ide vrlo duboko. Prvo morate poznavati Zakon, koji je do prije dva mjeseca bio potpuno nepoznat. Onda morate duboko zaroniti u 400 stranica izvrtanja uma. Onda morate čitati između redova s jednim okom na provencijencijama – komercijalnim interesima i američkoj FDA. Naposljetku, morate to iznesti u javnost – škakljivo, kada je glavnina varijacija priča koje smrde do nebesa visoko rangiranih komercijalnih i političkih urota.

Još uvijek ste s nama? Dobro!

Dakle, da zaključimo, kada uzmemo u obzir na koji način Novi Zeland u stvari dobiva svoju tjednu pozajmicu od 300 milijuna dolara upakirano u dug – gdje je „Kruna“ registrirana korporacija u Washingtonu D.C. nazvana Njezino Veličanstvo u pravu Novog Zelanda, koja nudi naš rad i resurse kao vrijednosnicu na spomenutom kreditu koji se nikada ne može nadoknaditi jer u globalnoj cirkulaciji ima više duga nego kredita (to zapravo zaokružuje i trguje tim vrijednosnim papirima na burzama poput LSE)… e SADA počinjete povezivati točkice u veću sliku gdje su do sada samo naša vlada, kabinet i sudstvo bili usamljeni (plus mi).

Uglavnom, međunarodni bankari posjeduju Novi Zeland, zahvaljujući nemalom udjelu John Keya kojih se povezao s velikim materijalno vrijednosnim papirima za svoje usluge pozajmljivanja novca preko kartične kuće. Dakle, šta mislite tko je napisao Zakon o hrani? Pa, vjerojatno su to bili bankari. S računima kod američke Komisije za vrijednosne papire.

A ne mislili su i na ovo, i ovo je postalo ilegalno na Novom Zelandu i nekim dijelovima SAD-a.

Mi smo uhvaćeni u takozvanu mrežu dužničkog ropstva kroz naše neznanje i pristanak na nedjelovanje. I vrlo brzo, to bi nas moglo koštati večere na stolu.

No riječ se brzo širi – barem kada je u pitanju Zakon o hrani. Molim vas, dajte svoji udio i podijelite link www.nzfoodsecurity.org (stranica više nije aktivna) na Facebooku, ispišite ovo i podijelite na poljoprivrednim tržištima, stavite linkove na svoje blogove i uzbunite lokalne dobavljače organske hrane i pitajte ih jesu li čuli za zakon. Nabavite njihove e-mail adrese, pošaljite im link, tražite da to proslijede i postavite ispis ove stranice na njihovo prodajno mjesto. Možete čak dijeliti kopije van Novog svijeta.

Nakon što ste proširili riječ, UČINITE nešto. Podnesite Zahtjev za pravo prije izbora (i nemojte glasati). Ili još bolje, postanite prihvaćeni kod hapua, jer hapu može izdati Naloge koji nadilaze sve dijelove ovog Zakona za njihove okruge. Glavni guverner mora i poštovat će takve naloge i izuzeti cijele regije koje spadaju pod hapu rangatiratanga koji obuhvaća njihov rangatiratanga. On je ustavom obvezan da to učini, a zakon daje vrlo jasne odredbe za njegovu intervenciju – on to mora.

Najvažnija je činjenica da klinci na Novom Zelandu već pate od pothranjenosti zbog rasta cijena hrane. Zakon će hranu učiniti čak i skupljom, a manje hranjivom za odrastanje. I vi nećete ispravno moći uzgajati i dijeliti hranu, i naći ćete se pod piramidalnom shemom globalnog bankarskog sustava.

Odvjetničkim govorom, ova zemlja je ozbiljno prevarena. Što znači zeznuta. Da li dajete svoji pristanak?

Ne?

Onda zaplačite „SILOVANJE“, i to glasno! Ili posegnite za suzavcem.

 Originalni tekst pročitajte ovdje (ova stranica također više nije aktivna).

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Tekstovi sa sličnom tematikom:

Novi zakon u Novom Zelandu oduzima ljudima osnovno pravo uzgajanja vlastite hrane

Skupljanje kišnice zabranjeno u mnogim dijelovima SAD-a – vlada je prisvojila vlasništvo nad kišnicom

7 Načina kako nas truju!

Vitamini štetni za zdravlje: Kakva bezočna laž i kome odgovara da smo mi bolesni!!??

NA VRH STRANICE.