SVIJET POD LUPOM

Istraživanja pokazuju da su hladne zime uzrokovane toplim ljetima!

Jesu li prehladne zime pune sniježnih padalina uzrokovane sušnim i jako toplim ljetima?

Prevela i uredila: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Znanstvenici su ponudili uvjerljivo objašnjenje za oštre zime koje smo nedavno iskusili na sjevernoj hemisferi; povećane temperature i topljenje leda na arktičkim područjima uzrokuju više snježnih padalina u jesenskim mjesecima na nižim nadmorskim visinama.

Jesu li ekstremni vremenski uvjeti na planeti, kao što je suša, postali uobičajeno pravilo, a ne iznimka?

Njihova saznanja mogu pomoći u osvjetljavanju specifičnih vremenskih incidenata kao što je ekstremno oštra zima 2010. god. na Floridi koja je na kraju ubila domaćina tropskih bića ili snijeg koji je u prosincu 2010. god. pao u Velikoj Britaniji uzrokujući kaos.

Objavljeno 13. siječnja u IOP-ovom (Institute Phisics Academic & Science) časopisu „Pisma o istraživanjima okoliša“, ovo novo istraživanje ukazuje da bi trend povećanja hladnih zima tijekom posljednja dva desetljeća mogao biti objašnjen toplijim temperaturama u jesen, što ostavlja svoji trag i utječe na uobičajene vremenske tokove i uzrokuje pad temperature naredne zime.

Čak i regije koje su dobro spremljene za zimske uvjete, kao što je šire područje New York Cityja, je ove zime bilo u potpunosti nespremno pred nenormalno jakim snježnim padalinama i izrazito niskim temperaturama praćene hladnim vjetrom.

Najžešći trendovi hladnih zima su promatrani na istoku SAD-a, jugu Kanade i većem dijelu sjeverne Euroazije, za koje istraživači za Atmosferska i Okolišna Istraživanja (Atmospheric & Environmental Research), sa Sveučilišta iz Massachusettsa i Aljaskog Sveučilišta iz Fairbanksa, vjeruju da ne može biti u potpunosti objašnjeno prirodnom varijabilnošću klimatskog sustava.

Nenormalne ljetne žege su također postale uobičajena pojava diljem planete.

Njihovi nalazi pokazuju veliko zagrijavanje kroz srpanj, kolovoz i rujan na Arktiku, što se nastavlja kroz jesen i, prema njihovim promatranim podacima, čini se da uzrokuje pojačano topljenje leda na moru.

Ova toplija atmosfera, u kombinaciji s topljenjem snijega na moru, dozvoljava Arktičkoj atmosferi da zadrži više vlage i poveća vjerojatnost padalina na većem broju južnih područja, kao što je Euroazija, gdje bi kod zamrzavajućih temperatura padaline bile u obliku snijega. Doista, promatrani podaci su pokazali da se pokrivenost snijegom u Euroaziji povećava tijekom posljednja dva desetljeća.

Samo ove zime snijeg je napadao u nekim predjelima Mediterana više nego li u cijelom prošlom stoljeću.

Istraživači vjeruju da povećanje snježnog pokrivača ima zamršen učinak na Arktičku Oscilaciju – atmosferski obrazac pritiska na srednjim do velikim zemljopisnim širinama – što uzrokuje zadržavanje „negativne faze“.

U toj „negativnoj fazi“, visoki se pritisak nalazi iznad Arktičkog područja i gura hladniji zrak u područja srednje zemljopisne širine, kao što su SAD i Sjeverna Kanada pružajući viđene hladne zime.

Globalno zatopljenje ili zahlađenje? Bez obzira na krajnji rezultat, čeka nas buran period s mnogim ekstremnim vremenskim uslovima!

Vodeći  istraživač, Judah Cohen, je rekao; „Ja ne sumnjam da se planeta zagrijava, a to će ići u prilog toplijim temperaturama u svim godišnjim dobima i na svim lokacijama. Međutim, mislim da je povećani trend pokrivenosti snijegom doveo do regionalnog zahlađenja, kako je i objašnjeno u izvještaju, i ne vidim razloga zbog kojeg se ovo ne bi nastavilo i ubuduće. Oborine koje trenutno padaju u vidu snijega će umjesto toga padati kao kiša, eliminirajući zimsko zahlađenje ukoliko se nastavi trend toplijih jeseni.“

Snijeg, mećava ili zimska pošast??? Što se događa s klimom na planeti?

To također pridonosi zaključku da je jedan od najglavnijih razloga zbog kojeg konvencionalni klimatski modeli ne uspjevaju obuhvatiti ovo promatrano zimsko zahlađenje  taj što ne uspijevaju izračunati vjerojatnost snježnog pokrivača, što može povećati točnost sezonske ili duže prognoze vremena, kako je i prikazano u ovom istraživanju.

„U istraživanju smo prikazali kako korištenje snježnog pokrivača u sezonskoj prognozi može omogućiti vještiju i točniju prognozu. Bez točne simulacije sakupljanja zimskih klimatskih uzoraka i vjerojatnosti sniježnih padalina, modeli koje trenutno koriste državni centri propuštaju važan utjecaj na zimu i zbog toga će i nadalje biti manjkavi u predviđanju zimskog vremena u sezonskim, a čak i više u dužim dekadskim vremenskim razmjerima,“ nastavio je Cohen.

Originalni uradak pročitajte ovdje.