SVIJET POD LUPOM

Kako se osjeća majka kad njeno dijete umre od cjepiva, a sve što čuje od doktora, vlade i medija je da su cjepiva: SIGURNA I UČINKOVITA ?

Prevela i uredila: Irena Dujmušić

Matrix World

Potresan i istint tekst s web stranice IAS.org kojeg smo odlučili u cijelosti podijeliti s vama.

Ovo je moje putovanje…. Ne mogu reći da sam vjerovala u cjepljenje. Nisam znala ništa o tome, a svejedno sam to učinila. Tako i vi radite, zar ne ? Radite ono što vam doktori i pedijatri govore i što vam roditelji i mediji savjetuju. Eto napravila sam to, bez puno pitanja i misli o tome. U trenutku kad je primio cjepivo , vrištao je. To se nastavilo i veći dio dana, a kada nije vrištao, plakao je. To je bilo neobično za njega jer je bio vrlo sretna, mirna beba, koji se prevrtala već s 8 tjedana, a gugutao je na prvi pogled na svoju majku. Liječnik mi je rekao da su njegove reakcije ‘normalne’ i da će biti u redu za par dana.

Nakon prvog dana  gotovo se oporavio,osim  neke razdražljivosti i nemir a. Kako su tjedni prolazili, sve se činilo u redu.

S četiri mjeseca starosti, poslušno sam ga odvela na sljedeće cijepljenje. Ovaj put je vrištao još glasnije i nisam ga mogla utješiti. Dojila sam ga, samo zato da bi on sve povratio i nastavio vrištati. Nikada prije nije povraćao. Nakon što se to ponovilo više puta, nazvala sam doktoricu, a ona je rekla neka ga prestanem dojiti i umjesto toga da mu dam malo soka. Uspio je malo toga zadržati, ali je još uvijek često povraćao.

Sljedeći dan sam nazvala lječnicu i rekla joj kako mislim da su to cjepiva napravila, a ona je odgovorila da je to samo slučajnost, ali da ga ipak dovedem na pregled.  Uputila me specijalisti. Dok sam čekala pregled kod specijaliste, u tih par dana, moj se dječak počeo čudno ponašati. Izvijao je leđa i plakao od boli. Bio je krut kao ploča. Oči su mu se prevrtale. Nije imao temperaturu, ali se sav tresao.  ( Kasnije sam od doktora saznala da su to grčevi i konvulzije ). Povraćanje se nastavilo i po preporuci medicinske sestre sam ga prestala dojiti. Povratio je i formulu. Postajala sam jako uplašena.

Otišli smo na dogovoreni pregled, specijalist je uzeo uzorke krvi i morali smo čekati. Njegovi simptomi su se nastavili i nakon par dana od doktora je stigla vijest da je alergičan na pšenicu. Prestala sam mu davati žitarice, koje sam počela davati tjednima prije, ali simptomi nisu nestali ( kad sad o tome razmišljam , ionako su to bile rižine žitarice ).

Odlučila sam se preseliti se u veći grad da bih dobila bolju pomoć za dijete. Čim smo tamo došli kod doktora odmah je primljen na brojna ispitivanja, od kojih su se mnoga provodila pod totalnom anestezijom, za koju je bio potreban moj potpis čime sam potpisala da sam obaviještena da dijete može umrijeti pod anestezijom.  Nisam bila upozorena na to, ne znajući sav medicinski žargon, jer sam željela da mi dijete bude dobro i vjerujući doktorima da znaju šta rade.

Ali ovoga puta moj mali sin je izgubio puno na kilaži i ništa što sam radila ( po savjetu doktora i dječje klinike ) nije pomagalo.

Nakon mjeseci testiranja u bolnici ( ležao je tamo ), pozvani smo u ured da bi nam objavili da ne znaju zašto mi dijete ne napreduje, ali da procjenjuju da će to proći za par mjeseci.

Ubrzo nakon toga odvela sam dijete kući da umre.

Bilo je to zanimljivo vrijeme. Ne primjećujete promjene na nekome s kim ste svaki dan. Sjećam se da sam išla u kupovinu i da ljudi nisu gledali u moje dijete nego u stranu. Sjećam se da sam išla kod mesara i naručivala što mi treba, a on nije htio uzeti moj novac dok se njegov pogled fokusirao na mog sina. Nisam razumijela ništa od ovoga. Mislila sam da se samo ljudi ponašaju čudno.  Nisam shvaćala kako je moj sin izgledao – poput izgladnjelih beba u Africi koje gledamo na televiziji.

Moj dragi mali sin se nije više prevrtao, nije gugutao, zapravo nije radio ništa. Imao je sad više od godinu dana, a zadnja 4 mjeseca nije uopće napredovao, od zadnjeg cijepljenja. Zapravo se vratio u fazu novorođenčeta, iako je imao dužinu djeteta. Nosila sam ga naokolo u nosiljci blizu srca i čekala dan kad će me napustiti.

Kada mu je  krv počela udarati na usta i nisam uopće skoro spavala kako bih mogla paziti na njega, ponovno je primljen u bolnicu. Umro je nekoliko tjedana kasnije. Cijepljenje ga je ubilo, nemam sumnje. Da se uvukao ispod sudopera i pio otrove teških metala, formaldehida, stranih proteina, višestruke viruse i niz drugih toksina, hitna služba bi to nazvala trovanjem. Budući da je ubrizgano  u njegovo tijelo, to se zove ‘slučajnost’! Smiješno, a od tada sam upoznala mnoge roditelje sa sličnim pričama.

Poslije  nekoliko godina odlučila sam se imati još jedno dijete. Ovog puta nisam bila mirna. Tijekom godina istraživala sam  utjecaj cjepiva na duljinu. Čitala sam umetke proizvoda i pronašla sve  reakcije tiskane tamo, tako da su moje sumnje potvrdili proizvođači lijekova čak i ako nisu navedeni od strane liječnika.

Lagali su mi i moje zabrinutosti i sumnje oko cjepiva nikad nisu uzimali u obzir. Primali su ih s negiranjem  i zbog mog slijepog vjerovanja medicinskoj profesiji, nisam postavljala pitanja.

Od tada sam pročitala stotine knjiga, koje su napisali neki vrlo hrabri liječnici koji su se potrudili istražiti taj problem, temeljito sam pročitala medicinske časopise i gledala neke DVD-e  učinjene od strane liječnika, a sve da upozore roditelje o opasnostima od cjepiva.

Imam troje potpuno necijepljene djece, koja nikad nisu imala dječije bolesti- za razliku od svojih cjepljenih vršnjaka koji su često podlegli bolestima protiv kojih su bili cjepljeni. Održavam ovu djecu zdravom uzimajući ono što je priroda osigurala za zdravlje – prirodnom hranom, čistom vodom, suncem, svježim zrakom, dovoljnom količinom sna i okruženjem ispunjenom ljubavlju i  njegom.

Nekoliko jednostavnih činjenica za ljude da provjere:

  1. Japan je prestao cijepiti  bebe i njihova SIDS stopa (Sudden infant death syndrome – sindrom iznenadne smrti djeteta )pala je na gotovo na nulu. SIDS u Australiji, uglavnom se događa u 2, 4 i 6 mjesecu – slučajnost – mislim da ne, neka će smrti zasigurno biti od cijepljenja!
  2. SAD  isplaćuje milijarde za naknadu za ozljede od cjepiva. Zašto liječnici niječu da se to događa –zar se plaše tužbe?
  3. Apsolutno nema znanstvenih dokaza da je podignuta razina antitijela jednaka imunitetu. Očigledno liječnici žele znanstveni dokaz reakcija, ali ne postoji znanstveni dokaz da podignuta  razina antitijela daje imunitet. Tu je dokaz da ne daje , kada se većina slučajeva hripavca događa kod  cijepljenih kao i kod ove trenutne epidemije.

Tužno mi je znati da postoje tisuće djece koja imaju oštećenja, koji su invalidi ili su izgubili živote svake godine, a nemaju glas da ustanu protiv moćnih farmaceutskih tvrtki, a ono što je sada industrija je i jedva struka -medicina.

Predlažem da svi pogledate definiciju sigurno i učinkovito. Uskoro ćete naučiti da ne kaže ono što bi liječnici i farmaceutske tvrtke  htjeli da vjerujemo. Dok imamo sustav kada su nuspojave cjepiva negirane, a i rizik od bolesti je pretjeran, mi nikada stvarno nećemo znati pravi omjer rizika i koristi. Ali zapamtite, rizik je 100% – tan kada se šteta dogodi vašem djetetu!

Sada postoji toliko informacija od ljudi koji nemaju interes u cijepljenju – predlažem vam da pogledate temeljito i stavite svoje strahove na jednu stranu.

Edukacija pobjeđuje strah.

Ako je svrha moga sina na ovoj zemlji bila da me naučiti kako biti bolji, odgovoran  roditelj, onda je uspio. Da nije živio i umro, ja bih možda još uvijek bila zadovoljan roditelj kao što sam bila kad sam ga odvela  na cijepljenje. Zbog toga sam mu ja, i njegova braća i sestre zauvijek dužni. Možda ću jednog dana, doći da mu zahvalim. U međuvremenu se pitam kako bi izgledao danas. Kad sam stavljala  21. ključ oko njegovog nadgrobnog spomenika, samo mi je bilo žao da mu ga ne stavljam  oko vrata.

Moje necijepljena djeca su živa i zdrava, a moje cijepljeno dijete je mrtvo! To je ono što ja znam i s čim živim svaki dan.

Vaša, u zdravlju i dobrom osjećaju,

Stephanie Messenger

Originalni tekst pročitajte ovdje.

Kategorije:SVIJET POD LUPOM