KNJIŠKI MOLJAC

Psi potencijal viska

Preveo i uredio: Saša Mićanović

Matrix World

 The World of T.C. Lethbridge

Poglavlje 9 iz knjige Monkey’s Tail – a study in evolution and parapsychology Toma Lethbridgea (Routledge & Kegan Paul, 1969, SBN 7100 6598 1)

Postoje i drugi načini upotrebe viska (njihala) od onih koje smo upotrebljavali koristeći duljine. Najpopularnija metoda je ona koja koristi kratku nit od otprilike 6 inča duljine. Većina operatera koristi ovu metodu zajedno s velikim brojem uzoraka onoga što žele tražiti, bilo to tragovi tuberkuloze ili zlatno blago. Princip je da će se njihalo njihati naprijed-natrag između dvije iste stvari, dva bakrena novčića ili dva komada alabastera, a rotirati kada su uzorci od različitog materijala. Sa spolovima, međutim, je stvar obrnuta. Njihalo rotira između dva primjerka muškog spola, a oscilira između muškog i ženskog.

The Monkey’s Tail : A Study in Evolution and Parapsychology.

Našli smo popriličan broj korisnih upotreba kratkog njihala. Ono će nam odmah reći koja hrana i piće su dobri za nas tako što će oscilirati kad ga zanjišemo između sebe i onoga što je dobro, a rotirati kada se radi o nečemu štetnom. Nema problema u nalaženju otrovnog prehrambenog kanala kod jastoga ili opasnih dijelova rakovice. Tablete koje nam ne odgovaraju izazivaju trenutačnu rotaciju njihala. Međutim, ova metoda ne posjeduje nijednu od prednosti prilagodbe preciznim mjerenjima što ih ima metoda dugog njihala i, iako sam pokušao naizgled krajnje nevjerojatnu vještinu nalaženja stvari pomoću karte, nisam se dovoljno upustio u to i nikad nisam bio u mogućnosti provjeriti da li mi je govorilo istinu.

S druge strane, upotrijebili smo kratko njihalo za potpuno drugu svrhu, upotrijebili smo ga u eksperimentu kojim smo htjeli demonstrirati telepatiju njihala. Telepatija, grana para-psihologije, danas je skoro sveopće prihvaćena i čak se predlaže kao faktor u evoluciji. No, mi smo htjeli vidjeti možemo li je demonstrirati u vezi s duljinama njihala. U tu svrhu smo odabrali duljine za spolove kao nešto što se može jednostavno prepoznati. Imao sam popriličan broj fosila jedne vrste morskog ježa jer, kad god bih ih vidio, bih uzeo jednog.

The Ghost and Divining Rod.

Svoje pokušaje u demonstriranju telepatije njihala sam detaljnije opisao u prošloj knjizi, Ghost and Diving Rod, u kojoj također detaljno opisujem svoje eksperimente s morskim ježevima.

Radi se o srcolikim kalupima unutrašnjosti školjke. Postoji značajna razlika u veličini i uzorku između onih koji reagiraju na duljinu za muško i onih za koje njihalo pokazuje da su ženski.

Za drugi dio ovog eksperimenta smo uzeli dvije sterilizirane boce, gdje su u jednoj bile muške, a u drugoj ženske vlasi. Kada se boca s muškim vlasima stavi nasuprot muškom fosilu i između njih se zanjiše njihalo, vidi se opozicija. Njihalo rotira jer se zraka vraća sama sebi. Ako se, pak, cijela procedura ponovi s bocom muških vlasi i ženskim fosilom, njihalo se njiše naprijed-natrag. Zraka nesmetano prolazi između to dvoje. Ako muške vlasi zamijenimo ženskima, dobije se naravno obrnuti učinak.

Divining rods ili rašlje.

Ono što smo onda htjeli vidjeti je hoće li, kad jedan operater zanjiše kratko njihalo između dva uzorka na jednom mjestu, drugi operater u drugoj prostoriji moći reći kakav je rezultat dobio onaj prvi. Drugi operater, koji ne može ni vidjeti niti čuti prvoga, upotrebljava dugo njihalo ugođeno na duljinu ili za muško ili za žensko uzorka kose kojeg prvi operater upotrebljava nasuprot fosila.

Ispod dugog njihala nije bilo ničega osim granitnog poda, a ispod kratkog je bio betonski pod. Dvije prostorije su bile na različitim katovima i između njih je bio debeli kameni zid. Ništa se nije moglo ni čuti niti vidjeti između te dvije prostorije. Dugo je njihalo bilo posve neovisno i operater nije pokazivao u pretpostavljenom smjeru gdje bi se kratko njihalo trebalo nalaziti. Sve smo osigurali koliko god je to bilo u našoj moći i čini se očiglednim da se, u slučaju ako drugi operater dobije točne rezultate pomoću dugog njihala, informacija prenosi putem mehaničke telepatije. Satovi su bili sinkronizirani i u dogovoreno vrijeme prvi operater je zanjihao kratko njihalo između dva fosila dok je drugi, u neznanju o kojem se testiranom spolu radi u drugoj sobi, zanjihao dugo njihalo.

Drveni visci na običnoj končanoj niti su najbolji način za korištenje metoda T. C. Lethbridgea.

Ono što smo otkrili je da, bez obzira tko je od nas koristio dugo njihalo, ono je uvijek davalo točan odgovor o kojem se testiranom spolu radilo. Mijenjali smo operatere, spol kose, duljinu dugog njihala i spol fosila. Nismo mogli prevariti njihalo.

Naravno, da bi dokazali ovu tvrdnju, eksperiment bi trebalo ponoviti stotine puta. Ovdje, međutim, treba upozoriti na sljedeće. Svaki rad s njihalom uključuje upotrebu nekakve struje iz tijela operatera kako bi se projicirala zraka kroz njihalo. Što se našeg rada tiče, otkrili smo da se veliki dio te struje u biti potroši i da operater brzo postane umoran. Nakon testiranja na duljinu spola i misli u slučaju 110 kamenja izbačenih iz praćke, bio sam jako umoran. Mišljenja sam da je vrlo vjerojatno da bi, u slučaju više od nekoliko tuceta ovakvih telepatskih eksperimenata odjednom, operateri postali umorni i pogreške bi se počele događati. Ne znam točno, a i broj je samo pretpostavka. Međutim, mislim da bi se to dogodilo.

Vjerojatno je način za testiranje umora operatera upotreba duljine od 9 i pol inča za psi. Ovo smatram mjerom potencijala. Mjeri se brojanjem okreta prije no što se njihalo prestane rotirati. Testirali smo 84 osobe za njihov psi. To se može odrediti iz njihovog rukopisa kao i direktno na fizičkoj osobi.

Pedeset i četiri osobe su imale ono što bi mogli nazvati kao psi potencijal promjenjivog iznosa. One variraju od 0 do barem 50, ali nisu konstantne. Iznos se kreće gore-dolje ovisno o tjelesnoj kondiciji osobe. Tijekom bronhitisa, potencijal jednog ispitanika je pao od normalnih 45 na 30 i ostao na toj vrijednosti dok bolest nije prošla.

Osobe s potencijalom od 15 naviše obično mogu jako dobro raditi s njihalom. Jedini profesionalni medij kojeg smo uspjeli testirati putem rukopisa nije imao više od 18, dok smo s druge strane imali oko tucet osoba s 45 i više. Od otprilike 30 naviše, čini se da su ljudi skloni imati više van-temporalnih i drugih neobičnih iskustava nego većina njihovih susjeda.

Onda preostaje otprilike trećina ispitanika koji nisu imali nikakvo očitanje na 9 i pol inča. Umjesto toga oni su pokazali mjerenje na suprotnoj strani kruga na 29 i pol inča, što nazivamo minus psi. Ta očitanja su rijetko bila velika, a u slučaju malih fluktuirala bi na pozitivnu stranu i postala 9 i pol inča.

Dom Lethbridgeovih Hole House. Oko nje i u njoj je bračni par Lethbridge napravio većinu svojih pokusa.

Kad smo testirali nekoliko minus psi osoba s očitanjima od 30 i više, otkrili smo da su one bile u lošem zdravstvenom stanju prema onom što nam je reklo njihalo. Pokazivali su poprilično loša očitanja posebice za živčani sustav. Postojali su također općeniti tragovi da nešto drugo nije bilo u redu.

To nipošto ne znači da sve osobe s lošim živčanim očitanjem imaju minus psi potencijal, ali se svakako radi o nečemu što treba imati na umu. Životinje imaju psi potencijal i mačke koje smo testirali većinom imaju potencijal od otprilike 45, što veličinom u biti odgovara bilo kojem čovjeku. Pse još nismo testirali.

Čini očiglednim da je psi potencijal zbilja nužni dio ljudskog ustroja, ali u puno slučajeva postaje slab, ili se pretvara u nešto drugo. Budući da je ispitivanje živčanog sustava njihalom izuzetno iscrpljujuće, čini se vjerojatnim da minus psi vuče struju od plus psi i te osobe postaju, u određenom smislu, vampiri. Puno je čitatelja vjerojatno iskusilo osjećaj iscrpljenosti nakon što su bili u bliskom društvu s drugom osobom. To se, po meni, događa zbog curenja od plus ka minus psi. Teče od najvišeg ka najnižem i one osobe čiji je normalni psi ispod otprilike 10 vjerojatno nikad ne iskuse ovakav fenomen.

S više prakse u radu s njihalom naš normalni psi izgleda raste, ali to ne uključuje previše upotrebe instrumenta odjednom. To vodi ka iscrpljivanju. Ako bi netko sumnjao da mu netko crpi snagu, to se može donekle provjeriti tako što se bude izvan raspona duljina, to jest 40 + 40 inča.

Thomas Charles Lethbridge – čovjek koji je napravio nevjerojatna istraživanja u području parapsihologije. Na žalost, istraživanja ovog velikana ostala su gotovo nepoznata javnosti jer zvanična znanost nije u stanju prihvatiti išta nematerijalno. Više o Lethbridgeu saznajte ovdje.

Iako je psi uvelike sličan elektromagnetizmu, ni u kom slučaju se ne radi o istoj stvari. Pod jedan, vidjeli smo da ne opada s kvadratom udaljenosti. Pod dva, može preći s trodimenzionalne zemaljske razine na drugu i treću. Psi nije ograničen vremenom, ili prostorom, kako ih mi poznajemo. Kao što sam predložio u jednoj drugoj knjizi, može se sasvim normalno raditi o istoj sili koja upravlja gravitacijom. Također se čini da je povezan s ultrazvukom. Radi se o sili koju treba uzeti u obzir kada se govori i o telepatiji i o psihometriji.

Naravno da ne možemo imati jedno bez drugog. Osoba koja rabi psihometriju mora koristiti telepatiju kako bi izvukla impresije iz objekta na takav način da one budu razumljive umu. Obično pod telepatijom smatramo proces kada se naizgled jedna ideja skoro istovremeno pojavi u umovima dvije osobe. To izgleda kao da se događa slučajno i obično je teško ustanoviti iz kojeg je uma misao potekla.

No, telepatija obuhvaća puno više od toga i u slučaju životinja je jasno da pojedini primjerci različitih vrsta mogu komunicirati putem nje. Kod ptica, cijelo jato funkcionira kao jedan, okretajući se i ponirući bez izrečene riječi naredbe. Telepatija je u biti alternativa govoru kao sredstvo komunikacije i može biti prilično hotimična.

Telepatija, psihometrija i divinacija; skeptik i arheolog T. C. Lethbirdge je bio i ostao jedini ozbiljni istraživač ovih misterija!

Rekao sam da osoba koja rabi psihometriju mora koristiti telepatiju i ta se tvrdnja može činiti pogrešnom. No, telepatija mora biti sredstvo pomoću kojeg se informacija koja je pohranjena u polje objekta prenosi umu operatera. Informacija može biti slikovna ili zvučna, ali koji god da oblik poprimi ne može preći u um osobe sama od sebe. Telepatija omogućuje zraku kojom se informacija prenosi.

Zraka se može, kao što smo vidjeli, razložiti na različite duljine njihala koje počinjemo razumijevati, iako možda ne znamo što točno znače. No, razumije li uistinu itko električnu struju? Možda se zna sve što se može znati o iskorištavanju te sile, ali što je ona točno ostaje nepoznanica.

Ista stvar je i s telepatijom. Možemo znati da prenosi misaone oblike od jednog uma do drugog ili od objekta do uma. Možda ćemo uskoro znati kako je kontrolirati na način kako kontroliramo električnu struju. A ipak možda nikad nećemo moći reći što je ona točno, osim neodređene tvrdnje da telepatija uključuje vibracije velikih brzina.

Ostavit ćemo na trenutak telepatiju, s tim da smo, nadam se, pokazali da se, poput električne struje, i ona može koristiti na mehanički način. Možemo također primijetiti da sada imamo dvije grane para-psihologije, telepatiju i psihometriju, te da se čini kako se mogu proučavati normalnim znanstvenim putem, no da su obje očigledno izvan dosega trodimenzionalne znanosti.

Članak na engleskom jeziku možete pročitati ovdje.