MISTERIJE

Torinsko platno je lažnjak. Prebolite to!

The Telegraph

Prevela i uredila: Barbara Arbanas Kovačević

Krenimo redom. „Autentičnost“ ili nešto slično u vezi Torinskog platna ne daje nikakve implikacije o tome je li Krist zaista postojao ili da li je bio božanskog porijekla. Ako je platno bilo srednjovjekovna krivotvorina, to ne znači da priče nisu istinite; ako je ono zaista izrađeno u prvom st. n. e., to ne znači niti da jesu.

Dok ne otkrijemo vjerodostojnu metodu kojom možemo povezati platno sa samim Kristom – možda ušiveno ime od strane Njegove majke – postojanje 2000 godina stare odjeće ne implicira da je stanovita osoba koja je umrla otprilike u vrijeme kada je ono napravljeno, bila Božji sin.

Larissa Tracy, Medievalist pregledava repliku platna.

Ovo sam danas spomenuo jer smo izvjestili da je grupa znanstvenika – koji su neočekivano radili za talijansku agenciju održive energije ENEA – tvrdi da su otisci na odjeći mogli biti načinjeni UV radijacijom. (Napomena: u početku sam ih citirao da se to moglo napraviti „samo“ UV–om. Dr. Paolo di Lazzaro iz ENEA-e je poslao e-mail u kojem kaže da to ovdje nije slučaj, pa sam ažurirao podatke). Oni kažu da „kada netko govori o bljesku svjetlosti koje može obojati komad lana na način kako je to učinjeno s pokrovom, rasprava neizbježno dodiruje teme kao što su čudo i uskrsnuće“ i da se oni „nadaju da naši rezultati otvaraju filozofsku i teološku raspravu.“ Međutim, oni kažu da su „kao znanstvenici okrenuti samo vjerodostojnim znanstvenim procesima“.

Replika platna.

Naravno da ovo ukazuje da je zasjalo Božansko svijetlo u trenu uskrsnuća Isusovog tijela pa je to emitiralo prasak protona visoke frekvencije koji su na tkaninu i oko nje upekli lik. Ovu je mogućnost u prošlosti opovrgnuo Raymond Rogers, član Istraživačkog Projekta Torinskog Platna (Shraud of Turin Research Project) koji je u 1970-ima istraživao tkaninu, a koji je rekao: „Ukoliko je bilo koji oblik radijacije degradirao celulozu lalenih vlakana kako bi se proizvela boja lika, ona bi morala prodrijeti kroz cijeli dijametar vlakana kako bi obojala i stražnju površinu“, ali sredine vlakana su neobilježene. Postoji mnogo hipoteza o tome kako su slike mogle biti napravljene, a svaka od njih dobiva ili gubi poklonike.

Negativ otiska, na platnu, fotografija vlasništvo Splasha.

Bez obzira kako je napravljen, ako – kako su mnogi tvrdili – je pokrov izrađen u 13. stoljeću, onda ovo iz očitih razloga nije Kristova relikvija. Datiranje radioaktivnim ugljikom je opetovano obilježavalo Pokrov kao srednjovjekovnog porijekla – točnije između 1260.g. n.e. i 1390.g. n.e. Postoje neki prijedlozi da je proces utvrđivanja radioaktivnim ugljikom pogrešan – ali to je malo vjerojatno, prema profesoru Christopheru Ramseyu sa odjela iz Jedinice za Radioaktivno Ubrzanje (Radiocarbon Accelator Unit) sa Oxforda, jednog od tri laboratorija koji su proveli istraživanje. „Mi smo poprilično uvjereni u datiranje radioaktivnim ugljikom,“ rekao mi je. „Postoje raznorazne hipoteze o tome zbog čega datumi možda nisu točni, ali niti jedna se nije održala.“

Ovako izgleda tipično platno za pokope iz prvog stoljeća iz Jeruzalema, u biti je potpuno drugačije od finog tkanja Turinskog pokrova. Fotografija vlasništvo National Geografica.

„Jedna teorija tvrdi da je uzorak  bio kontaminiran. Ali to nije održivo, jer da bi se 2000 godina star objekt pokazao kao samo 800 godina star, otprilike pola materijala bi moralo biti kontaminirano, i to ako bi svi bili modernog porijekla. Ako je starije, onda bi to bilo čak i više. Različiti testovi iz vremena prvobitnih mjerenja također sugeriraju da je materijal jedva čist. Također postoje hipoteze da je komad tkanine koju smo testirali bio moderan prepravak, ali se većina nas slaže da je to malo vjerojatno jer je tkanje vrlo neobično i savršeno se slaže s ostatkom tkanine. Zatim postoje još kompliciranije napomene, kao što je kontaminacija ugljičnim monoksidom, ali ispitivanja su pokazala da ugljični monoksid ne reagira u dodiru s tkaninom u uvjetima kakve biste mogli očekivati.“

Srednjovjekovna tvorevina, tvrdi i “The Hindu.”

On je slično skeptičan s obzirom na ENEA-ina istraživanja. „Postoji nekoliko mogućnosti, a to bi mogla biti prilika koja utječe na nekoliko različitih fenomena,“ rekao je. „Ali u arheološkoj znanosti, moći reproducirati nešto ne znači da je to tehnika koja je izvorno korištena: to može jednostavno pokazati da vi imate tehniku koju želite isprobati.“ On dodaje da je vjera u srednjovjekovne rezultate takva da ako oni ne ukazuju da je riječ o relikviji, onda neće ni biti dodatnih rasprava o starosti.

Torinsko paltno. Fotografija vlasništvo Reutersa.

Dakle, ostaje pitanje o tome kako je Torinsko platno napravljeno, ali postoji malo razloga da je ono i približno dovoljno staro da bi potjecalo iz Kristovog doba. (Zanimljivo, John Calvin je već 1543. godine mislio da je riječ o krivotvorini: on je naglasio da su, prema Evanđelju po Ivanu, korištena dva pokrivača kako bi se pokrio Isus, jedan za Njegovo tijelo, a drugi za Njegovo lice; on također predlaže da je čudno da niti jedan od zapisa o Njegovoj smrti u Evanđeljima ne spominje čudo „toliko nevjerojatno da se obris tijela našeg Gospodina preslikao na omotač tkanine“). To je fascinantan i misteriozan objekt, ali ne govori ništa o pitanju da li je Krist bio povijesna ličnost, je li bio Božji sin ili je li ustao iz mrtvih.

Mislim da je požurivanje prijedloga da je to istina ipak pomalo nedostojanstveno. Inteligentan vjernik zasigurno ne treba tričarije poput ove kako bi opravdao svoju vjeru?

Neprestano nam se govori kako znanost ne može opovrgnuti Boga; to je neznanstveno pitanje, ta se dva područja znanosti i religije ne preklapaju. Ali kada se pojavi nešto što je usmjereno u suprotnom pravcu – nešto što implicira da je jedna ili druga biblijska priča istinita – odjednom sve to pada u vodu.

Torinsko platno je (gotovo zasigurno) lažnjak. To ne mijenja ništa. Prebolite to.