Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World

Truth Frequency News, Earth Changes Media

Zahvaljujući masivnoj kompjuterskoj simulaciji koja je uspjela precizno prenijeti sve podatke i detalje opservacija Sunca koje su pravile i prave različite letjelice oko naše zvijezde, objašnjen je misteriozni fenomen koji je zbunjivao znanstvenike.

Omjer između Zemlje, Sunca i manjeg CMEs-a.

Ovo otkriće, ne samo da objašnjava određene astrofizičke nepoznanice, već može dovesti i do boljeg predviđanja masivnih izboja čestica koje utječu na Zemlju.

S takvim podacima konačno je došlo do ogromnog saznanja kakva je veza između Sunca i Zemlje.

Snimka polarnog svjetla nastalog 01.03.2012., fotografija vlasništvo Thomasa Albina.

27.02.2012., Zemlja je pretrpjela snažnu geo-magnetsku oluju.

No odakle je došla ta oluja?

Porast solarne aktivnosti u zadnjih 12 godina.

Nije bilo nikakvih solarnih baklji, ili eskalacija u solarnim pjegama, znanstvenici su primijetili tek umjerene CMEs – masovne koronarne izboje.

29.02 i 01.03.2012., imali smo priliku zabilježiti pojavu predivnih polarnih svjetala nad Skandinavijom, Islandom, Grenlandom i Finskom.

Uzrok ovih geomagnetskih oluja je ponešto drugačiji od ciklusa oluja koje smo imali prilike vidjeti.

Solarni ciklus praćen SOHO-m u zadnjih 10 godina.

Čini se da je ovaj solarni ciklus „izvukao par trikova iz rukava.“

Ova magnetska oluja je drugačija od svih koje smo imali prilike promatrati jer je različit način s kojim su se generirali protoni i elektroni koji su potekli od Sunca (solarni vjetrovi su načinjeni od gotovo jednakog omjera protona i elektrona i nekih težih iona).

Pitanje koje nam se mota po glavi glasi: je li preokret u položaju unutar naše galaktike to jest pomicanje solarnog sustava igralo ikakvu ulogu u svemu tome? (O tome smo više pisali ovdje.)

Asteroidni pojasevi solarnog sustava.

Nedavno objavljena studija o Mjesečevim kraterima sugerira da su noviji krateri nastali na Mjesecu zato što su se dislocirali veliki asteroidni pojasevi u solarnom sustavu, koji su tako nahrlili u unutrašnji dio Sunčevog sustava, a čije su se putanje naknadno promijenile zbog preokreta u orbitama gigantskih planeta.

Možda je sve ovo dio većeg ciklusa; Sunca, galaktike i solarnog sustava koje se događa po nekoj nepoznatoj shemi, a koji se možda reflektiraju u nekim prastarim tekstovima koji pišu o nevjerojatnim i naglim promjenama?

Nectaris.

Kratak puls objekata koji su udarali o Mjesec se dogodio zbog gravitacijskih poremećaja i reorganizacije gigantskih planeta kada su se promijenile njihove orbite. Nectaris, krater koji se nalazi blizu područja slijetanja Apolla 16., je čini se krater koji je nastao na vrhuncu asteroidnih udaraca načinjenih za vrijeme „lunarne kataklizme.“

Utjecaj Sunca na elektro-magnetno polje Zemlje.

Jan Egedal, pomoćni profesor fizike na MIT-u i istraživač u istraživačkom centru za istraživanja plazme i fuzije, je izjavio kako solarni vjetrovi rastežu Zemaljsko magnetsko polje i silnice, isto kako se rasteže guma. Kada se spoje paralelne silinice, one ispuštaju puno energije, što nalikuje naglom otpuštanju nategnute gume. To otpuštanje stvara energiju koja katapultira elektrone nabijene ogromnom energijom (desetke tisuća volti) nazad na Zemlju, gdje udaraju o gornje dijelove atmosfere. Ovaj udar, direktno ili indirektno, generira sjaj plazme u gornjim dijelovima atmosfere koju mi nazivamo polarno svjetlo ili aurora, koje pak stvaraju predivne prizore na noćnom nebu.

Magneto-sfera Zemlje.

Fizičari su do sada bili zbunjeni s brojem visoko nabijenih elektrona koji su se stvarali pri takvim događajima. Prema teoriji, trebalo bi biti potpun onemoguće održati električno polje duž linija magnetskih silnica jer je plazma (električni nabijeni plinovi) trebala biti gotovo savršen električni vodič. No takvo polje u stvari savršeno služi za akceleraciju elektrona.

Kompjuterska simulacija magneto-sfere Zemlje.

Prema saznanjima nove simulacije, površina svemira gdje se takvo polje stvara je i stvari 1000 puta veće nego li ono koje su teoretičari smatrali da je uopće moguće – i zbog toga je moguće objasniti količinu elektrona koji se pojavljuju.

Tekstovi sa sličnom tematikom:

SVEMIR POD PRISMOTROM: Ima li potencijalno opasnih objekta u blizini Zemlje?

Ulazi li naša planeta u opasnu galaktičku zonu?

Sunce ponovno podivljalo!

Sunce se konačno malo primirilo

GODINA SVEMIRSKIH OLUJA: Nakon Sunca, oluje su zahvatile i Saturn.

Zapanjujuća Sunčeva aktivnost!

Poveznica između solarne aktivnosti i zimskog vremena otkrivena!

Sunce nikada niste ovako vidjeli! NASA-in satelit pokazuje Sunce koje vri s nevjerojatnim detaljima.