PRIZMA DRUŠTVA

Prokletstvo krokodila: smrtonosna ruska dizajnerska droga

Prevela i uredila: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

TimeWorld

Pridošlicama se u rehabilitacijskom centru za oporavak od droga u Kijevu, malenom selu koje je udaljeno dva sata vožnje istočno od Moskve, daju dva tjedna bez zadataka kako bi se mogli oporaviti od mučnine, bolova i nesanice uzrokovanih apstinencijom. Nakon toga slijedi proučavanje Biblije i molitve (centrom upravljaju pentekostalci) i zatim se moraju početi sječu drva, izvlačiti voda iz seoskog bunara ili općenito pomagati oko stare drvene kuće. Ali mnogo je više slobode bilo dozvoljeno u slučaju Irine Pavlove, jedine stanovnice centra koja je ovisna o krokodilu, najsmrtonosnijoj ruskoj dizajnerskoj drogi.

Irina Pavlova, bivša ovisnica u rehabilitacijskom centru u Kijevu

Ne postoji medicinsko objašnjenje zašto je Pavlova preživjela svoju ovisnost. Prosječni korisnik krokodila, prljavog rođaka morfija koji se poput virusa širi među ruskom mladeži, ne živi duže od dvije ili tri godine, a onih nekoliko koji se uspiju odviknuti obično prođe izobličeno. Ali Pavlova kaže da je skoro svakog dana tijekom šest godina ubrizgavala drogu naučivši ju kuhati u bratovoj kuhinji. “Vjerojatno me Bog zaštitio,” kaže. Ali ovisnost je ostavila neka specifične ožiljke. Razvila je govornu smetnju, a njezine blijedo plave oči imaju prazan pogled lobotomiranog pacijenta. “Njezine motorne funkcije su ubijene zbog ozlijede mozga,” kaže Andrei Yatsenko, kućni upravitelj koji je sedam godina bio ovisnik o heroinu. “Ona će pokušati ići naprijed, ali umjesto toga se trgne natrag u nešto, zbog čega pokušavamo biti nježni prema njoj.”

Odumiranje tkiva uzrokovano novom drogom

Kako se to i obično dešava u Rusiji, Pavlova je s korištenjem droge započela kao tinejdžerica ubrizgavanjem supstance naziva khanka, opijata nalik katranu koji se kuha iz lukovica maka, a zatim je napredovala prema heroinu i naposlijetku, u dobi od 27 godina, se prebacila na krokodil jer on ugrubo ima isti učinak kao i heroin, a barem je triput jeftiniji i vrlo ga je lagano napraviti.

Aktivni mu je sastoja kodein, na pultovima često prodavani lijek protiv bolova koji sam po sebi nije toksičan. Ali da bi se proizveo krokodil, čiji je medicinski naziv dezomorfij, ovisnici ga miješaju sa sastojcima koji uključuju benzin, razrjeđivač boje, kloridnu kiselinu, jod i crveni fosfor kojeg sastružu s udarnih pločica kutije šibica. Negdje između nekoliko stotina tisuća i milijun ljudi je 2010. godine, prema raznim službenim procjenama, ubrizgalo rezultirajuću supstancu u svoje vene u Rusiji, za sada jedinoj zemlji na svijetu gdje je porast korištenja droge prerastao u epidemiju.

Ovisnici o krokodilu često obole od gangrene i trovanja krvi

Čini se da se prvi puta pojavio negdje oko 2002. godine u Sibiru i ruskom dalekom istoku, ali tek se posljednje tri godine proširio zemljom. Količina zaplijenjenog krokodila se od 2009. godine u Rusiji povećala za 23 puta, prema podacima šefa Državnog Servisa za Kontrolu Droga, Viktora Ivanova. Samo u prva tri mjeseca ove godine, prema Servisu, zapljenjeno je 65 milijuna doza. “Još prije pet godina je postojala samo jedna instanca koja je lovila ovu drogu,” rekao je Ivanov na sastanku 18. travnja kojeg je pohodio i predsjednik Dmitri Medvedev i ostali vrhovni službenici. Medvedev se tada okrenuo prema svojem tablet računalu i pretražio na internetu krokodil. Tražilica mu je ispisala popis recepata i kako ih skuhati. “Što to znači?” upitao je. “Većina ljudi ne traži pojam dezomorfija nego način kako ga koristiti.” Dva su ga guvernera na sastanku tada obavijestili da se krokodil povezuje s otprilike polovicom svih ovisnosti i smrti vezanih uz drogu u njihovom području. U nekim je provincijama, Ivanov se pridružio, on “praktički izgurao tradicionalne opijate.”

Predvidljivo se najbrže proširio među najsiromašnijim i najudaljenijim područjima zemlje, kao naprimjer u Vorkutu, Pavlovinom rodnom gradu, nekadašnjem gulagovom zatvoreničkom logoru koji se nalazi oko 161 kilometar sjeverno od Arktičkog kruga. Zime tamo traju osam mjeseci godišnje i, kako se Pavlova prisjeća, mladim ljudima je stalno dosadno. Većina ih pije dok su samo neki od njih zaposleni, baš kao što je to slučaj u stotinama sela i gradova diljem ruskog smrznutog sjevera. Pavlova kaže da se družila s desecima tamošnjih ovisnika o krokodilu, uključujući i njezinog brata. “Praktički su sada svi mrtvi,” kaže. “Neke je to dovelo do upale pluća, neki su dobili otrovanje krvi, nekima je prsnula arterija u srcu, neki su dobili meningitis, a ostali su jednostavno istrunuli.”

Truljenje mesa kao posljedica konzumacije krokodila

“Truljenje” objašnjava odakle je ova droga i dobila svoj nadimak. Na mjestu uboda, koje može biti bilo gdje od stopala do čela, koža ovisnika postane zelenkasta i ljuskava, poput krokodilove, kada krvne žile prsnu, a okolno tkivo odumre. Gangrena i amputacija su uobičajeni rezultati dok se porozno koštano tkivo, osobito donja čeljust, često počne trošiti pojedeno kiselinom iz droge. Za Pavlovu je točka sloma nastala 2008. godine kada se u bratovom stanu zadržala dva tjedna i nije radila skoro ništa osim kuhanja droge i ubrizgavanja u bedrenu arteriju svojih prepona. “Omama traje otprilike sat i pol, a drogi je potrebno oko sat vremena da se skuha. Tako sam ju, u stvari, po cijele dane kuhala i ubrizgavala,” kaže. Do završetka bančenja oko njezinih se prepona počela razvijati gangrena i pokretalo se trovanje krvi. Odvedena je na hitnu pomoć i nakon toga premještena na odjel za detoksikaciju gdje je par pentekostalaca pozivalo ovisnike na rehabilitaciju. Pavlova se složila.

Ovisnici, jednom kada počnu s uzimanjem krokodila, žive najviše tri godine

Tužna jedinstvenost rehabilitacijskog sustava u Rusiji je ta što vlada čini malo toga kako bi pomogla. Medvedov travanjski sastanak je doveo do vijugave javne debate o potrebi zabrane kodeina ili uvođenja obveznog testiranja na droge u školama, a u planu su i radovi stvaranja prve državne mreže rehabilitacijskih klinika tijekom slijedećih nekoliko godina. Za sada Ministarstvo zdravstva upravlja šačicom rehabilitacijskih centara za otprilike 2,5 milijuna ovisnika o drogama, od kojih većina koristi heroin. Ruska Unija Evangeličkih Kršćana, nad kojom dominiraju pentekostalci, upravlja nad više od 500 centara bez pomoći države, što ih čini najvećim pružateljem rehabilitacije u Rusiji.

Kako bi se Pavlovu odvratilo od mogućeg povratnog okidača – kao što su ljekarne gdje je jednom kupila kodein ili stepeništa gdje si je ponekad ubrizgavala drogu – evangelisti su je preselili u kijevski centar u predgrađu Moskve, vikendicu na tri kata koja izgleda kao da je bačena iz 19. stoljeća, s pećnicom na drva u kuhinji i tradicionalnom kućom za pranje, ili banjom, koju su si stanovnici izgradili u stražnjem dvorištu. Velika polja, borova šuma i breze odvajaju Kijevo od obližnjeg grada. Pavlova je 2009. godine, kada je želja postala nepodnošljiva krajem njenog prvog boravka na rehabilitaciji, uspjela autostopom stići do Moskve i uhvatiti vlak za Vorkutu kako bi se ušlagirala. Trenutno ju dijeli tjedan dana od završetka drugog tečaja rehabilitacije. Žudnje su, kaže napokon nestale.

“Ne mogu se vratiti tome. Bilo je prekasno kada sam počinjala, ali ono šta se dogodilo…” misao se zadržala na trenutak.” To je bilo kao da sam živjela u strašnoj močvari.”

Komentar Matrix Worlda:

S obzirom da se u posljednje vrijeme ova jeftina, a u velikom postotku slučajeva smrtonosna droga počela pojavljivati i na našim područjima te će se širiti dalje Europom i ostatkom svijeta zahvaljujući svojoj dostupnosti i jeftinoći izrade, važno je obratiti pažnju i proširiti informacije o pošasti s kojom je javnost u potpunosti neupoznata!!